Branimir Čaleta (36) osuđen je jutros na 35 godina zbog teškog ubojstva posebno ranjive osobe, kako je to formulirano u presudi izrečenoj na splitskom Županijskom sudu, piše Slobodna Dalmacija.
Pdsjetimo, Čaleti se sudilo zbog teškog ubojstva u rujnu 2013. godine u ukrajinskom gradu Dnjepropetrovsku, kada je ubio svoju tada godinu dana stariju djevojku Gannu Kitaevu koja je bila u osmome mjesecu trudnoće.
Iznoseći u utorak svoju obranu, Čaleta je bio poprilično detaljan oko toga kako su se on i Ganna Kitaeva upoznali, družili, izlazili van te kako je ta ljetna avantura prerasla u veliku ljubav.
Govorio je kako je ona bila oduševljena Dalmacijom, ljudima, klimom, plažama i kako se zato, ali i zbog njega, još jednom nakon odlaska s ljetovanja vratila u Hrvatsku i dva tjedna provela s njim u njegovoj kući, kada ju je upoznao i s roditeljima. Poslije je on dolazio u dva navrata kod nje u Ukrajinu te je također upoznao njezinu obitelj. Pri prvom njegovu posjetu osjetili su, kazao je, da je sve preraslo u nešto ozbiljnije i počelu su čak razgovarati o tome da žive zajedno.
– U ožujku 2013. godine mi je preko telefona rekla da postoji jedna muška osoba s kojom je bila i da je ostala trudna s njim, ali da je prekinula vezu, da je naporan. Bio sam iznenađen… U lipnju 2013. sam na njezino traženje otišao opet u Ukrajinu i tada mi je rekla da su njezini roditelji protiv veze sa mnom, da ja nisam idealan jer nemam stalni posao, živim u malom mjestu, nisam visokoobrazovan… – kazao je Čaleta.
Kad se vratio u Hrvatsku, kaže, opet mu je Ganna, za koju tvrdi da mu je rekla da se zove Ana, pričala o tom muškarcu i kako je naporan “u smislu da ga se boji”. Bio je, rekao je, spreman priznati to dijete kao svoje ako ona dođe živjeti u Hrvatsku s njim. U rujnu 2013. godine dogovorili su se vidjeti opet u Ukrajini da odluče što će napraviti.
– Tad mi je rekla, dok smo bili prvi dan u hostelu, da ne može živjeti sa mnom, da je zaboravim… Drugi dan ujutro sam izašao u grad, bila je proslava grada i upoznao sam neke naše ljude. Pili smo alkohol i probao sam neko njihovo alkoholno piće, bilo je dosta žestoko, ne znam kako se zove, ali je dosta loše utjecalo na mene. Ona me zvala oko 16 sati da je u hostelu i ne sjećam se kako sam došao tamo. Sjeli smo i počeli pričati i u jednom mi je trenutku bilo loše od pića, uhvatila me mučnina. Pokušao sam je nagovoriti da ide sa mnom u Hrvatsku, a ona je rekla da ništa od toga…
– Tad je došlo do agresivne verbalne komunikacije među nama, više njezine, počela je histerizirati da će zvati hotelsko osoblje, policiju. Kad smo se smirili, opet smo razgovarali. No, cijelo joj je vrijeme zvonio mobitel, činilo se kao da mora ići negdje, da je netko čeka. Krenula je prema vratima kao da želi otići, a u tom trenutku se ugasilo svjetlo… Jesam li ga ugasio ja, ona, netko treći, ili se meni zamračilo, ne znam… Od tada pa nadalje nemam nikakvog objašnjenja za moj čin. Naravno da me uhvatila panika, nervoza… – ispričao je Čaleta, dodajući kako je nakon povratka u Hrvatsku iz medija doznao što se zbilo te je od tada živio u intenzivnoj patnji i svojevrsnoj “crnoj rupi”.
– Morat ću platiti svoju cijenu i živjeti s tim cijeli život. Ispričavam se njezinim roditeljima još jednom, ali i vama i pravosudnim policajcima zbog mog pokušaja bijega. Sram me na jedan način što se sad tu nalazim. Više sam puta razmišljao o suicidu, no okrenuo sam se radu u polju i nadao sam se da ću sve to nekako zaboraviti. Ali to se ne može zaboraviti – kazao je okrivljeni 36-godišnjak, kojemu prijeti i do 40 godina zatvora, prenosi Jutarnji.
Podsjetimo još i da je Čaleta, po optužnici, nakon ubojstva trudne djevojke skinuo njezinu odjeću, zamotao tijelo u plahtu i sakrio ga ispod kreveta. Potom je pobjegao, odbacivši i svoju i njezinu krvavu odjeću te njezin mobitel na smetište uz cestu. Krenuo je prema granici, ali ne javnim prijevozom koji je prije koristio jer je znao da je veća kontrola, nego je autostopirao pa ga je jedna Mađarica prevezla u svom vozilu, piše Slobodna Dalmacija.
