”Više sam preplakala nego što sam bila sretna. Uvijek bi napravio neki eksces. Nešto mu ne bi bilo po volji i onda bi bila pljuska, poniženje, prigovor, svađa”, prisjetila se Mara Tomašević.
Živjela je tako punih 35 godina i svaki put slušala opravdanja za nasilno ponašanje. ”Znaš kakav sam ja kad popijem. Ja sam bećar… ja tebi ne želim tebi zlo, a to što ponekad dobiješ neku šamarčinu, pa šta je to! To nije strašno, to je normalno!”, bile bi njegove riječi, priča Mara.
Trpjela je to sve do 2016. godine, a onda je rekla dosta. Četiri godine trajala je sudska trakavica. Trauma nakon traume. Svjedočenja, iskazi, suđenja, sve pred kamerama. U borbi za pravdom i zaštitom pisala je mnogima, obratila se HDZ-u, čak i samom premijeru. No strahovala je hoće li uspjeti.
”On je meni rekao, u početku, da je HDZ mašinerija koja gazi sve pred sobom, tko im stane na put. U jednom sam trenutku mislila da nema ništa od toga i da neću ništa postići”, kaže. Cijelo se vrijeme nosila s vlastitim strahovima, ali i osudom dijela javnosti, bez obzira na to što je u ovom slučaju ona žrtva. Zbog svega je čak u jednom trenutku i povukla prijavu.
”S muževe strane sestre i još neka malo dalja rodbina rekli su zašto sam to napravila, da sam mu uništila karijeru, što ja hoću, da sam mogla živjeti kao kraljica”, priča. Ovotjedna objava pravomoćne presude vratila joj je, kaže, sve one tamne misli. Županu Alojzu Tomaševiću, čovjeku s kojim je Mara provela 35 godina u braku i dobila troje djece, dosuđeno je deset mjeseci uvjetne kazne zatvora.
”Dosta sam uzrujana od svega što se dogodilo, otkad sam saznala za presudu. Drago mi je da je ustanovljena istina, ali predugo je to trajalo, predugo i mislim da nije objektivno”, zaključuje, piše Dnevnik.hr
