U odsutnosti ljudskog kontakta u milijunima kućanstava diljem svijeta, kućni ljubimci uskočili su kao pomoć u nevolji mnogim ljudima te im pružili toliko potrebnu utjehu svojom stalnom fizičkom prisutnosti, igranjem i kontaktom.
Ovim se pozabavila i australska studija koja je pokazala upravo spasonosnu ulogu kućnih ljubimaca u 2020. godini za mnoge u svijetu te zašto bi svjetske vlade trebale obratiti pozornost na to.
Studija je objavljena u znanstvenom časopisu The Journal of Behavioural Economics for Policy (JBEP) naglašava koliko su ključnu ulogu kućni ljubimci odigrali u doba kad se međuljudski kontakt smatra ugrožavanjem života.
Fizički dodir je nešto što se dosad uzimalo zdravo za gotovo, čak i zanemarivalo, sve dok COVID-19 bolest nije pokucala na vrata ranije ove godine, kaže glavna autorica studije dr. Janette Young.
Kako bi se popunila praznina usamljenosti i omogućilo ublažavanje stresa, ljudi su počeli sve više udomljavati kućne ljubimce iz azila za životinje tijekom zatvaranja, kaže Young i dodaje da su se neke liste čekanja za mladunce kućnih ljubimaca čak i učetverostručile tijekom pandemije.
Novac koji ljudi troše na kućne ljubimce na rekordnim je razinama i globalno iznosi 260 milijardi dolara u 2020. godini, a očekuje se da će do kraja godine biti i veći.
Procjenjuje se da više od polovice populacije svijeta dijeli svoj živots jednim ili više kućnih ljubimaca. Postoje izvješća o prednostima za zdravlje koje takav suživot pruža, no malo podataka postoji o specifičnim prednostima koje kućni ljubimici donose ljudima kad je riječ o dodiru.
Kućni ljubimci se čine posebno važnima kad su ljudi socijalno izolirani ili isključeni, jer pružaju utjehu, društvo te osjećaj samovrijednost, ističe Young.
Za dodir kaže da je to slabo istraženo osjetilo, no postojeći dokazi ukazuju na to da je osjet dodira ključan za rast, razvoj i zdravlje, kao i za smanjenje razine kortizola (hormona stresa) u tijelu. Vjeruje se da je osjet dodira posebno važan kod starijih osoba, s obzirom na to da im druga osjetila polako slabe.
Young je za potrebe studije razgovarala s 32 osobe te je više od 90 posto tih osoba reklo da im je dodir s kućnim ljubimcima pružao utjehu i da ih je to opustilo.
Odgovori koje smo dobili kažu da su i sami kućni ljubimci dobili jednako zadovoljstva koliko i ljudi u dodirnoj interakciji, naglašava Young.
Iako nisu ljudi, životinje su i dalje individualna bića te postoje stvari koje i one vole ili ne vole, dodaje Young.
U vrijeme pandemije COVID-19, socijalnog distanciranja, naglih zatvaranja i socijalnih preokreta, naši kućni ljubimci mogu biti jedina živa bića koja možemo dodirnuti i u kojima možemo tražiti utjehu, kaže Young.
Young smatra da bi bolnice te domovi za starije i nemoćne trebali poticati interakciju svojih štićenika s kućnim ljubimcima.
Da je više kućnih ljubimaca živjelo sa svojim vlasnicima kad su uvedene epidemiološke mjere zbog COVID-19, to bi nemjerljivo puno pomoglo mnogima, zaključuje Young, prenosi Dnevnik.hr
