Razrednica se slomila: Duše moje… nisam vam uspjela reći sve što sam namjeravala…

Rodbina i prijatelji na vječni će počinak danas u Posušju ispratiti Mirelu Rezo i Stjepana Jukića, dok će sutra u Rakitnu biti pokop Ivana Miličevića, Mije Soldo, Žane Pavković, Marije Pavković, Stipe Pavkovića i Stipe Romića.

Podsjetimo, osmero je mladih u novogodišnjoj noći preminulo u selu Tribistovo nedaleko Posušja najvjerojatnije od gušenja plinom uslijed problema s agregatom koji se nalazio u kući.

Obdukcija njihovih tijela je gotova, a rezultati obdukcije poslani su u Sarajevo gdje će se provesti vještačenje te doznati točan uzrok smrti.

Govorilo se kako je plin u vikendicu ulazio kroz odškrinuti prozor iz prostorije s agregatom koja nije bila dovoljno otvorena da bi se izračila od plinova te je tako došlo do velike tragedije.

Od preminulih se oprostila i Zorana Bešlić koja je bila razrednica čak petoro mladih.

Razrednice, kod nas pada snijeg. Autobus kasni. Nećemo stići na prvi.”

“Razrednice, autobus se pokvario, malo ćemo zakasniti.”

“Opravdat će moja mama to.”

“Oprostite na smetnji razrednice.”

“Razrednice, nemojte se brinuti. Sve će biti dobro.”

Još do neki dan stizale su njihove poruke. U ožujku je prekinuta nastava zbog pandemije. Nisam im uspjela sve reći što sam namjeravala. A misliš bit će vremena. Jutros između novogodišnjih čestitki i lijepih želja, kao mačevi počele su stizati poruke o tragediji. Sve u nadi da nije istina, ne može biti. Ne! Ne! Ne!

Što napisati drhtavih ruku, kako srce skupiti u dlanove kad puca u milijun komadića? Kako izreći riječi utjehe kad ti je grlo stegnuto, a ježiš se od same pomisli na to što se dogodilo?

8 mladih života otišlo je u nepovrat. 5 od njih sam bila razrednica. Tko bi rekao kad smo radili Jesenjina da ću upravo vama reći: “Doviđenja, dragi doviđenja.”

Tko bi rekao kad su pisali pismenu zadaću u ožujku na temu:”Evo me moj svijete, na raskršću i mom i tvome” da će svi oni snovi iz školskih zadaćnica, ideali, vizije budućnosti o završenom studiju, zasnivanju obitelji, o sreći…raspuknuti se kao balončići od sapunice. Bila su to divna djeca. Cure kao vile, lijepe i vesele, fino odgojene, osmijeh koji te razoruža svaki put kad uđeš u učionicu: Mirela, Žana, Marija, Mia, cijeli red do prozora – zajedno u životu i smrti i Stipe, samozatajni momak iz zadnje klupe, duša od čovjeka.

“Oprostite na smetnji razrednice”

“Sve će biti dobro razrednice”.

O, ne smetaš dušo draga, nikad nisi smetala.

Sve će biti dobro. Voljela bih znati da hoće, ali krhko je moje znanje.

Obitelji i prijateljima najiskrenija sućut, a vama duše moje drage pokoj vječni i počivali u miru Božjem, anđeli! Vaša razrednica.

U Posušju i zapadnohercegovačkoj županiji je proglašena trodnevna žalost, pišu 24sata.

Facebook Komentari