Penava: Utjecat ću koliko budem mogao da se popis stanovništva provede profesionalno i transparentno

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava ove godine nije sudjelovao u Koloni sjećanja jer je pozitivan na koronu. Njegove su poruke iz samoizolacije, međutim, itekako primijećene. Večernji je razgovarao s Ivanom Penavom putem maila.

Virus vam ove godine nije dao u Kolonu sjećanja. Kako se nosite s njim i kada ćete natrag na posao?

Simptomi koje imam su vrlo blage naravi jer se svode na djelomičan izostanak osjetila okusa i mirisa stoga se nadam što skorijem povratku u uobičajeni režim obavljanja dužnosti, već početkom sljedećeg tjedna. Sudjelovati u Koloni sjećanja dužnost je gradonačelnika Vukovara i naravno da mi, gledano s tog aspekta, nije bilo drago što ne mogu biti dijelom Kolone sjećanja. Srećom je zamjenica gradonačelnika gđa Ivana Mujkić dan prije izašla iz izolacije i dostojno predstavljala grad Vukovar u Koloni sjećanja u trenutku kada smo zamjenik Marijan Pavliček i ja u tome bili spriječeni.

U koloni se ipak našlo znatno više ljudi nego što je Vlada očekivala. Bojite li se da bi to moglo povećati ukupan broj zaraženih?

Broj sudionika kolone bio je na gornjoj razini okvira za koji smo predviđali da je realan. Nismo imali kristalnu kuglu, znali smo da će brojka sudionika biti mnogo manja nego proteklih godina, ali smo predviđali da je sve od nekoliko stotina do otprilike 10.000 moguće premda mislim da nas je većina očekivala brojku između jedne i tri tisuće sudionika. Prema svim relevantnim pokazateljima kojima raspolažem, Kolona sjećanja je protekla dostojanstveno i u najboljem mogućem redu, kao i svake godine, a sudionici su se vrlo brzo i u miru razišli. Stoga se nadam da će posljedice s obzirom na pandemiju biti doista minimalne, čime bismo potpuno ispunili dva cilja koja smo si zadali – održavanje Kolone sjećanja i razumna razina sigurnosti iz aspekta mogućnosti širenja zaraze za sve sudionike Kolone.

Uoči Dana sjećanja priopćenjem ste oštro reagirali na najavu da bi u SNV-ovoj komemoraciji dan prije mogao sudjelovati i Zvonko Milas kao predstavnik Vlade. Zašto vam je to toliko smetalo?

Teze, kad je riječ o bacanju vijenca u Dunav, koje već nekoliko godina gura SNV-a i SDSS-a, poznate su svakome onome koga to zanima. Njihove „povijesne istine” su da je do rata u Vukovaru došlo zato što su u Vukovaru prije rata ubijani građani srpske nacionalnosti, zbog čega su se Srbi organizirali i naoružali te je tako počeo rat u Vukovaru i Hrvatskoj. Za datum obilježavanja tih tragičnih povijesnih događanja izabran je 17. studenoga, dan uoči obljetnice pada Vukovara. Zašto? Što se to dogodilo na taj dan „povijesne istine” koju obilježavaju? Odgovor je, ništa, ništa se nije dogodilo. Niti postoji ta „povijesna istina” jer je riječ o klasičnoj velikosrpskoj mitomaniji niti se bilo što takvo 17. studenoga 1991. godine dogodilo u Vukovaru. Datum je izabran samo kako bi se obezvrijedio 18. studenoga, kako bi se na tragu Memoranduma 2, SANU, pokušala podijeliti odgovornost, relativizirati i umanjiti krivnju Republike Srbije za zlodjela koja su počinjena u ime stvaranja “velike Srbije” i kako bi se još jednom pogazilo dostojanstvo i čast stradalnika Domovinskog rata u Vukovaru. Toliko daleko od onoga što se pokušava kroz medije progurati kao pomirenje, željom za normalnim odnosima, otvaranje budućnosti i tomu sl. Žalosna je činjenica da se SNV s takvim programom financira sredstvima građana RH, da to radi pod pokroviteljstvom Vlade RH, da to radi u jednom Vukovaru, mjestu posebnog domovinskog pijeteta i to dan uoči najtragičnijeg dana u povijesti hrvatske države. Još je žalosnije od toga da u obrani i dokazivanju povijesnih činjenica moraju istupiti pojedinci poput Luke Mišetića, Andrije Hebranga, Pilipa Karaule ili zamjenice gradonačelnika Vukovara Ivane Mujkić, dok službene institucije i mediji o tome nemaju svoj stav i stoga šute, a službena vlast još i podupire. Smeta mi činjenica da sam, jednako kao i g. Mišetić, u obrani svojih teza primoran pozvati se na presude Haaškog tribunala kojima je zaključeno da je „srpsko vodstvo vodilo zločinačku politiku vršeći politički motivirane ratne zločine nad Hrvatima u Vukovaru, Škabrnji i diljem Hrvatske”, sve u ime projekta “velike Srbije”, a nijednom presudom nije zaključeno da je hrvatsko vodstvo počinilo zločine nad Srbima ili da je hrvatsko vodstvo vodilo zločinačku politiku prema Srbima. Kad je riječ o presudama hrvatskog pravosuđa, nemam se na što pozvati, jer su rezultati poražavajući.

Na kraju se pokazalo da je posrijedi bila pogreška i da Milas ipak nije planirao doći na ovu komemoraciju?

Da je riječ o pogrešci, mogu misliti jedino ljudi koji nisu upućeni u mehanizme dogovaranja takvih stvari. Da je zbog krivo izgovorenog ili napisanog slova u imenu ispalo da je delegiran netko drugi, to bi bila moguća i realna pogreška. Izaći s punim imenima i prezimenima članova delegacije nije pogreška. To je dogovoren protokol obilježavanja, to je politika „pomirenja” na tragu „bratstva i jedinstva” koju vodi Andrej Plenković, a koja na grub način zapostavlja povijesne činjenice na štetu hrvatskog naroda, na što sustavno upozoravam. Puno važnije od pitanja jesam li ja osobno zadovoljan jest pitanje je li zadovoljan hrvatski narod, hrvatska javnost, vaši čitatelji? Jesu li zadovoljni činjenicom da Vlada Andreja Plenkovića, odnosno njen potpredsjednik g. Boris Milošević, sudjeluje u tome, baca vijenac u Dunav 17. studenoga u Vukovaru? Baca vijenac kome, ako znamo da je sutradan, 18. studenoga, ta ista Vlada položila vijenac na Memorijalnom groblju svim žrtvama velikosrpske agresije, što uključuje i Srbe? Postavlja se pitanje koje su to srpske žrtve. Svi mi znamo odgovor, samo većina šuti i zatvara oči.

Kako komentirate dolazak Vučićeva izaslanika u Vukovar? Zbog čega ste proteklih godina odbijali njegovo sudjelovanje u Koloni sjećanja?

Dolazak je potreban i ne smije nitko podcijeniti dobru gestu. Međutim, razmislite o situaciji da vam neki čovjek uđe u kuću, razori je, odvede vam djecu, ubije članove obitelji, siluje ženu i vrati se nakon 29 godina s cvijetom u ruci pred vrata vašeg novosagrađenog doma i kaže da mu je iskreno žao. Pri tome ne priznaje da je izgradio i u logore odveo članove vaše obitelji koje je mučio i ubijao, ne otvara arhive kako bi vam rekao gdje su tijela vaših članova obitelji, ne nudi da vam plati trošak obnove vašeg doma i ulice nego još vas optužuje za zločin što ste se oružanom akcijom vratili u svoju kuću i veliča one koji su vam nanijeli zlo otkrivajući spomen ploču u Novom Sadu generalu JNA koji je poginuo u napadu na vaš grad Mladenu Bratiću. Jeste li vi za takvo pomirenje? Stvar do kraja postaje nadrealna kada se priupitate – a zašto bi bilo što od toga on i napravio kada vi sami u svojoj državi niste presudili odgovorne i ponašate se kao da ne znate tko su oni?

Za razliku od vas, braniteljske udruge nisu kritizirale ove događaje. Kako to komentirate?

Jeste li jedini protivnik politike pomirenja koju promiče HDZ? Sigurno nisam i sigurno ovo o čemu govorim smeta velikom broju ljudi, ali hoće li većina ikada progledati i shvatiti, koliko će joj trebati vremena, to ne mogu znati. Moja je zadaća dokle god sam u javnom prostoru bilo kao običan političar, a osobito kao državni dužnosnik, gradonačelnik Vukovara ili saborski zastupnik, ustrajno svjedočiti istinu i vrijednosti do kojih držim. Narod u demokraciji ima ono što želi, imamo vlast kakvu je većina birala i htjela i to je iz aspekta demokracije sasvim u redu. Naravno, baš zato imamo i polaganje vijenaca u Dunav koje u Vukovaru predvodi potpredsjednik Vlade RH, i to 17. studenoga jer je tako narod htio i stoga, evo mu. Srećom ta demokracija još omogućava ljudima poput mene, pa makar bili i u manjini, da slobodno govorimo i branimo, nikoga pri tome ne napadajući, istine i vrijednosti do kojih držimo.

Pred nama je popis stanovništva o kojem će ovisiti i sudbina manjinskih prava u Vukovaru. Što očekujete od tog popisa?

Popis je pred nama, njegova važnost za svaku državu vrlo je velika jer temeljem njega se rade analize i postavke prošlih i budućih politika. Naravno preduvjet za to je njegova objektivnost jer, ako njegovi rezultati nisu objektivni, onda on gubi smisao i svrhu. Nažalost, u povijesti smo imali vrlo lošu objektivnost samog popisa koji je zbog toga izgubio svoj temeljni smisao, a postao je platforma za manipulaciju različitim politikama i skupinama. Koliko god mi bude moguće, nastojat ću politički utjecati da bude proveden profesionalno i transparentno. U kontekstu Vukovara, kako bismo izbjegli dosadašnje manipulacije, očekujem da ćemo uz pomoć popisa dovesti neke realitete u red, a ne da nas se primjera radi, neprestano broji u gradu više nego nas realno ima, da broj školaraca znatno odstupa od očekivanog popisom i tome sl.

Facebook Komentari