Staru jezgru Petrinje trebamo obnoviti sličnom metodom kojom su Poljaci obnavljali Varšavu

Dramatične fotografije kojima ovih dana svjedočimo nakon razornog potresa u Petrinji uglavnom prikazuju srušene kuće u jezgri i centru toga banovinskog grada. Veći dio starih zgrada u srcu maloga grada stropoštao se u utorak u nekoliko beskrajnih sekundi.

No istini na volju, malo nas doista zna kako je Petrinja izgledala i koji su to dijelovi grada izgubljeni, čije fotografije sada izazivaju u svima toliko boli, uz izgubljene živote.

Jezgru grada čini Trg Franje Tuđmana s kućama starim oko 150 – 200 godina, čija se starinska fronta skladnih zgrada u baroknom, klasicističkom, historicističkom i secesijskom stilu protezala oko velikog Perivoja biskupa Josipa Jurja Strossmayera.

Na zapadnom dijelu perivoja nalaze se galerija Krsto Hegedušić i crkva Sv. Lovre, starinskog izgleda. Većina kuća na trgu je sada srušena, taj je dio najviše u gradu stradao u potresu, dok crkva stoji gotovo netaknuta. Upravo nas je taj iznenađujući kontrastni detalj odveo natrag prema ratnim godinama i obnovi Petrinje nakon okupacije. Crkva Sv. Lovre iz 1780. godine u Domovinskom ratu je minirana i srušena do temelja, dok su stare kuće trga tada bile oštećene, devastirane i oronule, ali su ga izdržale i opstale.

U Petrinju sam se vratio nakon rata i na mjestu gdje je bila crkva Sv. Lovre dočekala nas je samo ledina s korovom. Djelovao sam sa svojim arhitektonskim biroom, projektantom arhitekture Renatom Cottierom, konstruktorom Berislavom Medićem i svojim nadzornim inženjerom Ivom Maljevcem.

Proveli smo rekonstrukciju crkve po modelu obnove geometrije prostora i površinske teksture, a to znači da je ona izvana ostala svojim tijelom i pojavom ista, duh oblika je „reinkarniran“ kako ja to metaforički nazivam, sa svodovima, lukovima, profilacijama, kapitelima, ali je konstrukcija suvremena; to je zidana građevina s armirano-betonskim skeletom, što ju je sada sačuvalo od potresa… – govori Davor Salopek, poznati hrvatski arhitekt iz Petrinje, koji je bio glavni projektant obnove crkve završene 2004. godine.

Crkva je u potresu ostala samo bez križa na vrhu čiji je drveni nosač pukao i pao, a bio je pričvršćen na toranj, puklo je nešto žbuke u unutrašnjosti, te je manji dio crijepa kliznuo s krova, znači bez štete na konstrukciji. U starim povijesnim kućama Trga Franje Tuđmana se stanovalo, dok su u prizemlju bili lokali, a u zgradi nekadašnjeg Magistrata je bila gruntovnica. Nakon rata te su kuće obnavljane uglavnom samo tako da su dobile nove krovove, i da nije bilo potresa opstale bi daljnjih od 50 do 100 godina.

Davor Salopek autor je i zgrade robne kuće, tržnice i jedne stambene zgrade u centru Petrinje koje se nalaze u blizini stare jezgre, a koje su također prošle u utorak bez oštećenja. Sve su to građevine s protupotresnim konstrukcijama. Salopek se Petrinjom bavi, kako kaže, od rođenja te osjeća prostor grada kao svoj. Arhitekturu u Zagrebu završio je 1964. godine.

Kad sam 1977. dobio zadatak projektiranja robne kuće, za poziciju je odabran nekadašnji autobusni kolodvor na kojem je ranije bila pravoslavna crkva. Na tom sam prostoru stvorio suvremeni trg koji se nalazi 200 metara od stare jezgre i perivoja, dakle lociran je izvan njega i tako smo sačuvali staru jezgru, jer bilo je nekih ranijih urbanističkih promišljanja da stara jezgra postane budući gradski centar. Robna kuća je danas prazna, ali to je prostor upotrebljiv i može ga se prenamijeniti za razne sadržaje. A zašto je prazna? Zato što je Petrinja slijepo crijevo privrede i razvoja – kaže Davor Salopek, piše Jutarnji.

Facebook Komentari