Nakon svakog slučaja nasilja nad ženama, odgovornost se prebacuje: Struka naglašava – ništa nije gore od šutnje

Foto: Unsplash

Nakon stravičnog slučaja u Osijeku kad je 46-godišnjak, od ranije poznat policiji po nasilnom ponašanju, izbo 43-godišnju ženu – u javnost izlaze novi detalji. Da stvar bude gora, isti muškarac bio je priveden i dan prije, ali dežurni tužitelj za njega nije tražio istražni zatvor već je pušten na slobodu, nakon čega se tragedija i dogodila…

Je li se tragedija iz Osijeka mogla spriječiti? I zašto 46-godišnji muškarac nije bio iza rešetaka?

Nakon svakog ovakvog slučaja – ista pitanja. A odgovornost se uvijek prebacuje. U ministarstvu poručuju da je dežurna socijalna radnica odmah poduzela sve mjere. Uvijek se, kaže, može učiniti više.

“Stalno pozivamo svakoga tko čuje, tko sumnja, tko misli da postoji nasilje da ga prijavi i onda u tom trenutku djeluje i sustav socijalne skrbi i sva nadležna tijela mogu prevenirati i spriječiti nasilje”, izjavila je Margareta Mađerić.

Po podacima MUP-a u prvih devet mjeseci ove godine bilo je 7 tisuća 504 prekršaja nasilja u obitelji, ove godine 6 tisuća 357, što je za 10 posto manje. Istovremeno porastao je broj kaznenih djela s 805 na 1154 i to za 43 posto.

Ministarstvo, tvrdi, financira 17 od 19 skloništa za žrtve koje se nalaze na tajnoj lokaciji. Na tu lokaciju dolaze počinitelji kojima je dodijeljena sudska kazna – psihosocijalnog tretmana. Traje šest mjeseci i isti je za sve.

“Taj tretman je utoliko dobar što zapravo dok je on izrečen i dok on traje, nasilje u obitelji prestaje, puno su rjeđe da se on događa, naravno žrtva nas o tome obavještava, mi sud i onda on brzo reagira da se mjera odmah promijeni na neku težu”, kazala je Željka Barić, ravnateljica Doma Duga Zagreb.

Ovakav tip kazne najčešće dobiju sudionici partnerskog nasilja koje je niže ili srednje razine.

“To su verbalna nasilja, uvrede, omalovažavanja, razbijanja stvari po kući, imovine, ekonomsko nasilje, blaži oblici tjelesnog raznog kažnjavanja i udaranja, dok žrtve koje završavaju na smještaju su žrtve nasilnika koji imaju teže oblika nasilja i psihičkog i fizičkog i ekonomskog i seksualnog, najčešće su te kombinirane opcije, ali to čine dugotrajnije i puno su teže”, rekla je Barić.

U sigurnoj kući žrtve mogu ostati najduže godinu dana.

Po statistikama doma, 35 posto žrtava nakon doma pokušava otići u samostalan život i imati posao. 17 posto odlazi u primarnu obitelj – roditeljima ili braći i sestrama, dok se 25 posto vraća partneru. Struka apelira – ništa nije gore od šutnje. U posljednje vrijeme najučestalije je verbalno nasilje. A jednom kad počne, teško da će biti bolje. Bez intervencije izvana, piše RTL.

Facebook Komentari