Hrvatska je jedina članica Europske unije koja još nema nacionalnu strategiju borbe protiv raka, a sljedeće se godine, zbog situacije s epidemijom, očekuje još više novooboljelih od karcinoma, kao i više umrlih. Upozoravaju na to udruge okupljene na platformi Onkologija.hr i ističu da smo u 11 godina, koliko čekamo usvajanje Nacionalnog strateškog okvira protiv raka, zbog malignih bolesti izgubili grad veličine Splita.
Službenih podataka nema, ali procjene udruga kažu da je ove godine tijekom pandemije od raka u Hrvatskoj umrlo 7000 ljudi. Te brojke ne odskaču od uobičajenih statistika, no Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu i voditelj platforme Onkologija.hr, kaže da će se posljedice epidemije, kad su onkološki bolesnici u pitanju, vidjeti u sljedećoj godini.
– Brojke će biti veće, a pojavit će se više novootkrivenih slučajeva karcinoma, i to u uznapredovaloj fazi. Preventivnih pregleda proteklih mjeseci gotovo da i nema, a ljudi općenito izbjegavaju ići doktoru jer se boje zaraze COVID- om – kaže Ivica Belina.
Stručnjaci su već upozoravali da su zbog pandemije, koja je postala fokus u zdravstvu, onkološki pacijenti marginalizirani. Jednako tako, znatno je smanjen broj dijagnostičkih pretraga kojima se rano može detektirati neka maligna bolest. Primjerice, u bolnicama su u prvih šest mjeseci ove godine napravljene 15.443 kolonoskopije, za trećinu manje nego u istom razdoblju lani, kad ih je bilo 22.638. Zbog epidemije korona virusa dodatno je smanjen odaziv na Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva, na oko 20 posto.
Stručnjaci koji se bave onkološkim bolestima od početka epidemije COVID-19 upozoravaju da će jedna od posljedica biti veliki porast karcinoma pa pozivaju građane da ne zanemaruju simptome te se odazovu na preglede i pretrage. Godišnje u Hrvatskoj od raka umre oko 14.000 ljudi, a statistike kažu da će svaki treći stanovnik naše države tijekom života oboljeti od neke maligne bolesti. Kod muškaraca je najčešći rak pluća, dok žene najviše obolijevaju od raka dojke.
Hrvatska je na samom dnu europske ljestvice po stopi preživljavanja od malignih bolesti i među pet država s najgorom stopom općenito kad je u pitanju broj oboljelih.
Mnogo je razloga zašto je tome tako, a neki od njih leže u lošoj organizaciji sustava. Primjerice, premalo je programa za ranu detekciju raka, zbog čega ih se suviše otkriva u poodmakloj fazi.
Međutim, osim pandemije korona virusa, onkološki bolesnici moraju se nositi s još jednim problemom – neisporukom lijekova. Zbog toga se u pulskoj Općoj bolnici odgađaju kemoterapije i imunoterapije. To nam je potvrdila i tajnica pulske Udruge GEA, Kluba žena liječenih od karcinoma dojke, Loredana Šćulac.
– Zbog te situacije nisu krive bolnice niti liječnici, niti onkolozi koji pacijente uvijek stavljaju na prvo mjesto. Činjenica je da se u pulskoj bolnici odgađaju kemoterapije i imunoterapije zbog neisporuke lijekova od strane veledrogerija. Osim toga, veći je problem što u Puli nema reagensa za imunohistokemiju, što znači da kad se kod neke osobe potvrdi maligna bolest, ne mogu se odrediti važna obilježja tumora, a time niti započeti i odrediti odgovarajuću terapiju – kaže tajnica Udruge GEA.
Dodaje da je važno da se situacija što prije unormali i da pacijenti što prije dobiju odgovarajuću skrb jer svaki dan odgode terapije može značiti život za onkološkog pacijenta.
– Onkološki pacijenti trebaju svoju terapiju. Ako se, primjerice, kemoterapija odgodi na tjedan dana, neće se ništa bitno promijeniti jer se i inače zna događati da se zbog, primjerice, zdravstvenih tegoba, pada krvne slike, ona odgodi, ali je važno nastaviti je što prije. Međutim, nedostatak reagensa znači da se ne može s preciznošću utvrditi točan tip tumora od kojeg boluje osoba, a onda se i liječenje stavlja na čekanje – rekli su u Udruzi.
Ravnateljica pulske Opće bolnice dr. Irena Hrstić dodala je da problem isporuke za sve pacijente, uključivo onkološke, još nije riješen u potpunosti.
– Istina je da su zalihe u bolnici potrošene i sve što nedostaje, ako ne dobijemo od jednog dobavljača, pokušavamo nabaviti iz bilo kojeg drugog mogućeg izvora. U velikom postotku slučajeva to i uspijemo, ali se ipak zna desiti da terapiju ili dovršetak dijagnostike odgodimo za nekoliko dana. Cijeli sustav, od liječnika, bolničke ljekarne i bolničke nabave, uključen je maksimalno te pokušavamo kroz sve modalitete, uključivo privatna poznanstva, osigurati sve što je potrebno. I dalje se nadamo da će problem biti sustavno riješen – rekla je dr. Hrstić.
Razgovaralo se i s ravnateljicom vukovarske Opće bolnice dr. Vesnom Bosanac o istom problemu. Istaknula je kako svi njihovi onkološki pacijenti koji primaju kemoterapiju idu u KB Osijek, a dosad nije čula ni jednog pacijenta da se požalio te vjeruje da osječka bolnica nema problema s nabavkom reagensa. Ipak, istaknula je da se svejedno moraju snalaziti kako bi nabavili skupe lijekove i da su im u slučaju rijetkih oboljenja kod djece veledrogerije izašle u susret.
– Ne mogu vam govoriti o konkretnom slučaju, no imamo dijete s vrlo rijetkom bolešću, točnije samo dvoje djece u zemlji od toga boluje, koje mora mjesečno primiti posebnu terapiju od 40.000 kuna. Taj lijek zapravo veledrogerije doniraju jer nije na listi HZZO-a pa su ga na moju molbu poslali i u ovoj situaciji. Skupe lijekove nabavljamo na dva načina. Jedan je da troškove odmah snosi HZZO, a drugi je da lijekove nabavljamo na naš trošak pa kasnije nam taj iznos refundira HZZO. Naši pacijenti i u ovoj situaciji dobivaju sve što im je potrebno i snalazimo se kako nitko ne bi bio zakinut – kaže dr. Bosanac, koja je upozorila da su onkološki pacijenti ugroženi u pandemiji zbog nedostupnih terapija i pregleda, ali i zbog samog virusa.
