Europljani ljubav obilježavaju brakom. Davne 1965. stopa brakova u 27 zemalja koje danas čine EU iznosila je 7,8 (na 1.000 stanovnika). Do 2017. ta se brojka gotovo prepolovila, na 4,4. U istom se razdoblju stopa razvoda više nego udvostručila, s 0,8 na 2.
Ipak, to znači da se 2017. godine vjenčalo 3,8 milijuna Europljana. Što nas dovodi do pitanja na koje odgovara ova karta: na kojoj ruci Europljani nose vjenčani prsten?
U SAD-u je dogovoreno da to bude na lijevoj ruci. Međutim, kako pokazuje ova karta, postoje nevjerojatne razlike u tradicijama nošenja prstena u cijeloj Europi.
Prema ovoj karti, Europa je prilično ravnomjerno podijeljena između zemalja u kojima se vjenčani prsten nosi na lijevoj ruci lijevo (zelena boja) i onih u kojima se nosi na desnoj (crvena boja).
Najveće zemlje u Europi u kojima se prsten nosi na lijevoj ruci su Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Italija, a najveće u kojima se nosi na desnoj su Rusija, Njemačka, Poljska i Ukrajina.
Španjolska i Nizozemska nemaju jedinstvenu tradiciju, prsten se u tim državama nosi ovisno o regiji ili vjeri.
Nošenje prstena kao vidljivog znaka bračnog statusa tradicija je koja seže još od starih Egipćana. Oni su vjerovali da ‘vena ljubavi’ prolazi kroz četvrti prst na ruci i da vodi direktno do srca. To su vjerovanje preuzeli Grci i Rimljani (koji su tu venu nazivali vena amoris). Otuda i tradicija nošenja vjenčanog prstena na ‘prstenjaku’.
Ta tradicija ipak nije bila jednolična: neki rani keltski narodi nosili su vjenčani prsten na srednjem prstu, dok se u Engleskoj u 17. stoljeću nosio i na palcu.
U mnogim kulturama vjenčane prstene prije su nosile samo žene. Primjerice, u Njemačkoj je običaj da i muškarce nose prsten postao prihvaćen tek u drugoj polovici 19. stoljeća. Muški vjenčani prstenovi postali su prihvaćeni i u Velikoj Britaniji i drugim zemljama engleskog govornog područja tijekom (i zbog) Prvog i Drugog svjetskog rata. Muškarci koji su bili na vojnoj dužnosti počeli su nositi prstenje kako bi ih podsjećalo na supruge.
Ne postoji jedan, jedinstven odgovor. Točno je i jedno i drugo, ovisno od različitih kultura i tradicija prisutnih na određenim područjima.
Nošenje prstena s lijeve strane znači da je bliže srcu. Također, ima male prednosti u pogledu sigurnosti i praktičnosti ako je nosilac dešnjak.
Nošenje prstena s desne strane relevantno je jer se radi o strani s kojom se rukujete, tako da ljudi mogu znati jeste li oženjeni.
U nekim europskim tradicijama, uključujući mnoge pravoslavne, vjenčani prsten nosi se na lijevoj ruci prije braka, a zatim se prebacuje na desnu tijekom ceremonije. U Turskoj je uglavnom obrnuto.
U Španjolskoj se vjenčani prstenovi obično nose s desne strane, osim u Kataloniji i susjednim regijama, poput Valencije i Balearskih otoka. U Nizozemskoj protestanti nose vjenčani prsten s desne strane, dok ga katolici nose s lijeve strane.
U Poljskoj se nosi s desne strane, osim ako ste udovica, u tom slučaju svoj prsten nosit s lijeve strane da biste označili svoj ožalošćeni status, piše Big Think, prenosi 24sata.
