Napadaj panike i tjeskobe nije isto – naučite prepoznati razliku

Izvor: N1

Ako ste ikada pretrpjeli napad panike ili napad tjeskobe, znate koliko traumatični mogu biti. Oko 4,7 posto Amerikanaca doživjet će napad panike tijekom života, a oko 40 milijuna odraslih u bilo kojoj dobi osjetit će napad snažne tjeskobe. Reader’s Digest donosi kako ih razlikovati.

Osnovno što treba znati o napadu panike jest da je to simptom paničnog poremećaja i nastaje iz vedra neba, stoji u terapeutskoj knjizi o mentalnom zdravlju Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih bolesti, 5. izdanje. Fizički simptomi mogu uključivati ​​ubrzani puls, znojenje, mučninu, bol u prsima, vrtoglavicu i proširene zjenice. Ljudi često osjećaju neminovnu propast, predstojeću smrt ili gubitak kontrole.

– Uz napad tjeskobe koji nema posebnu klasifikaciju ljudi će imati simptome poput problema sa spavanjem, napetosti mišića, razdražljivošću, mučninom, znojenjem i poteškoćama s koncentracijom. Oni jednostavno neće biti toliko intenzivni – kaže dr. Todd Farchione, izvanredni profesor psihologije i znanosti o mozgu na Sveučilištu Boston.

– Napad panike rezultat je aktivacije sustava straha odnosno simpatičkog živčanog sustava. To se zbiva samo u trenutku kada nema vanjskog očitog uzroka straha, što posebno zbunjuje – kaže Farchione.

Dodaje kako kod napada panike tijelo preplavljuje adrenalin aktivirajući amigdalu, dio mozga koji obrađuje emocije. Ovaj val hormona nadbubrežne žlijezde pokreće fizičke i emocionalne simptome napada panike. Kad taj val popusti, tijelo i emocionalno stanje se vraćaju u normalu. Napadi tjeskobe slični su, ali ne toliko intenzivni.

– U anksioznosti se javlja oslobađanje hormona stresa kortizola, ali to nije isto kao kad imate paničnu reakciju. Ako ste u džungli i znate da u njoj žive opasne životinje, na oprezu ste pri svakom zvuku i pokretu – kaže on pojašnjavajući kako je u tom slučaju riječ o tjeskobi. Ali kad lav iskoči iz džungle i navali prema vama – to je osjećaj napada panike.

Napad panike obično traje pet do 30 minuta, a zatim često završava naglo kao što je i započeo.

– Ne možete imati reakciju straha koja traje pet sati. To s fizičkog stajališta nije moguće – kaže Farchione.

Ponekad, ipak, nakon napada panike mogu postojati manji emocionalni problemi koji se javljaju radi usredotočenosti na zabrinutost zbog eventualne pojave novog napada panike.

– No stanje visoke tjeskobe može potrajati i pet sati – ističe on.

Primjerice, ako brinete zbog razgovora za posao, tjeskobni napadi mogu dolaziti i prolaziti. No u slučaju anksioznih poremećaja, to stanje može biti kronično i onesposobljavajuće, navodi WebMD.

Budući da napadi panike dijele mnoge simptome sa srčanim udarom, to može biti doista zastrašujuće. Prije svega valja isključiti mogućnost srčanog udara te bi bilo dobro naučiti koji su simptomi infarkta. Kad se liječnik uvjeri da je s vašim srcem sve u redu, pokušajte s vježbama koje će vam pomoći premostiti tegobe.

– Kada ste u tom fizičkom stanju, usredotočeni ste na promatranje reakcija tijela. Ljudi misle: To još ne prolazi. Umjesto toga, radije napravite nešto rutinsko, poput žvakanja. Usmjeravanje pažnje na nešto drugo osim na paniku može biti od pomoći – kaže Farchione.

Kod anksioznosti pomažu tehnike opuštanja. Duboko disanje, joga, tai chi ili druge vježbe za opuštanje mogu vam pomoći odvratiti misli.

Iako tehnički gledano napadi panike dolaze iz vedra neba, javljaju se u različitim oblicima anksioznih poremećaja.

– Bez problema se možete zamisliti kako doživljavate napade panike. Ako pogriješim na poslu i pomislim da ću dobiti otkaz te istinski vjerujem da je tako, moje bi tijelo moglo reagirati kao da postoji prijetnja samo zato što mislim da postoji. Ova vrsta anticipacijske tjeskobe može postati uvjet za napad panike – pojasnio je Farchione.

Iako su anksiozni poremećaji izlječivi, samo 37 posto oboljelih prima terapiju. Iz Klinike Mayo navode kako to znači da se izlažu riziku od bolesti poput migrene, visokog krvnog tlaka i srčanih problema.

Klinika Mayo izvještava da, iako su uzroci napadaja panike nejasni, postoje čimbenici rizika kod pojedinaca. To može biti genetika, temperament pojedinca ili veliki stres, traumatični događaj, velike životne promjene ili zlostavljanje u djetinjstvu. U rizičnoj su skupini žene, a Nacionalni institut za mentalno zdravlje navodi da one imaju oko 23 posto veći rizik za anksiozni poremećaj. Općenito, smatra se da su uzroci mješavina genetike, kemije mozga i životnog iskustva.

Američko udruženje za anksioznost i depresiju (ADAA) navodi da su anksiozni poremećaji najčešći oblik mentalnih poremećaja u SAD-u od kojih pati oko 40 milijuna ljudi starijih od 18 godina. Nacionalni institut za mentalno zdravlje navodi da postoji pet glavnih vrsta anksioznih poremećaja: generalizirani anksiozni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj, socijalni anksiozni poremećaj i panični poremećaj (ponavljajući napadi panike koji vode do straha od novih napada). Iako svaka vrsta anksioznosti zahtijeva vlastiti put liječenja, mnogi uključuju sljedeće:

– Prihvaćanje određenog nedostatka kontrole
– Učenje o okidačima stresa i anksioznosti
– Svakodnevna tjelovježba, primjeren san i uravnoteženi obroci
– Uzimanje pauze i odmora
– Pomaganje drugima kroz humanitarni rad
– Razgovor s terapeutom

– Ako imate česte napade panike, prva linija liječenja je kognitivna bihevioralna terapija – kaže Farchione.

Ovaj vam pristup pomaže promijeniti način razmišljanja. Ostali terapijski pristupi mogu uključivati ​​benzodiazepinske lijekove. Mnogi ljudi s takvom vrstom napada uglavnom izbjegavaju iskustva i mjesta koja bi mogla uzrokovati tjeskobu ili podsjetiti na nju. U konačnici, terapija napada panike ima za cilj polako izlagati ljude svojim strahovima.

– Da biste se riješili napada, morate smanjiti obrasce izbjegavanja i osloboditi se – zaključio je Farchione, prenose 24sata.

Facebook Komentari