Nina Badrić: Ne ponovila nam se više nikad ova 2020. godina

Foto: Instagram

Koncert Nine Badrić (48) u ožujku bio je posljednji prije nego što je u Hrvatskoj zbog pandemije korona virusa nastala ‘blokada’. Život joj se potpuno promijenio, ali smatra da smo se sada svi opametili i osvijestili što je bitno. Kao i većina, jedva čeka normalu. Kaže da će više cijeniti sve ono što smo svi dosad shvaćali olako.

Ova godina mnogima je bila teška i vjerojatno bismo svi mogli izdvojiti ružne stvari po kojima ćemo je pamtiti. Možete li navesti nekoliko dobrih po kojima će vam ostati u sjećanju?

Mislim da smo svi shvatili da živimo iznimno tešku godinu, tko preživi – pričat će. Preteška je, tužna, ružna i vrlo okrutna. Voljela bih da se nikad nije dogodila. Ovo je godina otuđenja ljudi jedni od drugih, usamljenosti i za mnoge godina pukog preživljavanja. Mnogi su u koroni izgubili najdraže. S tim ljudima najviše suosjećam. Ne zaboravimo i razoran potres koji je pogodio Zagreb i u kome je divna djevojčica izgubila život, a onda i ovaj u Petrinji i Sisku u kojem je sedmero ljudi smrtno nastradalo, među kojima također divna curica. Mnogi su ostali bez posla, egzistencije za svoje obitelji, krova nad glavom, a doktori, medicinske sestre i osoblje u bolnicama čine nadljudske napore da spase gole ljudske živote. Mogu samo reći jedno: ‘Ne ponovila se nikada’.

Vaš prvi koncert u Areni Zagreb, koji je bio 7. ožujka, tik prije početka cijele ove drame s koronom u Hrvatskoj, zapravo je bio zadnji “normalan” nastup prije nego što je pandemija “zaključala” estradu. Imate li uopće osjećaj da je taj koncert bio ove godine, kakve vas emocije obuzmu kad se sjetite tih trenutaka?

To je, nažalost, bio zadnji koncert koji se dogodio prije ‘lockdowna’. Nakon toga je sve stalo. Samo nekoliko dana kasnije Arena je postala Covid-19 bolnica. Presretna sam što se taj koncert uopće održao, mada su uvjeti u kojima sam radila bili gotovo nemogući. Nije se do zadnjeg trena znalo hoće li se uopće održati i ta neizvjesnost nam je bila mač iznad glave. Za koncert sam angažirala 70-ak ljudi i moja odgovornost je bila ogromna. Koštao me je taj koncert puno neprospavanih noći i podosta sijedih, no vrijedilo je. Atmosfera je bila fantastična, publika je bila predivna i bila sam dirnuta količinom ljubavi u dvorani. Kao da smo svi predosjećali da više ništa neće biti isto. Presretna sam i ponosna i na publiku i na sve nas.

Niste imali nastupe, ali to ne znači da ste samo vi ostali bez prihoda nego i još nekoliko ljudi koji sviraju s vama. Kako ste uspjeli sačuvati zajedništvo, jeste li imali neke sastanke, učestale telefonske pozive kojima ste jedno drugo punili energijom?

Ovo su teška vremena za sve, ne samo za nas glazbenike. No mi smo jedini od početka ‘lockdowna’ ostali bez ikakve mogućnosti za rad. Prihvatila sam situaciju takva kakva je i ne zanosim se time da ćemo početi raditi do sredine iduće godine. Ova situacija je iskristalizirala osobe i odnose. Izvukla je pravo lice ljudi. Tko je bio dobar, taj je još bolji, a tko je zao, to više ne može skriti. Hvala Bogu što se bavim glazbom pa uvijek mogu pobjeći u svoj skriveni svijet mašte i nota i praviti se da je sve kao u bajci/pjesmi. Nove pjesme i producenti su tu. Radimo, pišemo, stvaramo neke nove priče i živim za dan kada će se opet moći održavati koncerti i kada ćemo ponovno početi raditi svoj posao.

Ljetos je nastala “drama” jer ste zamolili Ministarstvo da svim estradnjacima dopusti raditi. Zlobnici su to okrenuli pa je ispalo kao da ste tražili novac samo za sebe, a onda su vas pozvali i u polje da vadite krumpire. Kako ste se osjećali kad ste to pročitali?

Nikad nisam tražila ništa za sebe. Postoji i izjava od srpnja koja se nalazi na društvenim mrežama pa kome nije jasno neka je ponovno posluša. Manipulacija je oružje nemoćnih. A hejtere koji mrze sebe do podne, a druge poslijepodne bespotrebno je komentirati. Bogu hvala, osigurala sam svojim radom kroz sve ove godine sebi pristojan život. Mislim da je ljudski tražiti pomoć za ljude koji su sastavni dio glazbene industrije, a koje šira javnost ne poznaje. To su muzičari, majstori rasvjete, ton-majstori, vozači, nosači binske opreme, asistenti, ljudi koji postavljaju pozornice… Ljudi koji su direktno živjeli od nas. Oni su se našli u nezavidnoj situaciji. Mnogi od njih nemaju niti socijalno niti zdravstveno i na rubu su siromaštva. I ponovno bih napravila isto i zamolila Ministarstvo kulture da pomogne tim ljudima.

Jeste li još nastupali ove godine nakon onoga velikoga koncerta u zagrebačkoj Areni? Koliko ih je otkazano zbog korone?

Svi koncerti, nastupi i snimanja koji su bili dogovoreni za ovu godinu su otkazani.

Ljeto ste proveli uživajući na Hvaru, u Jelsi. Kada ste na društvenim mrežama podijelili fotografije kako ste uredili vikendicu, ljudi su ostali u šoku. Smatraju da imate istančan ukus i oko za detalje. Jesu li vas neki već “žicali” da im sredite stan?

Volim se baviti uređenjem interijera. To me opušta, kao i kuhanje. U Jelsi imam stan koji još uređujem s puno ljubavi i pažnje. Nisam još završila sve jer je na otok malko teže dotegliti namještaj i za sve je potrebno puno strpljenja. Guštam maksimalno u svome komadiću mira. A to je najvažnije.

Što priželjkujete u novoj godini?

Zdravlje. Kako sebi tako i svima drugima.

Nedostaju li vam zagrljaji vama dragih osoba?

Mi smo socijalna bića i teško nam je bez bliskosti. Jako mi nedostaju zagrljaji, dodiri, poljupci, zajedništvo koje nam je preko noći oduzeto. Iskreno se nadam da ćemo nakon svega ovoga više znati te cijeniti sitnice koje su najskuplje na svijetu. I da više ništa i nikoga nećemo shvaćati zdravo za gotovo.

Vjerojatno ću izgrliti i izljubiti svakoga koga sretnem.

Ljudima se potpuno promijenio način života. I dok jednima odgovara ostanak kod kuće, drugi gube živce I čekaju povratak na staro. Kako sačuvati mentalno zdravlje, što vi radite da ne mislite na trenutačnu situaciju?

U svemu ovome je najvažnije sačuvati mir. I zdravu glavu. Strah je ubio više ljudi nego kuga. Stoga nikako čovjek ne smije živjeti u paranojama. Meni osobno pomaže molitva. Ona me smiruje. Okružena sam dobrim i duhovitim ljudima tako da bodrimo pozitivom jedni druge. Sve okrećem na humor i tako lakše prolazim kroz sve ovo. Pomaganje drugima je osjećaj koji me čini sretnom. Danas je važnije nego ikad prije biti na pomoć svakome. I koga poznajemo i koga ne poznajemo. Važno je to zajedništvo i da pružimo ruku onima koji su u nevolji.

Liječničko vijeće odabralo je da vaša pjesma ”Dat će nam Bog” bude službena himna doktora i medicinskog osoblja. Kakvi su vas osjećaji obuzeli kada su vam to predložili?

Počašćena sam i sretna što sam dio ove poruke koju ovi prekrasni ljudi šalju. Velika je čast biti maleno svjetlo ljudima u ovim teškim i tužnim vremenima. Osjećaj da moja pjesma hrabri njih je neopisiv. Istinski heroji danas su liječnici i medicinsko osoblje koji svakodnevno spašavaju ljudske živote… Pjesma ‘Dat će nam Bog’ dobila je novi aranžman koji je raspisao Ante Gelo, a liječnici i ja smo je zajedničkim snagama ponovno snimili. Nema ljepšeg osjećaja nego znati da ste nekome snaga i da u nekome budite optimizam ma koliko teška situacija bila. Dat će nam Bog i više od tog, dobro će dobrim vratiti.

Blagdani su ove godine kod vas nešto drukčiji ili?

Kao i uvijek, u krugu najmilijih. Bit će slavlja, no puno skromnije nego ikad prije. Ima i u tome puno ljepote, pišu 24sata.

Facebook Komentari