Kako je američki Temblor analizirao potres u Petrinji

Foto: MUP

Koliko je potres u Petrinji velika stvar govori i činjenica kako ga je nedugo nakon što se dogodio analizirala i jedna američka tvrtka. Znanstveni dokument koji su napravili vrlo se brzo našao i na društvenim mrežama kod korisnika u Hrvatskoj. I nije ni čudo zašto, dokument je naslovljen – Stress analysis shows slight increase in seismic hazard near Zagreb. Dakle, analiza potresa pokazala je malo povećanje u seizmičkom riziku pored Zagreba. Ono što je privuklo pozornost javnosti jest procjena kako je rizik da se dogodi jak potres koji bi oštetio i Zagreb porastao za tri puta, no i dalje je nekih 1%. Konkretno, vjerojatnost da se opet dogodi potres magnitude 6.4 je 0,6%. Dokument potpisuje tvrtka Temblor, a ona se bavi procjenom rizika kod prirodnih katastrofa, poglavito kada se radi o seizmičkim aktivnostima, dakle potresima. Zato se kratko porazgovaralo s Rossom Steinom, jednim od osnivača tvrtke koja je prilično lako pronašla sugovornike i suradnike za izradu ove procjene rizika. A to su, dakako, vodeći seizmolozi.

– U svojem radu koristimo softver koji smo razvili i koji je javno dostupan, Coulomb 3.4, pri čemu dajemo i parametre koje smo koristili pa smatramo kako se model može prilično točno reproducirati. Uzimamo u obzir i nesigurnosti. Nemamo vrlo detaljan model za potres magnitude 6.4. Seizmogram vam otkriva središte otpuštanja energije i karakter njegova otpuštanja, ali ne i detalje uzduž rasjeda. Nadam se da će takvih podataka biti uskoro, pa ćemo imati i bolji model tog potresa. Opći je moj zaključak kako se ovaj mali ali indikativan porast u seizmičkom riziku neće promijeniti. Potresi izazivaju aftershockove, oni su indikatori da postoje naprezanja koja mogu biti otponac drugih potresa. Obično su aftershockovi manji od glavnih potresa, ali ima i situacija kada su i jači, zato smo se zabrinuli jer se to dogodilo i u Petrinji, objasnio je Stein zašto ih je privukao potres koji se u Hrvatskoj dogodio nedavno. I ovaj američki geofizičar ističe da nema načina da se potres predvidi.

– Ne, zaista ne. Važno je da nacionalna administracija ima zadnju riječ a cilj je ovog našeg rada da pruži one znanstvene procjene koje je moguće dati, i davati ih na vrlo konzervativan način. Ne možemo predviđati, nikako reći da će se dogoditi nešto veće nakon što se dogodi potres. Mi se bavimo vjerojatnostima nekog događaja, rekao je Ross Stein. Suradnica je Temblora slovenska geologinja Vanja Kastelic koja radi na talijanskom institutu Istituto Nazionale di Geofisica e Vulcanologia u L’Aquili. Pojasnila je kako doista nema načina da se bilo što predvidi, ali se može temeljito proučiti strukture u unutrašnjosti Zemlje, poput geoloških tektonskih rasjeda.

– Nema načina da izmjerimo naprezanja u takvim rasjedima. Ono što mi radimo je mapiranje i individualiziranje aktivnih rasjeda za koje vjerujemo da će se na njima dogoditi potres negdje u budućnosti, pratimo eventualne promjene u njihovoj morfologiji koje bi nas navele da posumnjamo da bi se nešto moglo dogoditi, ali nemamo nikakve kontrole da će se tako nešto dogoditi. Pokušavamo svoje znanje uložiti u prepoznavanje geometrije proučavanog rasjeda te na koji će se način rasjed kretati, kako će djelovati na susjedne rasjede, i to je granica, rekla je Kastelic. Ross Stein inače je vrlo ugledan i vrlo iskusan američki seizmolog s višegodišnjim međunarodnim iskustvom. Objasnio je kako bi volio da ljudi u Hrvatskoj gledaju na ovaj rad njegove tvrtke.

– Rizik je mali, no povećao se, nije alarmantno visok. Ali, ako je sada tri puta veća, onda je financijska korist od ojačavanja konstrukcija kuća također tri puta veći. A cijena je tog poteza ista. Slično je i s osiguranjem, ako plaćate isti iznos, to vam je osiguranje sada tri puta vrijednije nego je bilo ranije. Dakle, s ovim saznanjem ima više financijskog smisla da se zaštitim na različite načine nego što je to bilo ranije, jer je rizik viši, postupno će se smanjivati, učinci ovog potresa također, kroz neko desetljeće, no sada se treba pitati jesmo li mogli i možemo li bolje u smislu zaštite od potresa, rekao je Stein. Proučili su, kaže, je li petrinjski potres imao utjecaja na rasjede u blizini Zagreba. – Nije bilo utjecaja, nema indikacija da bi tamo bilo potresa. No, na rasjedu Jastrebarsko, jedan njegov dio pokazao je takvu indikaciju, prema nama je to izgledniji kandidat za potres, kaže Stein. Što se Petrinje tiče, odnosno pokupskog rasjeda, potres je izgledan sjeverozapadno od njegovog epicentralnog područja. No, također sada ima i mjesta gdje je potres manje vjerojatan.

Za stručno mišljenje o ovom dokumentu upitalo se prof. dr. sc. Snježanu Markušić, pročelnicu Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. – Ovih dana je u medijima prisutan izvještaj o potresu koji je krajem 2020. godine pogodio šire područje Petrinje, a kojeg je priredila tvrtka Temblor. Najprije bih se osvrnula na samu tvrtku – Temblor, Inc. je američka tvrtka za modeliranje katastrofa specijalizirana za procjenu seizmičke opasnosti i rizika. Osnovali su je 2014. godine dva bivša zaposlenika U.S. Geological Survey (USGS), znanstvenici Ross Stein i Volkan Sevilgen s ciljem podizanja svijesti o seizmičkom riziku, te kako bi pružali informacije osiguravajućim kućama i bankama (radi hipotekarnih kredita). Njihovi modeli se baziraju na isključivo objavljenim analizama i podacima, a izvještaje osim samih znanstvenika pišu i znanstveni novinari. Sve navedeno treba imati u vidu kad se čita spomenuti izvještaj, kaže prof. Markušić. U svom izvještaju navode kako je potres u Petrinji tri puta povećao šansu za ponovni potres u blizini Zagreba tijekom sljedeće godine, ali s vrlo niskom vjerojatnosti od 1%.

– Pri svojem istraživanju su djelomično koristili kartu epicentara koju je na mrežnim stranicama objavila Seizmološka služba pri Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (ne numeričke podatke o lokacijama), a koju su naveli kao reprezentativniju u odnosu na kartu epicentara koju je priredio European Mediterranean Seismic Centre (EMSC). Međutim, istovremeno su u modeliranje uključili numeričke podatke o lokacijama epicentara iz kataloga potresa kojeg je priredio CSEM, a koji je online dostupan. Osobito se pri tome referiraju na lokacije koje su bliže Jastrebarskom, a kojih na karti epicentara Seizmološke službe nema. Doduše, u izvještaju navode mogućnost da se radi o pogrešnim CSEM lokacijama. No, svejedno na osnovi njih temelje svoje daljnje zaključke. Potom, kao kartu rasjeda koriste onu koja se može kreirati na osnovi baze seizmogenih rasjeda, a koja je dio European Database of Seismogenic Faults (EDSF), umjesto karte rasjeda koja je reprezentativna za područje Hrvatske, a koju je pripremio Hrvatski geološki institut (HGI). Pri čemu treba voditi računa da Pokupski rasjed (često spominjan u medijima proteklih dana) u svom izvještaju navode kao Petrinjski rasjed. U konačnici na osnovi podataka CSEM-a i EDSF-a dobivaju raspodjelu naprezanja. Na osnovi iste i teorije koju su razvili Toda i Stein (2020) navode kako da je vjerojatnost za potres magnitude 5.0 ili više tijekom sljedeće godine oko 15%, za potres magnitude 6.0 ili veći oko 1.5%, a za potres magnitude 6.4 vjerojatnost je oko 0.6%. Iako su vjerojatnosti male, one su otprilike tri puta veće od dugogodišnjih prosjeka, pa je time opasnost povećana. Pri čemu je najvjerojatniji kandidat za izvor novog potresa dionica Petrinjskog (Pokupskog!) rasjeda, oko 10 km sjeverozapadno od lokacije epicentra M6.4 potresa iz prosinca 2020. Naglašavam kako su sva istraživanja koja su prethodila navedenom izvještaju bazirana na podacima koji su autorima bili dostupni, odnosno ne zasnivaju se na pravim podacima – kvalitetne lokacije, tj. katalog potresa, te podaci s terena koje danima prikupljaju geolozi, građevinari i seizmolozi (makroseizmički podaci), te ih stoga treba uzeti s velikom dozom rezerve, navodi znanstvenica.

– Ono što je u izvještaju dobro uočeno, je činjenica da je Petrinjski (Pokupski!) rasjed zapravo kompleksni sustav, kojeg treba temeljito terenski istražiti, a što su nakon potresa u Petrinji napravili znanstvenici HGI-a i ustanovili da je glavni potres nastao na sjecištu uzdužnih i poprečnih rasjeda na pružanju Dinarida. Dva su glavna rasjeda Petrinjski i Pokupski (u Temblor izvještaju ga navode pod nazivom Petrinjski rasjed), oba s horizontalnim kretanjem krila (strike-slip). Svaki rasjedni sustav sastoji od više rasjeda, te su takvi rasjedi školski primjeri deformacija koje nastaju u stijeni zbog velikog naprezanja. Zbog velike količine oslobođene energije, pri kretanju rasjednih krila, pukotine u stijenama odrazile su se i na površini, pa su na širem epicentralnom području duž rasjednih linija vidljive površinske deformacije poput pukotina u zemlji. Doduše, dio deformacija nastalih nakon potresa rezultat je likvifikacije te urušavanja podzemnih rudnika smeđeg ugljena koji nisu adekvatno zatrpani. Tvrtko Korbar (HGI) navodi da je tlo u Petrinji i okolici je potonulo 12 cm, a brdski dio, između Petrinje i Gline, se izdigao 7 cm. Eventualni centimetarski pomaci mogući su u slučaju malo jačih potresa, objasnila je prof. Markušić.

Također, kao rasjed odgovoran za Zagrebački potres iz ožujka 2020. u Temblor izvještaju navodi se Bistra rasjed.

– Međutim, nakon samog potresa tim znanstvenika iz Hrvatske obavio je opsežna multidisciplinarna istraživanja, čiji su rezultati objavljeni u međunarodnom časopisu Geosciences (Markušić, Stanko, Korbar, Belić, Penava, Kordić). U Zagrebu je aktiviran reversni navlačni rasjed. Laički, Medvednica se nagurava prema Zagorju. Popuštanje trenja na tom rasjedu preko kojeg se Medvednica nagurala prema Zagorju, dovelo je do potresa, U samom radu je, između ostaloga, priložen i 3D model te video animacija (time-lapse) potresnog slijeda u prvih 24 sata nakon glavnog udara. Na temelju preliminarnih prostornih i vremenskih analiza potresne serije zaključeno je da se glavni potres i niz naknadnih dogodio u podzemlju Medvednice duž rasjeda nagnutog prema jugoistoku, a koji je potom aktivirao sekundarni rasjed strmije nagnut prema jugu (pružanja istok-zapad) ispod glavnog grebena Medvednice, te se radi o kompleksnom rasjednom sustavu čiju geodinamiku treba dalje istraživati, kaže prof. Snježana Markušić, piše Večernji.

Facebook Komentari