Liječnik iz KB Dubrava: Covid je kompleksan, u životu nisam vidio takvu bolest

Foto: N1

U emisiji Izvan okvira s Ninom Kljenak gostovali su dr.sc. Bruno Baršić i medicinska sestra Biljana Hržić iz KB Dubrava te psihijatar Tomislav Franić iz KBC-a Split, član izvršnog odbora HUBOL-a.

Kakvo je stanje u bolnici i s čim se u svakodnevnici nosi medicinsko osoblje? Je li sustav pred pucanjem i je li se o izazovima jesenskog vala razmišljalo na vrijeme? Što je s anonimnim pismima koja pristižu iz bolnice? Što je s oštrim porukama i vladajućima i javnosti koje šalje HUBOL? To su samo neka od pitanja na koja su odgovarali gosti.

Što se tiče današnje statistike u KB Dubrava Bruno Baršić je rekao: “Imamo preko 450 bolesnika u bolnici, preko 70 bolesnika na respiratorima. Dolazi još respiratora, priprema se nova intenzivna jedinica. Pomažu djelatnici s drugih odjela.”

Biljana Hržić opisala je radni dan: “Prevelik je priljev bolesnika i sve je teže stanje. Oni koji dođu u iintenzivnu već su narušenog zdravlja i događaju se smrtni slučajevi, dosta je teško što se toga tiče. Imamo psihološku podršku i za individualan rad i rad u grupi.”

Komentirajući prilagođavanje Dubrave na covid bolnicu Baršić je rekao: “To je fama koja je pratila prenamjenu KB Dubrava otpočetka. Ja sam došao iz Zarazne u Dubravu gdje su uvjeti liječenja bolji. Radi se puno parom, već mjesecima nemamo prijenos zaraze unutar bolnice. Rad je siguran, pacijenti su sigurni.”

“Svaki bolesnik dobije svu potrebnu skrb i niti jedan bolesnik neće ostati bez respiratora”, dodala je Hržić.

U Dubravi trenutno ima 89 respiratora. Baršić je rekao da očekuje da će to biti dovoljno. “Tim se sastoji od doktora, anesteziologa i medicinskih sestara. Svaka sestra mora znati od aspiracije bolesnika do postavi respiratora. Prije svake upotrebe respirator se mora kalibrirati”, objasnila je Hržić.

“KB Dubrava je bila potpuno spremna. Nisam išao na godišnji odmor ove godine jer smo se pripremali za situaciju najesen”, rekao je Baršić odgovarajući na pitanje je li bolnica uopće bila spremna na rast broja zaraženih. “Nadam se da neće doći do punjenja šatora”, dodao je.

U jednom je trenu Dubrava postala bolnica u medijskom prostoru u kojoj stvari ne funkcioniraju. “Da, curile su informacije. Unutarnje odnose u bolnici ne mogu komentirati, došao sam prije godinu dana, bilo bi nepristojno. Postoji psihološka podloga svemu tome. 35 godina sam radio u intenzivnoj u Zaraznoj, svašta smo prošli. U Dubravi nisu bili navikli na to, a mi smo se pripremali kao da dolazi ebola virus i ljudi su se prestrašili što je posve normalno. U takvoj kriznoj situaciji neki su ljudi počeli širiti paniku. Kako je rasla naša svijest i poznavanje virusa, a panika se smanjivala. Ima tu neznanja što nas čeka, to je stvaralo takvu klimu”, objasnio je Baršić.

Navodno je iz KB Dubrava više od 50 medicinskih sestara ove godine. “Točno je, ali mislim da nije samo pandemija tome uzrok, to se već ranije planiralo. Ima, naravno, i otkaza jer dosta strah čini svoje. Nismo znali s čime se suočavamo. I mene je bilo strah. Educirala sam ljude kako oblačiti zaštitnu opremu, a onda se zapitaš što je ovo, kamo ide… No, strah je jenjavao”, rekla je Hržić.

“Ljudi budu hospitalizirani kad imaju upalu pluća. Često se prime na odjel i budu dobro, ali nekima se onda slika pogorša. Onda idu u intenzivnu gdje se prate. Fali im zraka, a onda čovjeka hvata panika. Teško je tako gledati ljude”, pojasnila je kako je nositi se s velikom smrtnošću i dodala: “Možda glupo zvuči, ali navikli smo i na smrt. radili smo i ranije u intenzivnim jedinicama. Naravno, utječe to na nas, svatko se nosi na svoj način. Idemo iz dana u dan.”

I mnogi mladi završe kao teški slučajevi. “Zašto kod nekog mladog, tko nema neku bolest, završi tako teškim slučajevim i plućnim trombozama, ne znamo. Znamo da starost, dijabetes, hipertenzija, gotovo 90% naših bolesnika ima dijabetes ili visoki tlak što je očtio predispozicija za teže obolijevanje. Ali bodu u oči ovi mladi ljudi, no većina ipak preboli bolest”, opisuje liječnik.

Građane često buni umiru li ljudi s covidom ili od covida. Baršić objašnjava: “Umire se od covida, a umire se i s covidom. Covid pozitivan može doživjeti prometnu nesreću. Imamo na kirurgiji neke koji imaju virus, ali nemaju covid bolest. Ako imaju teške bolesti, oni umru s virusom, a ne od virusa. No, kad govorimo o covid bolnici, to su bolesnici koji umiru od toga. Covid je kompleksna bolest, u svom životu nisam vidio takvu bolest. To je virus koji prvo počne kao gripa, puno ljudi završi na tome. Onda nastaje upala pluća i dolaze patofiziološke promjene u plućima. Peti, šesti dan pacijentu se pogoršava stanje, počinje im faliti kisika. Takav tok bolesti nismo imali. Specifično za tu bolest je silan potencijal oštećenja krvnih žia u plućima, u mozgu, u srcu… Netko ne bi dobio infartk da nije imao covid. 14 dan misteriozna faza kad se događaju infartki pluća, mozga, srca. I onda kažemo da je pacijent umro od plućne embolije.”

“Svaki bolesnik reagira na svoj način, ima svoj tijek bolesti i to se ne može predvidjeti. U sekundi se pogorša i onda dugo traje, stvarno je teško, to traje danima. To je borba za dah”, dodala je Hržić.

Što se tiče pitanja dostupnosti informacija i kontakta s bližnjima, kao i u drugm bolnicama i u Dubravi su zabranjene posjete. “Nažalost, posjete su zabranjene i zbog bolesnika i zaštite jer je cijela bolnica covid bolnica”, rekla je Hržić.

“Pacijenti su u kontaktu mobitelima. Na intenzivnoj ne mogu biti u kontaktu, ali postoje termini kad mogu dobiti informacije. Bolnica je promijenila način rada, ali je otvorila za svoje ne-covid bolesnike polikliničku službu”, rekao je Baršić i dodao: “Ogroman ljudski potencijal je usmjeren na covid bolesnike. I druge službe pokušavaju normalno raditi, no smanjen je opseg.”

Što ako bude još gore, koja je strategija? “Ne mogu zamisliti puno gore od ovoga”, istaknuo je Baršić. “Imali smo preko 4.000 oboljelih, pa to je stopa među najvišima u Europi. Ne znamo kako će dalje biti. Ne znam odakle medicinskog kadra… Tko bi stvorio veći broj sestara? Mi sad pružamo najviše što možemo. Svatko od ovih ljudi daje 100%. Rade preko svake mjere. Na sreću nisam ministarda moram o tome razmišljati, odakle stvoriti kadrove kojih nema.”

Kako izgledaju smjene, objasnila je Hržić: “Radimo u smjenama po 12 sati, dan-noć. Dnevna smjena sastoji se od dva ulaska – 4 sata ujutro, 4 sata odmora, 4 sata popodne. Često se dogodi da netko ispadne iz smjene. Uletavaju svi, daju sve od sebe. Za godišnji odmor nemamo mogućnosti. Bila sam dva tjedna ljetos, ali to je to.”

Skypeom se studiju pridružio psihijatar Tomislav Franić kao član izvršnog odbora HUBOL-a. “Stanje u KBC Split nije toliko dramatično, ali trendovi jesu zabrinjavajući. Imamo preko 150 pacijenata, zabrinjava putanja koja se ne zaustavlja i s današnjim visokim brojem od 74 umrlih, situacija u Hrvatskoj je prilično uznemirujuća.”

Na pitanje je li se sustav urušio, rekao je: “Ne bih rekao da se može govoriti o panici, liječnici nisu paničari, nego su nezadovoljni situacijom. Sve o čemu govorimo nije izraz panike, nego nezadovoljstva. Mi liječnici znamo najbolje”, istaknuo je Franić.

“Kad sam govorio o panici, mislio sam na strah ljudi od nepoznatoga. Svakoga treba saslušati, uvijek se može bolje”, dodao je Baršić.

Franić smatra da se moglo napraviti više: “Od proljeća smo imali prazan period kad se moglo više napraviti. Možete vidjeti da tri-četiri tjedna nakon što nešto predložimo, tad se reagira. Tražili smo i ove mjere koje su sad uveli. Mislim da smo potpuno relevantni. Imamo problem s terena, osim stvarno udarničkog rada u KB Dubrava i Fran Mihaljević, imamo problem malih bolnica u kojima su uvjeti daleko od zadovoljavajućih. Mislimo da se može više i da nema smisla govoriti da je situacija izvanredna”, rekao je Franić.

“U Varaždinu se jako muče održati sustav. Sisak je proširio intenzivnu, rade enorman posao za takvu bolnicu. Vidim da se svi muče, ali i da dobivaju respiratorre i prostori se preuređuju… Ne branim ministarstvo, ne bavim se politikom. No, po malim bolnicama ljudi jako puno rade, nije bitka s covidom samo u ovim bolnicama”, dodao je Baršić.

“I prije krize se govorilo da imamo manjak liječnika i sestara, a sad sve normalno funkcionira. Neki su toliko entuzijastični pa se javljaju van radnog vremena da rade. Cijeli naš zdravstveni sustav već desetljećima zasnovan je na entuzijazmu i improvizaciji, a ne sustavnom i dugoročnom promišljanju. Nadam se da će korona to ogoliti i da ćemo iz toga nešto naučiti. Neće ovo iskorijeniti čovječanstvo, ali umrijet će ljudi koji ne bi trebali”, istaknuo je Franić.

Na pitanje jesu li onda da su nove, strože mjere primjerene, splitski psihijatar odgovara: “Svaka mjera je dobra ako je se pridržavamo. Treba osigurati pridržavanje mjera. Puno se govori kako će lockdown utjecati na mentalno zdravlje, ali ja sam više za pristup – nekoliko tjedana oštrog reza da izravnamo krivulju, nego se mjesecima mrcvariti. Tako ćemo imati štetniji utjecaj na mentalno stanje ljudi.”

Kad su u pitanju prosvjedi kontra propisanih mjera, svi se slažu – to je sebično.

“Ja to komentiram kao jednu sebičnost. Nisam na prvoj liniji, ali koliko vidim i čujem, to mogu karakterizirati samo kao komfor i sebičnost”, rekao je Franić.

S njim se slaže i Baršić: “Slažem se s kolegom – sebičnost, nedostatak empatije i zdravog razuma.”

“Po meni, tu je i strah i možda neinformiranost”, dodala je Hržić.

Na koncu su zdravstveni djelatnici poslali poruke građanima.

“Danas je prvi dan adventa. Advent nije kupovanje po šoping centrima. Okrenimo se sebi, budimo solidarni, pokažimo odgovornost i onda ima šanse da ispravimo ovu krivulju Zapitajmo se, priberimo i probajmo ovo riješiti”, poručio je Franić.

“Stalno govorimo – budimo odgovorni, ako ne prema sebi, onda prema najmilijima, to je najvažnije”, dodala je Hržić.

“Poštujte bližnjeg, čuvajte sebe i sve oko vas”, zaključio je Baršić.

Facebook Komentari