Novo normalno u Lepoglavi: Mlađan bilda, Oraškić je tapetar, Paravinju zovu “drukerom”

Za mene je rješenje metak u čelo, jedna je od poruka koje je slao najpoznatiji hrvatski osuđenik koji služi zatvorsku kaznu u Lepoglavi zbog trostrukog ubojstva, otmice i pljački. Sisački monstrum i jedan od najokrutnijih hrvatskih ubojica Srđan Mlađan nakon dugo vremena izašao je iz Kaznionice. Samo na kratko. Pojavio se u sudnici prije manje od mjesec dana. Na licu je nosio masku. Na Županijski sud u Varaždinu, gdje je došao kao svjedok na suđenju Dariju Šišakoviću (30), stigao je vezanih ruku i nogu te je bio okružen s pet naoružanih pravosudnih policajaca. U zgradi je na svakih desetak metara bio pravosudni policajac ili pripadnik osiguranja. Vladalo je opsadno stanje.

Svi su znali da dovode iznimno opasnog čovjeka, trostrukog ubojicu, koji je prvi put ubio u sedamnaestoj godini, i to samo zato kako bi osjetio kako je nekoga ubiti. Sveukupno je osuđen na 27 godina zatvora, a na slobodu bi poslije odsluženja kazne trebao izaći 2027. godine. Za par godina…

Kako ovaj monstruozni ubojica provodi vrijeme u zatvoru? S kim se druži, što radi, kako krati dane i kako komunicira s drugim zatvorenicima?

U najstrožoj kaznionici u zemlji trenutačno je oko 450 zatvorenika. Osuđeni su na zatvorske kazne u trajanju od 5 do 40 godina zatvora. Njih stotinjak izdržava kazne veće od 20 godina, 83 na kazne dugotrajnog zatvora.

Među njima su dileri, silovatelji i višestruke ubojice, poput Mlađana, Ivana Dvorskog, Marsela Budimira, Dragana Paravinje, Edija Mišića, Mladena Šlogara Žile…

Kako se doznaje, Mlađan dosta vremena provodi u teretani i uči jezike. Trostruki ubojica Mato Oraškić jedan je od najboljih tapetara, a stolni tenis mu je opsesija. Ivan Dvorski, riječki “Psiho”, je u samici, ubojica policajca Marsel Budimir stalno se sukobljava s nekim od zatvorenika. Dragan Paravinja, ubojica Antonije Bilić, priskrbio si je nadimak “druker”, a Splićanin Edi Mišić koji je ubio Meksikanku Selenu Macedo uzorni je zatvorenik i radi kao kuhar. Mladen Šlogar Žila, ubojica Ivane Hodak, je poput sjenke i drži se podalje od svih.

Ovo su crtice iz života nekih od najpoznatijih osuđenika zatvorenog odjela u najpoznatijoj hrvatskoj kaznionici. Tu su oni čiji su zločini zgrozili Hrvatsku i od čijeg pogleda još uvijek mnoge prolaze trnci.

Na zatvorenike u kaznionici u Lepoglavi pazi i o njima vodi računa oko 370 zaposlenih.

Onih najozloglašenijih, iz ‘kluba 40’, je dvadesetak.

Svi oni smješteni su u “kavezu”.

Tako već četvrt stoljeća zovu ograđeni dio lepoglavske kaznionice. Kada je 1991. godine izbila velika pobuna, taj je dio rešetkama ograđen od ostalog dijela zatvora i u njemu su smješteni oni koji zbog sigurnosnih razloga moraju biti pod pojačanim nadzorom. Najokorjeliji zatvorenici, ratni zločinci…

O životu iza rešetaka u najpoznatijoj hrvatskoj kaznionici razgovaralo se s njezinim upraviteljem Draženom Posavcem, koji je od 2013. godine upravitelj Lepoglave i koji je prošao sve stepenice, od pravosudnog policajca do šefa osiguranja, prije nego što je postao prvi čovjek Lepoglave.

Odmah daje do znanja da o konkretnim zatvorenicima ne može govoriti.

– Broj zatvorenika se stalno mijenja, jedni odlaze, drugi dolaze. Trenutačno je u kaznionici između 430 i 450 zatvorenika. Od početka epidemije covida-19 nismo imali nijednog pozitivnog zatvorenika, a trenutno je u samoizolaciji njih 44, koje smo detektirali kao šire kontakte. Pozitivno je devet službenika. Prije nego što se kod nas pojavio prvi slučaj, već u veljači, počeli smo se pripremati za razdoblje koje je uslijedilo. Zatvorenici se uistinu odgovorno ponašaju. Nose maske, pridržavaju se svih epidemioloških uputa, a Ministarstvo, odnosno uprava za zatvorski sustav opskrbljuje nas svim potrebnim zaštitnim sredstvima. Dnevno je velika fluktuacija jer imamo 370 zaposlenih – kaže Posavec.

Iako bi se moglo očekivati da će zabrana posjeta biti “okidač” za nezadovoljstva, pobuna ili nekih većih ispada nije bilo. Posavec objašnjava kako su to postigli.

– Od sredine ožujka funkcioniraju tzv. videoposjeti, gdje zatvorenici komuniciraju putem Skypea s članovima obitelji. U početku je to bilo moguće samo onima koji imaju djecu i tu smo ostvarili 448 kontakata, a kasnije se taj dio proširio i na ostale zatvorenike pa smo od 22. svibnja do 23. listopada omogućili takvih 608 videoposjeta, gdje oni mogu pola sata razgovarati s članovima obitelji. Omogućili smo onima koji su zainteresirani pohađanje tečajeva koji im se upisuju u radne knjižice, pa je tako njih četvero završilo tečaj za pripremanje jela i slastica. Još četvorica su svladali ekološki uzgoj povrća, osam je završilo tečaj za pomoćnog kuhara, dvojica za voćara, a tri za pčelara. Na otvorenom dijelu kaznionice ima i onih kažnjenika s kaznom dugotrajnog zatvora kojima je preostalo još od godine do tri do isteka kazne – kaže Posavec.

Opisuje kako izgleda dan najtežih osuđenika u državi, koji zajedno imaju stotine godina zatvorskih kazni zbog zločina koje su počinili.

Svaki dan bude se u 7 sati. Doručak je već u 7.30, kada se zatvorenicima serviraju salame, namazi, čaj ili kava. Oni koji su u samici, tri dnevna obroka pojest će bez društva zatvorskih supatnika. Dan će provesti u sobi od oko šest četvornih metara u koju svjetlost dopire kroz povišeni prozor, a jedino što imaju je stolica, stol i željezni krevet, umivaonik i toalet.

Zatvorenici vrijeme mogu prikratiti čitanjem nekog od 10.000 naslova iz zatvorske knjižnice ili igrati neku od kompjutorskih igrica na prastarim konzolama. Igrice ne smiju biti nasilne i nema mogućnosti spajanja na internet. Mogu imati i mali tranzistor. Sat vremena mogu provesti u šetnji u krugu.

U ćelijama u kojima su smještena po dvojica najtežih osuđenika, koje imaju oko 12 četvornih metara, više je prostora, a najbukiranije su dvije velike ćelije od po 35 četvornih metara u kojima su po sedmorica zatvorenika. Prvotno su to trebali biti dnevni boravci, ali su popunjene zatvorenicima. Oni koji su se odlučili raditi imat će i privilegij da uz tri dnevna obroka dobiju i gablec, a u njemu će im obavezno iz zatvorske kuhinje biti posluženo i neko meso. Hrana je, kažu, kalorijski zadovoljavajuća, neki će se žaliti na okus, ali studenti koji su bili na praksi u Lepoglavi reći će da je bolja nego u studentskoj menzi. Zatvorenici imaju nekoliko menija, među ostalim i dva dijetalna, kao i one prilagođene vjerskim običajima.

Danas će primjerice dobiti neko pečenje, a uz to kao prilog pekarski krumpir ili mlince. Posebni se jelovnici pripremaju blagdanima, juhe se spravljaju od goveđih kostiju, a često su na jelovniku variva i jela s umacima. Ručak se poslužuje od 13 do 14.30 sati, a kad zatvorenici koji rade završe s poslom, na raspolaganju su im dva sata slobodnog vremena. U pravilu ga provode igrajući mali nogomet ili u šetnji i dok se bave slobodnim aktivnostima, to je jedino vrijeme kad ne moraju nositi svoju prepoznatljivu traper uniformu.

I najstarija hrvatska kaznionica u doba pandemije korone živi pod posebnim režimom. Kako se doznaje iz pisma jednog zatvorenika, koji se obratio redakciji Jutarnjeg, dio njih je u samoizolaciji, a navodno im nedostaje higijenskih potrepština.

“Poštovani, eto da vam javimo šta se zbiva u Lepoglavi. Otkriveno je da je 24. 10. jedan civil u pogonu bio zaražen i izolirali su dva zatvorenika, a maknuli su i sve s 3D odjela u izolaciju. Nedostaje nam dezinficijensa i liječnika. Zaštitne maske stižu iz ženske kaznionice u Požegi. 4E je kuharski odjel, a svi smo s njima u kontaktu. Na vanjskom posredovanju su svi u samoizolaciji jer ti zatvorenici rade u restoranu, a ispostavilo se da je jedna zaposlenica pozitivna. Živimo u strahu i neizvjesnosti od sigurnog oboljenja, a moram vam isto tako reći da su nam zabranili kupovinu vitamina i ostalih dodataka iz sigurnosnih razloga”, navodi se još u pismu.

I dok jedni rade i mjesečno zarade 800 kuna, neki ne žele, a jedan od njih je i već spomenuti Srđan Mlađan. To je njegovo pravo, a uživa i strahopoštovanje među zatvorenicima.

– Po zanimanju sam pisac i završio sam osnovnu školu – rekao je Mlađan iznoseći podatke sutkinji neki dan. Nije poznato što točno piše, ali se priča da je autoritet među zatvorenicima, da stalno bilda, da zatvorske čuvare naziva slugama. O sebi misli da je nadčovjek izuzetnih sposobnosti.

Iz izvora bliskih Mlađanu doznaje se kako on u kaznionici intenzivno vježba, uči jezike, trči, trenira boks… O životu izvan Lepoglave intenzivno razmišlja. Mašta o boljem životu u inozemstvu. Dokazuju to pisma koje je slao svom najboljem prijatelju, bivšem osuđeniku Zdenku Jarošu (52) s kojim se družio u Leopoglavi, sve dok ovaj nije bio prebačen u drugi zatvor u Puli.

Dogodilo se to dijelom i zbog tog iznimno bliskog prijateljstva. Njihovo dopisivanje bilo je strogo nadzirano. Neka su im pisma bila i uskraćivana, a u tim pismima sve one koji nisu na njihovoj strani nazivaju “slugama”, a oni su “gazde”. Juroš koji je i sam tridesetak godina svog života proveo u zatvorima, sada je postao glavni osumljičenik za brutalno ubojstvo Dejana Petrekovića u Varaždinu, nakon što su prije nekoliko dana pronašli njegov leš.

Mlađan se inače i vjenčao prošle godine. Godišnjicu braka 38-godišnji Mlađan i njegova 21-godišnja supruga Elia Molnar, koju je prvi put vidio na vjenčanju u kaznionici, dočekali su iza rešetaka. On “guli” kaznu, a ona je u istražnom zatvoru zbog napada na baku.

Donedavno je Mlađan redovito sa suprugom komunicirao putem videoposjeta. Epidemija korone spriječila ga je da konzumira brak jer je soba za susrete supružnika, u kojoj su mogli biti bez nadzora, s obzirom na to da su obustavljene posjete zatvorenicima, sada predviđena za samoizolaciju.

Jedan od onih kojeg su se također zatvorenici bojali je i Mato Oraškić, prvi osuđenik na kaznu dugotrajnog zatvora zbog masakra u zagrebačkoj Palači pravde u rujnu 1999. godine, kada je tijekom brakorazvodne parnice ubio suprugu, njezinu odvjetnicu, sutkinju i teško ranio zapisničarku. On je veće odslužio pola kazne.

“Da, Oraškića su se od prvog dana bojali i zatvorenici i osoblje. Znali su da je dobio maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora i da učini li bilo što, više ne može biti kažnjen ”, kažu upućeni.

No, kako se ispostavilo kasnije, strah nije bio sasvim opravdan. Štoviše, bivši policajac je taj koji se boji drugih zatvorenika, s njima malo kontaktira i povučen je. Radi u tapetariji i prilično se dobro izučio u tom zanatu. Vrhunski je majstor, kažu oni izvan kaznionice koji znaju nešto više o njemu. Jedno vrijeme bio je poptuno sluđen, sumnjičav, ništa nije htio potpisivati jer je umislio da mu je sve namješteno. Očekivao je pomilovanje, ali, naravno, nije ga dobio. Smatra kako je zaslužio da ga premjeste na poluotvoreni odjel, a zaluđen je stolnim tenisom. Svaki dan igra “pingač” u parovima, a jedini kontakt s vanjskim svijetom su mu pisma koje dobiva od majke i brata, s kojima se redovito dopisuje.

Jedan od onih koji je poput sjenke na zatvorenom odjelu je i Mladen Šlogar, beskućnik za kojeg mnogi još uvijek sumnjaju da je on doista taj koji je 6. listopada 2008. godine ubio mladu odvjetnicu Ivanu Hodak iz bezobzirne osvete. Osuđen je na 30 godina zatvora i za sada već 72-godišnjeg Žilu, bivšeg “plac majstora” na teniskim terenima Mladosti, njegova kazna praktički je doživotna. Narušenog je zdravlja. U međuvremenu je ishodovao mirovinu, ali dobiva samo manji dio na zaštićeni račun jer mu veći dio mirovine uzima država ovršujući mu svaki mjesec iznos za podmirenje sudskih troškova.

Za razliku od Šlogara koji je već izdržao trećinu kazne, jedan od onih koji je relativno nov u kavezu je 22-godišnji Tin Šunjerga, koji je dobio maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora zbog ubojstva roditelja. Mladi ovisnik je 25. ožujka 2017. u Čisti Velikoj u zaleđu Vodica, tada kao 19-godišnjak, hicima iz pištolja u potiljak ubio svoje roditelje, majku Silvanu i oca Marina, pripadnika splitske Specijalne policije. U ćeliji ga često opsjedaju suicidalne misli, jedan je od onih koji ništa ne radi, a prima zamjensku terapiju koja se daje ovisnicima od droge. Novca ima jer mu ga šalje baka, a osim s njom kontaktira i s još nekim članovima obitelji.

Jedan od onih čiji nadimak izaziva jezu među zatvorenicima i osobljem je riječki “Psiho” Ivan Dvorski.

On je 5. studenoga prošle godine zbog banalnog povoda raspalio tavicom pravosudnog policajca po glavi i teško ga ozlijedio jer mu se nije svidjelo što su mu rekli da će biti stegovno kažnjen ako odbije šetnju. Iako bi trebao primati terapiju, često je odbija i tada je, kažu oni koji imaju kontakt s drugim zatvorenicima, lud. Zbog napada na pravosudnog policajca bio je tri mjeseca u samici. Nada se da će ga pustiti raditi, ali s obzirom na težinu počinjenog nedjela teško se tome može nadati. Dvorski je osuđen na ukupno 101 godinu zatvora (osam godina za razbojništvo, 30 godina za ubojstvo Đanija Vukoše, 30 godina za ubojstvo Benita Vukoše, 30 godina za ubojstvo Mirjam Švaljek i tri godine za zapaljenje stana i dovođenje u opasnost ljudi i njihove imovine). No izrečena mu je jedinstvena kazna od 40 godina zatvora, što je bila maksimalna kazna za ovakva nedjela.

U samici je, kako se doznalo od upravitelja Posavca, desetak zatvorenika, a oni kojima se ona produlji za još tri mjeseca mogu se na tu odluku žaliti sucu izvršenja varaždinskoga Županijskog suda.

Jedan od onih koji je opasan poput Dvorskog je i Marsel Budimir, koji je 12. veljače 2003. ubio međimurskog policajca Željka Murka, a do tada je imao već zavidni zatvorski staž. Tukao se sa zatvorenicima, prosvjedovao što ga vezanog dovode na sud. Njegovi konflikti s drugim zatvorenicima ne prestaju, ako i u jednom trenutku sebi umisli da bi on mogao biti meta napada – napada prvi. Udara šakama, štangom, nožem, prvim što mu dođe pod ruku.

Dobar je sa samo nekoliko zatvorenika, ali i to ovisi o njegovu raspoloženju. Nedavno se potukao s nekim zatvorenikom i već punih 16 godina jedan je od onih u odjelu pojačanog nadzora.

U Lepoglavi kaznu izdržava još jedan ubojica policajca – Kazimir Dužnović. On je kao i Budimir osuđen na maksimalnu kaznu od 40 godina zbog ubojstva mladog policajca Ivana Grbavca nakon što je 5. svibnja 2009 opljačkao sesvetsku poslovnicu RBA banke. Dužnović, koji je i tada bio na lijekovima i drogi, i u zatvoru je pod jakim tretmanom lijekova. Povučen je, ostali zatvorenici na odjelu pomalo ga smatraju čudakom, a on većinu vremena provede spavajući. Kad ne spava, trenira u teretani, udara boksačku vreću, a redovito se putem videoposjeta čuje s članovima obitelji.

Jedan od onih koji također ima veliku podršku obitelji je i sada već 36-godišnji Edi Mišić koji izdržava 15-godišnju zatvorsku kaznu za ubojstvo meksičke državljanke Selene Macedo Graciano koju je ubio 22. kolovoza 2012. u šumi na Marjanu, gdje ju je Mišić presreo i brutalno ubio. Mišić je već izdržao veći dio kazne, u lepoglavskoj kaznionici radi kao kuhar, a za svoje obrazovanje i rad čak je dobivao i pohvale.

Jedan od primjerenih zatvorenika je i Dragan Jung koji izdržava 30-godišnju kaznu zbog ubojstva mladića Ante Vukelića u veljači 2005. Sad ima 37 godina, a Masimo Kršulja koji je bio osuđen na 15 godina za isti zločin na uvjetnom je otpustu i slobodi. Jungu je cimer dvostruki ubojica iz pljačke Fine u Križevcima Dražen Dorčec i njih dvojica se javljaju na sve tečajeve koje omogućuje kaznionica, pa su tako stekli kvalifikacije i za slastičara, informatičara i mnogo vremena provode u knjižnici. Jung redovito prima novčanu pomoć svojih roditelja i pomirio se s kaznom koja mu je izrečena.

Za razliku od njega Draganu Paravinji, ubojici Antonije Bilić, svi su krivi za njegovu sudbinu i kaznu za ubojstvo, a najviše hrvatska država koju ovaj vozač iz Srbije smatra krivom što je dobio visoku zatvorsku kaznu. Sličnog stava je bio i sada već bivši osuđenik Dragan Vasiljković, poznatiji kao “kapetan Dragan”, koji i nakon odsluženja kazne nastavlja pričati o tome kako je bio zlostavljan u “ustaškom zatvoru”, što kod ostalih zatvorenika Srba koji služe kaznu zbog ratnih zločina u Lepoglavi, ali i drugih zatvorenika i osoblja izaziva podsmijeh. Paravinja je jedno vrijeme bio i na odjelu sa Srbima koji služe kaznu zbog ratnih zločina, ali nije funkcionirao pa je vraćen kat više. Jedno je vrijeme radio, ali i to mu nije odgovaralo i stalno je u svađi i sa zatvorenicima i s osobljem. Prozvali su ga “druker”.

Uz sve, nedavno mu je stigao i zahtjev za razvod braka od supruge, ali je to primio prilično ravnodušno. Specijalni tretman u Lepoglavi smatra da zaslužuje i 47-godišnji bivši policajac Mario Slabinjac iz Graboštana kod Sunje, koji je 11. lipnja 2013. godine na cesti između mjesta Graboštani i Veliko Krčevo, u neposrednoj blizini mosta preko rijeke Sunje, iz osobito niskih pobuda ubio svoju suprugu Blaženku Slabinjac i njezina prijatelja Ivicu Hajdukovića. Iako je znao da su vozilu njegove dvije kćeri u dobi od osam i devet godina i 17-godišnji sin Ivice Hajdukovića. Ivicu Hajdukovića ubio je s ukupno 32 hica, a Blaženku s najmanje 10. Slabinjac, koji je svojedobno imao i prepisku sa sudom, smatra da je u opasnosti u Lepoglavi jer su ondje zatvorenici koje je on uhićivao kao policajac, ali među njima nitko na tog svojeglavog, nepovjerljivog zatvorenika, koji se tužaka za svaku sitnicu, ne obraća previše pozornosti. A on vrijeme trati čitajući, završio je tečaj za pekara i neko vrijeme radio u kuhinji, ali sada to više ne želi. S vanjskim svijetom nema nikakve kontakte pa je pitanje kako će mu proći ostatak 40-godišnje kazne.

Oni koji se ne mogu suočiti s kaznom i onim što slijedi izlaz traže dižući ruku na sebe. Jedan od takvih je bio jedan bivši policajac Vlastimir Kihalić, koji je počinio višestruko ubojstvo u Sisku. U Lepoglavi se objesio, a nakon njegove smrti roditelji su tužili državu smatrajući je odgovornom što nije poduzela sve da spriječi njegov suicid. I Hrvatska je na kraju izgubila i morala platiti odštetu. Jedan od rizičnih zatvorenika koji diže ruku na sebe je i 52-godišnji Roberto Rubić, koji služi maksimalnu kaznu zbog ubojstva osječkog odvjetnika i pjesnika Luje Medvidovića, kojeg je izbo 102 puta nožem. Pokušao se objesiti i imao je od toga ozbiljne posljedice. Jedan od takvih je i Vladimir Duvnjak, Vukovarac koji je jedna od prvih civilnih žrtava rata kojoj je dijagnosticiran PTSP. Služi kaznu zbog pljačke i ubojstva supružnika Sić. Dosta je aktivan u čitaonici, novinarskoj i informatičkoj sekciji, ali kad ga obuzmu crne misli zbog 40-godišnje zatvorske kazne, sklon je samoozljeđivanju i doslovno je bio na rubu života i smrti.

Nepredvidiv je i Dino Kulišek, “Psiho” iz Dramlja koji izdržava 38-godišnju zatvorsku kaznu jer je 13. srpnja 2014. godine ubio 22-godišnjeg Ivana Jagodića u njegovu stanu u Crikvenici, zadavši mu čak 43 ubodne rane nožem, dok je njegovu djevojku, tada 19-godišnju Meriem Demo, ubo 17 puta i život joj je spasilo to što je ostala ležati na podu praveći se mrtva. Kulišek je, žalili su se njegovi roditelji dok su mu mogli dolaziti u posjet, često bio nepredvidiv, pa ih je znao otpratiti kad bi mu došli u posjet i nije se htio s njima vidjeti.

Radna terapija jedan je od načina kako zatvorenici krate vrijeme. To pomaže i Bojanu Guduriću, jednom od atentatora na Ivu Pukanića koji radi u pakirnici namještaja, slobodno vrijeme provodi u teretani, a uz to se upisao i na tečaj za konobara. Financijski je dobro potkovan jer mu novac šalje netko od rodbine i odvjetnik. Ali, on nije niti približno financijski zbrinut kao Šime Medanić, koji je u Lepoglavi drugi put. Prvi put bio je zbog ubojstva prvog hrvatskog ministra turizma Antuna Marčela Popovića, a sada služi kaznu zbog ubojstva sestre Slavice. Nema potrebe raditi jer i u zatvoru investira novac, pa je zaradio i nadimak “investitor”. Što zbog visokih godina i narušena zdravlja, mirno provodi zatvorske dane u samici i kloni se ostalih zatvorenika.

Jedan od “novijih” zatvorenika Lepoglave je i 22-godišnji David Komšić, osuđen na 25 godina zatvora zbog ubojstva Kristine Krupljan 17. veljače 2017. godine. On je, kažu izvori izvan zatvorskih zidina, došao s prilično samouvjerenim stavom. Pokušalo ga se nagovoriti na radnu terapiju, ali nije je želio prihvatiti. Pravosudni policajci pronašli su mu mobitel, porniće, nađen mu je u sobi i tuđi kazetofon pa je zbog svega toga bio pod pojačanim nadzorom i stegovno kažnjen.

I dok je Mlađan odvođen na sud radi svjedočenja, Komšića su pravosudni policajci, kao i još nekolicinu zatvorenika, odvozili u policijsku postaju u Ivanec radi istrage paljevine automobila supruzi Armenda Musliua, koji je osuđen na 30 godina zatvora zbog ubojstva slovenskog državljanina Jure Bajde, a isto toliko dobio je njegov suučesnik Vittorio Vukdedović. Musliu je supruzi u međuvremenu kupio novi auto, ali i on joj je izgreban, a zbog toga je uhićen zatvorenik Kristijan Gorup.

Iako su suočeni s najrizičnijom skupinom osuđenika, kaznionica u Lepoglavi, koja sada ima dvostruko manje zatvorenika nego prijašnjih godina, unatoč tome što sindikati pravosudne policije upozoravaju da nedostaje pravosudnih policajaca, relativno se dobro nosi s “novim normalnim”. Upravitelj Dražen Posavec reći će nam da je ova godina bila najizazovnija u njegovoj 32-godišnjoj praksi u zatvorskom sustavu.

Manje je poznato da je zatvor i pravi proizvodni pogon. Svaka tri tjedna je “kolinje”, a vlastita farma podmiruje sve zatvorske potrebe za proizvodnjom svinjetine, koje se proizvode godišnje 50 tona, na poljoprivrednim površinama proizvede se 70 tona povrća, proizvode se vrhunska vina, održava se više od 420 hektara šume. U drvoprerađivačkom pogonu proizvede se godišnje oko 6000 stolica, a dio novca koji kaznionica uprihodi ulaže se za poboljšanje uvjeta i zatvorenicima i osoblju. Nabavljeni su im novi televizori, opremljena teretana, kupljen je novi traktor za vinograd, motorne pile, savijači za lim… Osoblje radi u klimatiziranim prostorima, klimama su opremljene i stražarnice. Kad nisu na radu, zatvorenici igraju nogomet, idu u teretanu, treniraju boks, ali samo na vrećama, i čitaju. Zatvorenici uređuju svoje glasilo, imaju recitatorske i muzičke sekcije, igraju malonogometne turnire, piše Jutarnji.

Facebook Komentari