Splitski zaštitar kaže da korona izvlači najgore od ljudi: Ljudi kradu nemilice, jedan me udario šakom u glavu. Svašta trpim, a plaća mi je 3500 kuna

Da je narod u doba korone podivljao, da mu je agresija u crveno, da su skloniji verbalnim i fizičkim sukobima, da misle kako pod maskom nabijenom do donjeg ruba očiju lakše mogu krasti po dućanima najbolje znaju zaštitari. I prije su bili meta nezadovoljnih i agresivnih pojedinaca, ali od kada je stigla korona kažu da imaju dojam kao da je vrag ušao u narod. Psovke tipa pas mater i ostale iz tog sklopa, uvrede, fizički napadi od dolaska korone su se samo pojačali. Isto kao i krađe koje su se od početka pandemije samo multiplicirale.

Ljudi pucaju po šavovima, a zaštitari kojima je bez verificirane stavke u radnom nalogu nametnuto kontroliranje nošenja maski i njihovog pravilnog držanja, sve to moraju mirno i hladnokrvno sanirati. Zaštitari su pristali pričati samo pod jamstvom da im se neće otkriti identitet i radnu adresu. Strah od poslodavca, od otkaza je jači od svega.

-Ponižen sam. Ponižen sam do nogu. Bačen na pod. Radimo za 3,5 tisuće kuna, uglavnom većina bez božićnice, uskrsnice, ničega, to je toliko jadno kad vidiš ljude oko sebe koji su ipak nešto dobili. Ja sam samo mala brojka za svog poslodavca, ništa, nula, zero. Od kada je došla korona kao da su se digli očnjaci kod ljudi. Agresija je u porastu, tenzije. Napao me nedavno čovjek, bum, dobio sam takav udarac šakom u glavu da sam mislio da će mi krv kao rijeka odmah šiknuti na nos, na usta, na uši. Bez ikakvog razloga, iz čista mira – veli jedan splitski zaštitar.

Nije jedini koji se tako osjeća. Kolega iz jednog shopping centra iz okolice grada veli kako se i prema onome tko radi štetu u njegovom radnom prostoru uvijek ponaša pristojno. Priđe mu polako da drugi ne vide, ukaže na problem. Ponaša se tako jer nikada ne zna razloge zbog kojih se čovjek odlučio na krađu, ili neku vrstu neprihvatljivog ponašanja. Uvijek se pita jeli ga na to nagnalo siromaštvo, djeca, bolest… Većina ih skrušeno prizna što su napravili, iako ima i onih koji počnu pružati priličan otpor.

-Kradu nemilo, na sve strane, najgori su momci od 15 do 25 godina, to je puno snage, divlje, agresivno. Napune ruksak svim i svačim, skupim, onim što se lako može prodati. Jednog sam tako držao 15 minuta dok nije došla policija, opirao se kao lud, divljački. Kradu konzerve, meso, tunu, kozmetiku, dođu kraj police i samo trpaju. Imaju vani uhodani lanac otkupa. Koliko se priča, prethodno dogovore otkup robe i onda ona završi po pazarima. Kupci ukradenog točno znaju što se traži i to naručuju od lopova. I svima dobro. Kozmetika, čokolade, pršut, skupi sirevi i pića su na cijeni – priča drugi zaštitar.

Treći veli kako je s koronom došla masa nervoznog svita, koje samo traži priliku da plane, uđe u svađu. Pa se prisjeća starije žene koja je s košarom punom hrane odlučila izaći iz dućana na izlazu koji je bio blokiran. Zaštitar joj je prišao, pojasnio joj što se događa, a ona je skočila kao oparena.

-Prvo me upitala s visine da ko sam ja. Pokažem joj iskaznicu, a ona meni ti si niko i ništa, miči se. Mi imamo ovlasti kao i policija. Moj je posao da pazim, čuvam, bdijem, da budem miran, strpljiv, pedantan, pristojan. I jesam. Takav sam. Ne može svatko biti zaštitar. Ali ne, ima strašno neugodnih ljudi. Od kada je stigla korona porasla je agresija. Mi samo radimo svoj posao, trudimo se, dajemo sve do sebe. Pitam se često šta dobivan zauzvrat. Jer da oprostite, hebu mi mater svako malo. Ma da mi je plaća makar bolja, lakše bi se sve to izdržalo, ne bi toliko bolilo – veli i ovaj zaštitarski djelatnik.

Zaštitari imaju i svoj Sindikat zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti itekako upoznat s dugogodišnjim im problemima malih plaća, poslodavaca koji ih ne štede. Tajnik sindikata Nikola Sraka veli kako se ljudi prema zaštitarima ponašaju omalovažavajuće, podcjenjivački. A tako malo znaju o njima, ponajmanje to da ne može svatko biti zaštitar. Biti zaštitar u trgovačkom centru, veli, užasan je posao. A nije lako ni onima u banci koji su prisiljeni u jednoj ruci držati toplomjer, a u drugoj dezinfekcijsko sredstvo.

-A za pojasom pištolj, i tako samo čekaju da ih netko pogodi u pancirku metkom. Najveći je problem to što praćenje jeli netko nosi masku, mjerenje temperature, nuđenje dezinfekcijskog sredstva nije posao zaštitara. Zna se što stoji u njegovom radnom nalogu, a što ne. Ove stvari koje su stigle s koronom ne spadaju u njihov opus posla. Problemi zaštitara traju već dugo, rade za minimalac, za poslodavca su samo brojka koja nosi novac. Među najgorim zaštitarskim poslovima su oni u banci i trgovačkom centru. Nije im lako, kao sindikat se borimo na sve načine da im popravimo položaj. Da, poslodavci se definitivno loše ponašaju prema svojim djelatnicima – veli Sraka.

Lopovi korona masku koriste kao idealnu zaštitu u skrivanju identiteta prilikom krađa po trgovinama. Upotpunjuju je često kapom koju spuste tik do očiju. Zaštitari kažu kako po njihovom hodu, ponašanju, obaziranju, praćenju pozicija sigurnosnih kamera odmah percipiraju sumnjiva ponašanja, piše Slobodna Dalmacija.

Facebook Komentari