Psihijatrica savjetuje kako si pomoći i kako zaspati nakon potresa: Spavajte u čemu god hoćete

Foto: Unsplash

Liječnica Arijana Turčin, koja radi u psihijatrijskoj ustanovi, dala je niz konkretnih savjeta kako se postaviti u svakom izazovnom apektu naše nove svakodnevice, kako postići miran san, a da ne pretjeramo s lijekovima te kako postupati s djecom, a kako sa starijim članovima obitelji.

Potresi i trešnja tla trajat će još dugo, ne možemo predvidjeti hoće li biti jačih udara, a te činjenice izazivaju strah kod mnogih. Svaka pomoć i savjet kako pomoći sebi i bližnjima u ovim vremenima je više nego dragocjena. Bez prevelikih očekivanja i zadataka, uspjeh je postići i to da nas strah ne paralizira, da koliko-toliko funkcioniramo iz dana u dan te da se noću odmorimo uz kvalitetan san.

Sugovornica dr. sc. Arijana Turčin, dr. med., specijalist psihijatar iz Psihijatrijske bolnice “Sveti Ivan” u Zagrebu odgovorila je na niz pitanja kako postupiti u određenom segmentu života. Dr. Turčin za Gloria.hr detaljno je opisala kako si sami možemo pomoći tijekom dana i tijekom noći, kako ne pretjerati sa sredstvima za opuštanje te kako možemo pomoći onima koji su nam na skrbi – djeci, ali i roditeljima. Uz to, ugledna psihijatrica opisala je i kojim se strategijama za smirenje ona služi u svakodnevnom životu, piše Gloria.hr

Vraćanje u rutinu tijekom dana: Trebamo li sada uopće inzistirati na tome da se vratimo starim navikama?

Ljudi pogođeni potresom nalaze se u izuzetno stresnoj novoj situaciji i u takvim okolnostima teško je zadržavati baš sve stare rutine. U ovakvim stresnim i psihotraumatizirajućim situacijama, koje su sasvim nepredvidive i mogu se vrlo brzo mijenjati, bolje prolaze oni koji se lakše prilagođavaju i nisu robovi svojih navika, nego znaju i mogu stvoriti nove navike i nove rutine. Rutina je sigurnost poznatog, a svaka promjena toga gura pojedinca u okolnosti koje mogu zbog nepoznanica biti dodatno stresne, mogu se pojaviti i strahovi, kao i napadaji panike.

Pa recimo – trčanje, za kojeg ste spomenuli da neki ljudi zbog straha sada izbjegavaju, zapravo nije loša strategija suočavanja sa stresom nakon potresa, a dodatno je to dobar trening koji nam može samo pomoći kod narednih potresa i “afteršokova”. Ionako je osnovno uputstvo da se za vrijeme potresa (odnosno nakon što potres prođe i kada bude sigurno napustiti zgradu) što manje zadržavamo u objektima i da smo što više vani, što samo dodaje na pragmatičnosti spomenutom trčanju.

Što tijekom noći: Kako postići kvalitetno spavanje?

Nerealno je očekivati da će ljudi pogođeni potresom sada spavati potpuno bez problema. Ponovno tu dolazi do izražaja naša različitost – neki se puno brže naviknu na konstantne blage potrese, ne osjete ih, pa mogu čak i sasvim normalno prespavati noć, dok su neki ljudi toliko pod kumulativnim utjecajem svih potresa, da reagiraju i na podražaje koji su minimalni (ili ih ni nema), nikako se ne mogu na to naviknuti i još dodatno naglašeno emotivno reagiraju. U tim slučajevima, naravno, preporučuju se blaga sredstva za smirenje ili spavanje, a oni koji nisu skloni uzimanju lijekova mogu koristiti preparate na biljnoj bazi ili lavandu (jastučići natopljeni ekstraktom koji se stavi u blizinu uzglavlja). Ukoliko smetnje spavanja traju predugo, tada se preporuča obratiti se svome liječniku ili psihijatru.

Također se događa da dosta ljudi sada spava u trenirkama ili u dnevnoj odjeći i toga se srame, neugodno im je. U okolnostima u kojima smo se našli i ugroženi smo od mogućih dodatnih ozbiljnih potresa koji mogu nanijeti konkretnu štetu, te je potrebno biti što brže spreman za evakuaciju iz objekta u kojem smo odlučili spavati, bolje je gubiti što manje vremena da se maknemo iz životno ugrožavajuće situacije na sigurno. Iz tog razloga je zbilja irelevantno spavamo li u pidžami ili u trenirci. Bitno je da kod sebe smanjimo pritisak i tjeskobu, kako bismo možda mogli ipak osigurati kakav takav san. Spavajte u čemu god hoćete, ne postoji “pidžama policija”.

S tabletama ipak oprezno: Kako ne pretjerati?

Nekontrolirano uzimanje raznoraznih lijekova rijetko kada može dati dobre rezultate na duge pruge. Iako sredstva za smirenje pomažu u akutnim stresnim situacijama, kod dugotrajne redovite primjene postiže se upravo suprotni učinak. Dakle, za što veću djelotvornost anksiolitika potrebno ih je koristiti neredovito i u što manjim količinama, inače se njihov učinak gubi, a razvija se tolerancija na lijek i posljedično ovisnost. Na takav način iz jednog problema stvorili smo si dva.

Naši najranjiviji kojima možda nije jasno što se događa: Kako smiriti dijete?

Djetetovi roditelji ili skrbnici bi ponajprije trebali imati kod sebe raščišćene pojmove vezane za elementarne nepogode i ostati što smireniji. Djeca osjećaju jako slične emocije i strahove kao i odrasli u ovakvim situacijama. Sa djecom treba razgovarati o potresima i posljedicama prilagođeno njihovoj dobi. To se može napraviti kroz igru ili uz pomoć njima omiljenih priča, a svakako treba djecu saslušati i nastojati što je bolje moguće odgovoriti na njihova pitanja, te ih time pokušati smiriti. Potrebno je pobrinuti se za to da su djeca na sigurnom, da imaju dovoljno hrane i redovite hidratacije, kao i sna. Ono što nikako ne treba napraviti, jest djeci govoriti stvari poput: “Ako ćeš biti zločest, onda će se ponovo dogoditi potres”. Takve negativne afirmacije samo pogoršavaju traumatičnost događaja.

Oni su brinuli za nas, sada mi brinemo za njih: Kako smiriti roditelje?

Za početak, starije ljude ne valja podcjenjivati – to su članovi našeg društva, koji su prošli štošta u svom životu pa tako i veći broj elementarnih nepogoda nego što smo ih doživjeli sami. To može značiti da ih je strah jače ili slabije, ovisi o prethodnim iskustvima. Ukoliko skrbimo o njima zbog raznih bolesti ili zbog toga što su nepokretni, potrebno je isplanirati siguran evakuacijski put iz objekta, a između potresa također se pobrinuti za redovitu prehranu, tekućinu i san. Također je bitno redovito uzimanje propisanih lijekova, kako ne bi došlo do pogoršanja bolesti. Dobro je imati pri ruci i blaga sredstva za smirenje, kako bismo tim članovima obitelji olakšali, ako ih preplavi tjeskoba. Najbitnije je biti tu za njih i dati im do znanja da nisu prepušteni sami sebi.

Sve ste napravili, ali svejedno vam je previše: Koga nazvati i pitati za pomoć?

Građanstvu su na raspolaganju brojne telefonske linije za pomoć i savjetovanje, kao i dežurne psihijatrijske službe, koje su dostupne 24 sata dnevno. Psihijatrijske ustanove su stavile na raspolaganje dodatne telefonske linije baš za potrebe psihotraumatiziranosti nakon potresa, oformljeni su dodatni timovi, a na područje najjače pogođeno potresom stiže i terenska psihijatrijska pomoć.

Preporuke iz osobnog iskustva isprobane na vlastitoj koži: Kako se smiruje naša psihijatrica?

Uspješnost neke strategije za smirivanje ponovno ovisi o afinitetima pojedinca. Osobno me meditativna snimka kitova zaista ne bi mogla dovoljno smiriti u situaciji kada mi se trese tlo pod nogama, zemlja tutnji i zveckaju čaše, ali me zato smiruje kada se moje mačke primire, ne trzaju se i spavaju. Tada znam da je trenutno sve ok i da ne moram biti zabrinuta. Pomaže mi slušanje muzike, gledanje komedija ili animiranih filmova, a volim se i zezati – to su moje obrane od stresa – pri čemu ne mislim da će isto pomoći baš svima koji su to sad pročitali, niti da je time situacija manje ozbiljna ili manje opasna. Treba biti oprezan i imati u vidu sve rizike danih okolnosti, ali je pritom od najveće koristi sačuvati zdrav razum i ne podlijegati panici.

Facebook Komentari