Moć pisanja pisama: Simpatično je pojasnio kako to pomaže našem mentalnom zdravlju

Foto: Unsplash

– Kada sam imao oko 12 godina, moji prijatelji i ja poželjeli smo ljubimca. Trgovina za kućne ljubimce ne bi nam životinju prodala bez pisma od roditelja, pa sam, imajući najfiniji rukopis od svih svojih prijatelja, krivotvorio jedno takvo pismo – prisjetio se dr. Max Pemberton, britanski psihijatar, novinar i pisac.

– Plan je bio sakriti miša u kutiju za cipele pa u ormarić s dovodom zraka, ali nedugo nakon što ga je stigao kući, progrizao je kutiju i ugrizao prst mojoj prijateljici Annie Sealy. Otrčala je kući plačući, a njezina mama je nazvala moju mamu. Pakao se još više rasplamsao kad je postalo očito što sam napravio – nastavio je.

Njegova je majka bila mudra žena. Smatrala je da kazna treba biti ‘primjerena zločinu’, pa ga je natjerala da napiše pisma za nekoliko nasumično odabranih rođaka.

– Jedan od njih bio je moj ujak kojeg sam vidio samo nekoliko puta dok sam bio mališan. Napisao sam mu dugo pismo s detaljima svojeg života i popis mojih interesa – ispričao je.

– Moja je kazna završila, zaboravio sam na to sve dok nekoliko tjedana kasnije nisam dobio odgovor. Napisao je kako mu je drago što sam mu se javio. Nastavio mi je pričati sve o svojem životu. Bilo mu je drago čuti koje predmete u školi najviše volim – dodao je.

I tako je započelo njihovo dopisivanje koje se proteglo na nekoliko godina. Ispostavilo se da je njegov ujak jedan od najfascinantnijih ljudi koje je upoznao.

‘Pisma nisu namijenjena prenošenju hitnih vijesti’

– Znam da je to pomalo staromodno, ali jako vjerujem u snagu slova. Postoji nešto jedinstveno i posebno u rukom napisanoj bilješci. To je prilično nestao iz mode, a zamijenili su ga brži oblici komunikacije poput e-maila ili SMS-a. Ali, to je promašaj u poanti svega. Pisma nisu namijenjena prenošenju hitnih vijesti, za to imate e-poštu – rekao je.

– Pismo drugoj osobi jasno daje do znanja da njegujete vezu i želite u nju ulagati – pojasnio je i dodao kako se kazna iz djetinjstvu pretvorila u blagoslov koji ga prati tijeko cijelog života.

Pisanje pisama je polagana, promišljena, pažljiva povezanost s nekime. To čovjeku koji primi vaše pismo pokazuje da mislite na njega, a istovremeno mu daje priliku da se opusti, možda uz šalicu čaja i pročita vaša razmišljanja i sazna što je novo kod vas. To je moćan i nezaboravan način ostajanja u kontaktu sa ljudima do kojih vam je stalo.

– Postoji i nešto prilično posebno u primanju pisma, to je uvijek tako lijepo iznenađenje. Uzbuđenje je kad pregledavajući uobičajene račune i reklame naiđete na ručno ispisanu omotnicu – kaže dr. Max Pemberton.

– To je najjeftiniji poklon koji možete nekome dati, ne trebate slati cvijeće ili skupi dar. Za cijenu poštanske markice možete nekome reći da vam je stalo do njega – dodao je.

Pisma su trenuci uhvaćeni u vremenu

– Ona su fizički podsjetnici na to koliko vam netko znači. I nisu korisna samo onima koji pismo prime, već postoji i neka snaga u njihovom pisanju. Pisanje pisma vas prisiljava da se koncentrirate i razmišljate o zanimljivim i pozitivnim stvarima koje su se dogodile u vašem životu – ispričao je.

– Psihološke studije pokazale su da je stavljanje olovke na papir i pisanje pisma daleko bolje za vaše mentalno zdravlje nego slanje teksta ili e-pošte. Potrebno je više vremena i potrebno je više razmišljanja, što znači da se autor pisama mora usredotočiti na pozitivno dok piše – pojasnio je.

Ljudi godinama čuvaju pisma

– Kad je moja baka umrla i raščišćavao sam njezinu kuću, pronašao sam stotine pisama i čestitki koje je čuvala, a koji su mi ispričali priču o njezinim vezama. Bila su tamo i pisma njezine majke, moje prabake, koja je umrla puno prije mojeg rođenja, ali dok sam ih čitao jednog kišnog poslijepodneva, njezine su mi riječi proširile vidike i osjetio sam da je poznajem. Od tada ih brižno čuvam – ispričao je dr. Max Pemberton pa se prisjetio još jedne epizode iz djetinjstva.

– Kad je moj ujak naglo umro, mama je bila izbezumljena jer godinama nije razgovarala s bratom. Popeo sam se na kat i izvadio svoju kutiju pisama, posljednje je stiglo samo nekoliko dana prije nego što je umro. Mama ih je čitala i utješila se jer je znala koliko sam se s njim zbližio kroz pisanje. Zapravo, tada sam se zbližio i s njegovom suprugom kojoj sam, također, dugi niz godina pisao. Često pomislim kako je taj jedan zločesti prijestup iz djetinjstva doveo do tako obogaćujuće i divne korespondencije – nastavio je.

Kaže kako ga je sve to potaknulo da piše mnogim ljudima, i to je nešto čega se drži i dan danas. Savjetuje ljudima da uzmu papir i olovku i krenu pisati ljudima do kojih im je stalo, posebno u ovim teškim vremenima izolacije i neizvjesnosti – uljepšat će život njima, ali i sebi samima, prenose 24sata.

– Možda niste posebno bliski s osobom koju odaberete. Možda joj nemate puno za reći. Ali, stavite olovku na papir i pogledajte kamo vodi. Što imate izgubiti – zaključio je, a prenosi Daily Mail.

Facebook Komentari