Pere Eranović ove je godine postao otac, prebolio koronu, a nedavno objavio i pjesmu za Vukovar: Otkrio je odakle inspiracija za “Groblje tenkova”

Pere Eranović ne može bez Vukovara. Mladi hrvatski glumac splitskog HNK ima novi projekt. Nakon što je diplomirao s monodramom “Priče iz Vukovara” na tragu zapisa Siniše Glavaševića, i onda s njom obišao dobar dio Hrvatsk, Bosne i Hercegovine, ali i daleke Kanade te u Slavoniji dobio i nagradu za najboljega mladog glumca do 28 godina, sada se ponovno uhvatio olovke i gitare te napravio sedam pjesama.

Udarna među njima nazvana je “Groblje tenkova”, a posvećena je vukovarskim braniteljima i junačkoj obrani grada na Dunavu. I sam sin hrvatskog branitelja, Pere Eranović čitateljima Slobodne Dalmacije otkriva otkuda tolika povezanost Vukovara i jednog mladića koji je u vrijeme pada grada imao samo godinu dana. A očito je da se Vukovar i on – vole javno.

– Od malih nogu. Što sam stariji, sve sam svjesniji nevjerojatnog spartanstva u toj priči. Četrdeset puta malobrojniji branitelji tri mjeseca odolijevaju ogromnoj sili. Da smo Amerika, producentske kuće bi se natjecale tko će napraviti moćniji hommage toj bitci. A ja upravo kroz taj motiv dajem zahvalu svim hrvatskim braniteljima i onim djetinjstvima koja su naglo potrošena za slobodnu Hrvatsku. To je moje Hvala.

– Kako je nastala pjesma “Groblje tenkova”?

– Od proljeća govorim da je meni karantena u trećem i četvrtom mjesecu bila ogroman blagoslov, ne samo zato što sam intenzivno bio sa svojima doma, već sam u potpunosti oslobodio svoj kreativni rezon i pustio da dugogodišnje ideje padnu na papir i u kajdanku. Toliko je pjesama posvećenih Vukovaru, ali sve su to elegične, romantičarski intonirane i sjetne pjesme koje su uistinu kvalitetne, ali mene je zanimalo nešto drugo.

Zanimalo me je ono spartanstvo koje sam gore spomenuo. Htio sam napisati pjesmu koja će opjevati onaj lavovski otpor nadmoćnijem neprijatelju. Vukovar je naš Termopilski klanac i zaslužio je jednu borbenu pjesmu. Ona je možda naslonjena na motiv junaka s Trpinjske ceste, ali je posvećena svim vukovarskim braniteljima. Autor sam i teksta i glazbe, a uz svoju suprugu Katarinu potpisujem scenarij i režiju za spot koji smo od početka željeli snimiti i u Vukovaru. Ta nam se želja ostvarila prije svega zahvaljujući Udruzi udovica hrvatskih branitelja Domovinskog rata grada Splita, ali i prijateljima iz splitskog Odbojkaškog kluba invalida. Iza spota produkcijski stoji AP studio, mladi duo Andrija Jurčević i Stjepan Musulin. Bogu hvala da su svi oni tu uz nas.

– Pjesma je izašla kao djelo glazbenog projekta ‘‘Croatica‘‘. O čemu se radi?

– Želja mi je bila s tim pjesmama izaći u javnost, na širu glazbenu scenu, što iziskuje širi tim ljudi, kako u sviračkom, tako i u producentskom smislu. Okupio sam dugogodišnje prijatelje i glazbenike s kojima sam svirao između 2010. i 2013. i koji su svjetonazorski moja braća, što uvelike olakšava stvar. Oni su pozdravili moju ideju da pod određenim imenom stanemo iza ovih pjesama, a Croatica je termin koji se, osim u službenim državno-crkvenim poveljama nije mnogo koristio, a pogotovo ne u glazbenoj industriji. Sam naziv sugerira određenu priču i lako je pamtljivo što je marketinški jako važno.

Članovi Croatice su Joško Cikatić (gitara), Miran Židić (bass gitara), Ivan Rogošić (klavijature), Boris Stanić (gudački instrumenti, aranžman i produkcija), ja kao glavni vokal, a mjesto bubnjara je još uvijek otvoreno. U tijeku su pregovori s nekim imenima iz našega grada.

– Koliko je ljudi čulo pjesmu prije nego je objavljena sa spotom?

– Imamo krug od desetak ljudi, dijelom laika, dijelom profesionalnih glazbenika koji su pratili rad na pjesmi te kao publika davali konstruktivne prijedloge. Moram svakako spomenuti našeg prijatelja Tihu Orlića koji je svojim savjetima pomogao da pjesma skoči na višu razinu. Čast je i blagoslov imati takvog znalca u blizini.

– Koje su druge pjesme? Kome su posvećene? Rekao si mi da ih ima sedam. Poznajući te, nekako pretpostavljam da je u pitanju sedam velikana, bilo ljudi ili događanja u hrvatskoj povijesti.

– Ima ih sedam dovršenih, spremnih za snimanje, a osma je u nastajanju. Nemudro bi bilo sve otkrivati, ali ću reći da u drugi mjesec izlazi ‘‘Kardinal‘‘, pjesma posvećena našem blaženom kardinalu Alojziju Stepincu. Trenutno smo u predprodukciji, a uskoro ulazimo u studio gdje nas čeka mnogo posla. Bit će to još jedna poslastica za sve ljubitelje žestokog zvuka.

– Kad se osvrneš, ova godina ti nije mogla biti bolja. Postao si otac, napisao pjesme, riješio se gotovo bezbolno koronavirusa… Što još može čovik od Boga tražit?

– Ma ja Bogu zahvaljujem. Tražim mir i Njegovu volju, a onda tek sve sjeda na svoje mjesto. Meni je predivna 2020. godina i od svega srca želim da se svi oni koje je ovaj globalni kaos na bilo koji način oštetio – brzo oporave.

– Na čemu trenutno radiš? Žurio si na probe u HNK Split kad smo se čuli?

– Kako rekoh, s ekipom se pripremam za snimanje ‘‘Kardinala‘‘, ali sam aktivan i u kazalištu. Upravo su iza nas prve sezonske izvedbe ‘‘Teških ljubavi‘‘, predstave koja je nastala u koprodukciji splitskog HNK i GKM-a, 18. studenoga za splitsku publiku igram dvije izvedbe monodrame ‘‘Priče iz Vukovara‘‘, a s kolegom Ivanom Baranovićem postavljam duodramu ‘‘Ženici‘‘, autora pokojnog Ilije Zovka.

Uz to vješto mijenjam pelene sinu Stipi i uživam sa svojom obitelji.

– Već i sama boja njegova glasa govori kako je ispunjen i sretan. Ma ne mogu a da ga ne pitam, što još možemo od njega očekivati?

– Ne znam ni ja, hahaha…

Facebook Komentari