Dečki, imate li vi propusnice, šaljivo je upitala Ana Bingula (84), koja živi u naselju Rovci u blizini Križevaca. Zna da propusnice još danas nisu potrebne, ali se šali na svoj račun govoreći da će joj trebati za izlazak iz dvorišta, a možda i za odlazak u zahod i kuhinju.
Baka Ana živi na tromeđi županija. Kuća joj je u Koprivničko-križevačkoj županiji, ulica i kanalizacija u Varaždinskoj, a vrt preko ceste u Zagrebačkoj. Kaže da nitko brže od nje ne može iz jedne županije izaći, proći kroz drugu i završiti u trećoj.
– Pogledajte me. Imam štap, bole me noge i kuk. A ja za dvije minute iz kuće i jedne županije odem po celer u Zagrebačku. To je moj vrt, a onda odem do Varaždinske da vidim curi li nešto iz kanalizacije – kaže kroz smijeh Ana, koja je potom ustala i otišla po celer.
– Evo, celer iz druge županije – prasnula je opet u smijeh.
Bit će taman za juhu, nastavila je baka Ana pristavljajući vodu za kuhanje. Vijesti prati, zna sve oko novih pravila za propusnice. Ne zna kako će se to odnositi na nju.
– Pa bit će dobro još ako ne budem morala do kuhinje i zahoda pokazivati propusnicu. Nadam se samo da mi neće tu policija biti da me kontrolira svaki dan – opet se smije vedra starica.
Međutim, ako bi se odluka u njezinu slučaju zaista provodila tako rigorozno, Ana ne bi mogla izaći iz dvorišta, niti prijeći preko ceste jer je u prekršaju zbog napuštanja županije u kojoj prebiva.
Dodaje kako ju je ipak strah jer joj susjeda preko ceste kupuje kruh i nosi lijekove.
– Gledala sam baš na TV-u. Govorili su da se za banalne stvari poput odlaska do susjede u drugu županiju ili posjeta ne može dobiti propusnica. A ja moram otići u vrt po nešto što još imam tamo. Moram do susjede otići po kruh i lijekove ili ih ona meni donese, a sad neće to izgleda ići tako lako. Strah me i što ako nešto bude. Što ako mi, ne daj Bože, pozli – govori Ana podsjećajući na izjave članova Stožera kako neki roditelji neće moći otići ni po svoju djecu u drugu županiju.
– Ni moj sin meni ne može doći. On živi u Zagrebu i neće moći doći. Bit ću sama za Božić. Kažu, eto, da ni za posjet staroj majci neće davati propusnice – pomalo sjetno ističe Ana, ali potajno otkriva da je već skovala plan.
– Reći ću ja njemu da on dođe. Neka parkira automobil kraj vrta kraj ceste. A ja ću kao po noći morati nešto do vrta kao ići. I onda ću se vidjeti sa svojim sinom. Samo me, molim vas, nemojte odati – opet se smije Ana. Kaže kako će tako i kod susjede.
– Ma ovdje kad padne mrak, ne vidi se ništa. Moći ću ja opet u sve tri županije, samo da me ne uhvate. A valjda neće – ne prestaje se smijati.
Ana je najstarija u tom malom mjestu koje se nalazi 40 minuta vožnje od Zagreba, 30-ak minuta od Križevaca i 20-ak minuta od Svetog Ivana Zeline.
– Nekad je selo bilo puno života, a danas pusto. Mladi ljudi su otišli i ostali su samo oni najstariji. U pet kuća živi 11 ljudi – priča Ana. Korone se, kaže, boji. Stara je, problemi sa zdravljem su je stisnuli, ali ne da se. Čuva se koliko može.
– Pa moram se čuvati, tko putuje više nego ja – kaže Ana.
– Ma samo neka je zdravlja, drugo će valjda nekako biti – mudra je baka. Dodaje nam kako je sama od suprugove smrti, a često joj znaju doći djeca s obitelji. Žao joj je jer ih sad najvjerojatnije neće biti neko vrijeme, i to u tako većem broju, kako inače znaju doći.
– Ah, te propusnice i korona – pomalo ljutito kaže i potvrđuje kako unatoč svojim problemima neće ni ona tražiti propusnicu.
Ranije je, priča, imala i problema jer živi na granici triju županija, ali u međuvremenu je nasreću sve uspjela riješiti. Priča i kako je imala problema sa strujom.
– Moja kuća je u Koprivničko-križevačkoj, a mjesto Rovci je u općini Sveti Petar Orehovec, kojem smo mi predaleko pa se nisam mogla spojiti tamo. Na kraju je priključak za mene izveden na području Zagrebačke županije. S tog mi područja tako dolaze računi za struju i telefon. A sad, kanalizacija je u Varaždinskoj. Tako da sam tamo spojena pa račune za vodu dobivam iz Varaždinske. Ostalo dobivam iz Koprivničko-križevačke županije – kaže Ana i dodaje kako je njoj to normalna stvar.
– A znali su mi kucati na vrata i čuditi se tome. Svi hoće da im to pokažem – zaključuje vesela baka Ana, pišu 24sata.
