Šanse da pacijent obolio od covida s teškom bakterijskom upalom srčanog zaliska preživi u ovim okolnostima ravne su – nuli. Ni u jednom medicinskom časopisu na svijetu takav se operativni zahvat neće naći, a posebno ne onaj u kojem pacijent, ni pet dana nakon operacije, potpuno oporavljen hoda i razgovara kao da ništa nije bilo.
Ova, u pravom smislu božićna priča o ozdravljenju i novom životu zbila se prošli petak u zagrebačkom centru za oboljele od covida, KB-u Dubrava. Glavni su junaci 35-godišnjak obolio od covida, sada oporavljen, i kirurg Igor Rudež, pročelnik Zavoda za kardijalnu i transplantacijsku kirurgiju, koji ga je operirao. Pacijent (čije podatke bolnica ne smije otkrivati) nije imao lagan put. Obolio je od bakterijske upale srčanog zaliska, tzv. infektivnog endokarditisa, i završio prije koji tjedan u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”.
Do toga može doći, kako je objasnio Rudež, ako srčani zalistak ima površinsko oštećenje, a u to se oštećenje smjesti bakterija i onda se širi – poput mahovine. Ona doslovno “pojede” zalistak. Uglavnom, “Fran Mihaljević” je za njega bio samo prva stanica. Kad mu se stanje naglo pogoršalo, premješten je na Sveti Duh, gdje je gotovo izgubio život. Pao je u stanje kliničke smrti, a reanimacijom su ga liječnici uspjeli vratili u život i u zadnjem je trenutku stavljen na respirator. Potom mu je, povrh svega, otkrivena i zaraza covidom.
Liječnicima nije preostalo drugo nego ga prevesti u KB Dubrava, specijalistu Rudežu. On je kirurg s dvije specijalizacije, jednom iz opće kirurgije, a drugom iz kardijalne kirurgije i takvih je operacija srčanog zaliska u posljednjih deset godina napravio više od tristo.
– Kada smo ga zaprimili, bio je u kritičnom stanju. Imao je četiri litre vode u toraksu, a bakterija mu je kompletno pojela srčani zalistak. Imao je, jednostavno rečeno, gnojnu rupu u srcu. Ovakvu kombinaciju bolesti – covid i teški endokarditis – koliko ja znam, još nitko nije preživo – rekao je Rudež.
Usprkos tome što je pacijent bio relativno mlad, zdrav i nije imao osobito teške simptome covida, operaciju je, smatrao je Rudež, trebalo hitno trebalo napraviti jer, kako kaže, “kada se takav užas zareda, ni najbolje zdravlje ne koristi”.
– Sam postupak operacije nije bitno drukčiji od uobičajenih operacija endokarditisa. Jedino što smo u operacijskoj dvorani morali imati posebne skafandere za covid, a na njih smo onda još dodatno oblačili kiruršku kutu i dodatne rukavice, kao Teletubbies, recimo – prepričava Rudež.
Ipak, o kompleksnosti takvog zahvata, koji obično traje do tri sata, svjedoči i to da je u operaciji, osim njega, sudjelovalo još sedam djelatnika KB-a Dubrava, među kojima i kardiokirurg Josip Varvodić, anesteziologinja Verica Mikecin te instrumentarke Katarina Karimanović i Marina Tomić, tehničarka Ivana Biškup i dva perfuzionista (koji upravljaju strojem srce – pluća) Marko Sentić i Luka Crnković.
Uglavnom, kada je pacijent završio na operacijskom stolu na Odjelu za kardijalnu i transplantacijsku kirurgiju, prvo je spojen na uređaj zvan srce – pluća. To je stroj za izvantjelesni krvotok, koji obavlja ulogu srca i pluća za pacijenta, a usto i filtrira krv.
– Vjerujem da su mu možda i ti filtri koje stavljamo za pročišćavanje krvi spasili život – govori Rudež, teško preuzimajući zasluge za spašavanje. A stanje je bilo alarmantno.
Rudež je morao izrezati sve što je bilo bolesno i inficirano te počistiti i zatvoriti rupu u kojoj se nakupio gnoj, a onda staviti i novi umjetni srčani zalistak. Operacija je uspješno izvedena, a iako je pacijent još neko vrijeme ostao na aparatima bez svijesti, ubrzo je počeo pokazivati znakove oporavka. Rudež kaže da je time bio zatečen.
– Nakon pet dana od operacije već je pri svijesti, razgovara normalno, a može i malo hodati okolo. Malo me to, priznajem, iznenadilo! – ističe Rudež, piše Jutarnji.
