Papa ide u Beograd da bi Stepinac bio proglašen svetim? Otkriva se što se zbiva iza kulisa

Posljednjih nekoliko tjedana u trokutu Vatikan – Beograd – Zagreb dogodile su se neke intrigantne stvari koje su zagolicale maštu, pogotovo jer se po ustaljenom crkvenom “pravilu” sve odvija polako i uz puno “čitanja između redaka”. No, jedna od glavnih stvari koja bi se mogla iščitati ili se valja iza brda iz te usporene, ali aktivne vatikanske diplomatske aktivnosti, jest mogući dogovor posjeta papa Franje Beogradu. A u sklopu toga izvire i ono neizbježno pitanje koje već dugo “tišti” Crkvu u Hrvata, a već se prelilo i postaje važno nacionalno i političko pitanje – konačno proglašenje Alojzija Stepinca svetim, a koje je kamen spoticanja u odnosima dviju crkava ne samo na ovim prostorima nego i u odnosima Vatikana sa SPC-om. Naime, poklopilo se, u zadnje vrijeme, nekoliko susreta i posjeta te zanimljivih istupa koji izazivaju pozornost.

Sredinom listopada apostolski nuncij u Hrvatskoj, monsignor Giorgio Lingua posjetio je, u povodu blagdana Svete Terezije, požeškoga biskupa Antuna Škvorčevića, da bi zatim, za javnost pomalo nenadano, zajedno s njim i pakračko-slavonskim episkopom Jovanom Ćulibrkom posjetio Jasenovac te u tamošnjoj mjesnoj crkvi Sv. Nikole predvodio ekumensku molitvu. No, slučajno ili ne, istodobno je u posjetu Zagrebu, odnosno nunciju u Hrvatskoj, bio i apostolski nuncij u Beogradu Luciano Suriani. Isto tako početkom studenoga i sam papa Franjo je dao intervju beogradskoj Politici, što mnogi vide kao najavu njegova posjeta, za koji se naravno ne zna kada bi se mogao dogoditi. No, Crkva je institucija gdje vrijeme drugačije teče.

Posjet pape Franje Beogradu je, zna se već dugo, njegova davna želja, i to zbog Papine ekumenske politike, pogotovo uspostave suradnje i veza s pravoslavljem, a SPC se uz Rusku pravoslavnu crkvu smatra vrlo jakom i utjecajnom crkvom, kao posjet zemljama u kojima je katolička zajednica u manjini.

No, treba reći da je još 2018. godine državni tajnik Svete Stolice, kardinal Pietro Parolin posjetio Srbiju te se već tada nagađalo da je došao ispipati teren je li taj posjet uopće moguć i ostvariv. A koliko je papi Franji važna Srbija, vidjelo se i u svibnju 2019., kada je intervju Politici dao Pietro Parolin. U intervju je eksplicitno zatražio pravoslavno-katoličku suradnju. “Želja Svete Stolice je da sve vjerske zajednice ove regije budu u stanju da zajednički zakorače na put istinskog pomirenja i da mogu postati model prevladavanja konflikata za cjelokupno društvo”, rekao je tada Parolin koji je, usput, sigurno ne slučajno, spomenuo odlične odnose pape Franje i patrijarha Irineja.

Beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar je, pak u nedavnom intervjuu IKA-i, odgovarajući na pitanje o mogućem posjetu Pape Beogradu, baš kroz poteze glavnog tajnika Parolina istaknuo da u “nekim malim događajima ne gledaju prevelike stvari”. Državni tajnik, kaže nadbiskup Hočevar, “nije došao pripremati put za Papin dolazak”, ali je potvrdio da je “normalno da Sveti Otac želi doći”.

No, posjet Beogradu ima nekoliko otežavajućih okolnosti. Svakako da su pitanja Jasenovca i Alojzija Stepinca vrlo važna “stavka” za taj eventualni posjet, ali i stav SPC-a prema tom eventualnom posjetu jer, kažu dobrom obaviješteni krugovi u Beogradu, takav događaj neće proći bez “odobrenja ili dogovora” s RPC-om, pogotovo dok je na čelu SPC-a patrijarh Irinej. Papin eventualni posjet imao bi i velike političke reperkusije u samoj Srbiji, koja je u nacionalističkom neomiloševićevskom zanosu, premda Aleksandar Vučić, koliko se zna, ne bi imao ništa protiv, ali ipak ne smije na svoju ruku bez dogovora s vrhom SPC-a, gdje također vlada otpor posjetu mnogih visokih crkvenih dostojanstvenika.

Vučić je 2019. godine bio u Vatikanu na susretu s Papom, gdje je rečeno da je u budućim odnosima Hrvata i Srba jako bitna uloga Svete Stolice. A u Beogradu se uvijek posebno ističe kako Vatikan unatoč “pritiscima” nije priznao neovisnost Kosova (to je istaknuto i u podnaslovu Papina intervjua Politici). Kamen spoticanja je i nekadašnji zagrebački nadbiskup Stepinac. Podsjetimo da papa Franjo odugovlači sa “svetošću” Stepinca upravo zbog SPC-a. I u intervjuu IKA-i beogradski nadbiskup Hočevar je rekao da se “premalo racionalno pristupa tom pitanju, jer nismo sve proučili”. Hočevar doduše kaže da ga je Crkva proglasila blaženim, “priznala ga je i svetim”, ali je ipak nadopunio kako misli da je “bilo premalo proučavano” te “kada se proučavao slučaj Alojzija Stepinca, ne znam jesu li svi arhivi bili dovoljno proučeni? Zato sam već tada postulatoru (Batelji) govorio da bi, po mojem skromnom mišljenju, trebalo stvoriti mnogo jači i bolji povijesni okvir”, rekao je Hočevar u razgovoru za IKA-u.

No, u tome se spominju i neke teške prepreke – sam patrijarh Irinej i Alojzije Stepinac, za čiju “svetost” u Srbiji ne žele niti čuti. Nuncij Luciano Suriani je u svom ljetošnjem intervjuu IKA-i rekao da su sa strane Svete Stolice i pape Franje prijeđeni svi mogući putevi kako bi se uklonila svaka sumnja oko Stepinca. Tada je, navodi IKA, zatražena i uspostavljena komisija, sastavljena od članova Srba i Hrvata, koja je omogućila da se obnovi dijalog, koji je bio prekinut, a koji je donio određene plodove. Želja je obje strane da se taj dijalog nastavi, kako bi se bacilo svjetlo i na druge aspekte tog povijesnog razdoblja, bolnog i kontroverznog. “U svakom slučaju, bilo bi mi žao da ti događaji nastave biti nesavladiva prepreka u odnosima između Katoličke crkve u Hrvatskoj i Srpske pravoslavne crkve, jer je to i rana na našem kredibilitetu kao kršćana'”, istaknuo je nuncij Suriani.

Osim toga, druga najveća prepreka Papina posjeta je sam partijarh Irinej (bez obzira na to što ga je i Papa u svom intervjuu Politici obasipao komplimentima, a to stalno radi i nuncij Suriani) kao pripadnik konzervativne i tvrdolinijaške struje. Irinejevo zdravlje je narušeno (zbog bolesti je jedva uspio sudjelovati na proslavi osam stoljeća SPC-a, a sada ima koronavirus), i već mjesecima se spekulira o njegovom nasljedniku. Po Statutu SPC-a još uvijek je na snazi odredba o ždrijebu pri izboru novog patrijarha, što znači da postoji neka razina neizvjesnosti, ali sada se tu pojavljuju tri nezaobilazna kandidata: episkop bački Irinej Bulović, vladika pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk i zagrebačkim mitropolit Porfirije Perić. Irinej Bulović je glasnogovornik SPC-a, teološki obrazovan, a nedavno je doživio iznimno srdačan prijem kada je posjetio RPC.

Papa Franjo, kažu u nekim crkvenim krugovima, želi to učiniti ne samo u sklopu svoje ekumenske politike nego i kao uvjet za normalizaciju odnosa Hrvatske i Srbije, u čemu upravo dvije Crkve, odnosno kler može dati ključni doprinos.

No, neki crkveni i politički krugovi čak spekuliraju o vrlo “revolucionarnoj” mogućnosti koja se provlači kako bi Papa, upravo zbog normalizacije hrvatsko-srpskih odnosa, mogao u sklopu “beogradske turneje” možda svratiti i do Zagreba, dok neki spominju da bi papa Franjo mogao, jer toliku hrabrost ima, možda obići Jasenovac i Vukovar. To se tek usput spominje, onako u pola glasa, više kao nečije nagađanje ili nečija želja, nego, za sada, kao stvarna mogućnost.

Naime, jedan takav pothvat morao bi zadovoljiti mnoge ne samo vjerske nego u prvom redu političke preduvjete i Zagrebu i Beogradu, ali i imati još više protivnika na obje strane. Ne treba niti govoriti kako je Jasenovac jedna od bolnih točaka hrvatsko-srpskih odnosa, u kojima su s jedne strane na djelu pokušaji revizije tog ustaškog logora smrti, gdje je najviše stradalo Srba, uz Židove, Rome i Hrvate koji nisu podržavali režim i nacifašističku tvorevinu NDH, a s druge nastojanja mnogostrukog umnožavanja srpskih žrtava te stavanja na teret današnjoj Hrvatskoj tog zločina i nastojanja da se predstavi kao “nasljednica” NDH. Početkom 2016. godine Irinej je položaj Srba u Hrvatskoj usporedio sa situacijom u NDH. “Danas Srbi strahuju da ne dožive ono što je doživjelo više od milijun njihovih predaka”, rekao je i po tko zna koji put uzburkao duhove.

Međutim, postoje i oni koji o ovako traumatičnim temama razmišljaju ozbiljnije, kao što je vladika pakračko-slavonski Jovan (Ćulibrk), koji je ovih dana na zagrebačkoj tribini privrednika upozorio na najezdu revizionizma u Srbiji i Republici Srpskoj. “Daje se podrška, pa i državni ordeni Gideonu Greifu koji govori o 1,400.000 žrtava Jasenovca. Struka šuti kao da se sve dešava u nekoj drugoj državi. Kao što se borimo protiv onih koji Jasenovac proglašavaju lječilištem, trebamo se boriti i protiv onih koji daju neumjerene cifre”, rekao je vladika Jovan i pozvao na zajedničko pisanje analize Greifovih teza.

Nije samo mogući dolazak pape Franje u Beograd izazvao interes, nego je kroz kaptolske hodnike prostrujalo da su dva nuncija, a monsignora Lingu inače u ovdašnjim crkvenim krugovima nazivaju Papinim skautom za hrvatsku crkvenu hijerarhiju, razgovarali ne samo o tom važnom posjetu nego i o novim imenovanjima po hrvatskim biskupijama, ali i sigurno su se dotakli pitanja tko će naslijediti dugogodišnjeg beogradskog nadbiskupa Stanislava Hočevara koji uskoro ide u mirovinu. Imenovanje beogradskog nadbiskupa uvijek je delikatna i politička stvar, pogotovo ako se razmišlja da bi Hočevara, inače Slovenca, mogao naslijediti možda netko iz Hrvatske. A to je nešto što će odlučiti vjerojatno sam(o) Papa, uz detaljnu analizu i takvog mogućeg poteza ne samo s vjerskog nego u prvom redu s nacionalnog i političkog aspekta i odnosa dviju zemalja, piše Jutarnji.

Facebook Komentari