Lauc: U Zagrebu se situacija smiruje, no najteži dio pandemije tek nas čeka

Prof. dr. Gordan Lauc, član Znanstvenog savjeta Vlade u intervjuu za portal HRT-a govorio je o brojevima, našem ponašanju i što nas čeka u situaciji s covidom-19.

U kojoj smo fazi epidemije, bi li nam pomogao lockdown i zašto neki razviju težu kliničku sliku, a neki prolaze s laganim oblikom bolesti. “O ovoj ćemo pandemiji jednog dana učiti u školama, a ona će nas naučiti da su nam stvarni neprijatelji patogene bakterije i virusi”, rekao je profesor Gordan Lauc na kraju intervjua za HRT.

Hrvatska se naizgled penje po broju zaraženih, u Zagrebu je svaka druga osoba testirana osoba pozitivna na testu, je li situacija zaista tako dramatična?

U Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj u ovom trenutku je doista jako velik broj zaraženih. Moja osobna procjena je da je u Zagrebu najmanje 5%, a vjerojatno i više, ljudi aktivno zaraženo. To znači da je situacija doista dramatična i da svi sada moramo biti maksimalno odgovorni i paziti da se ne zarazimo, ali i da ne zarazimo druge jer je puno ljudi infektivno, a da to niti ne znaju. No noć je najmračnija pred samu zoru, a kod nas već vidimo naznake da se izlaz iz tunela nazire.

Nakon vrlo velikog ubrzavanja širenja epidemije zadnjih nekoliko tjedana, vidimo prve jasne naznake promjene trenda i usporavanja širenja pandemije. To je posebice vidljivo u Zagrebu, gdje dnevni broj slučajeva ne raste već tjedan dana. No ne smijemo zaboraviti da porast broja hospitaliziranih i umrlih ljudi kasni dva do tri tjedna za brojem novozaraženih, tako da ćemo u Hrvatskoj nažalost sljedećih nekoliko tjedana imati sve veće bojeve teško bolesnih i umrlih ljudi.

Zemlje u Europi mahom se odlučuju za tzv. lockdown, zatvaranja, policijske satove, što time točno dobivamo?

Virus se širi tako što s jednog čovjeka pređe na drugog. Bez kontakta među ljudima nema širenja virusa. Sve vlade u Europi donose mjere kojima pokušavaju smanjiti te kontakte. U nekim zemljama radi se o dobro promišljenim i odmjerenim mjerama, dok se u nekim drugim zemljama radi o paničnim reakcijama.

Mislim da mi u Hrvatskoj imamo dobro odmjerenu politiku prilagodbe mjera stvarnom stanju. To se najbolje oslikava u činjenici da unatoč tome što je Hrvatska čitavo ljeto imala jedne od najblažih mjera u Europi, mi danas imamo značajno manje zaraženih ljudi na milijun stanovnika no recimo Češka, Belgija ili Slovenija.

Neki misle da bi Hrvatska trebala imati strože mjere, no iz primjera zemalja kao što su Argentina ili Peru, te nekih gradova u Europi, vidimo da nametnute mjere ne postižu željeni učinak. Primjerice, nakon 5 mjeseci vrlo strogog lockdowna, Argentina je po ukupnom broju umrlih na milijun stanovnika gotovo sustigla Brazil (koji je imao puno blaže mjere), a prema sadašnjim trendovima uskoro će ga i prestići. Isto tako, Manchester koji je već tjednima pod vrlo strogim mjerama ima vrlo slične brojeve kao i Zagreb u kojem su mjere bitno blaže.

Koliko o tom virusu danas znamo, a koliko ne znamo?

Nažalost, o virusima mi još uvijek znamo jako malo. Ne samo o SARS-CoV-2, već i o gripi i tisućama drugih virusa koji žive u nama. Kako već 100 godina nismo imali ozbiljnu pandemiju u istraživanja virusa se, nažalost, nije dovoljno ulagalo. U posljednjih osam mjeseci to se, naravno, drastično promijenilo i sada puno ljudi istražuje SARS-Cov-2 virus.

Jako smo puno o njemu naučili, no još uvijek puno više ne znamo, nego što znamo. Primjerice još uvijek ne znamo unaprijed utvrditi tko će razviti teški, a tko lakši oblik bolesti, a nemamo niti učinkovite terapije.

Virus Sars-Cov-2 izaziva različite simptome i različite kliničke slike, a sad je jasno da to čak ne ovisi toliko ni o dobi pacijenta… Postoji li neki odgovor na to zašto je tomu tako?

Nažalost, još uvijek puno toga ne znamo o tome što se događa u tijelu nakon što smo zaraženi sa SARS-CoV-2 virusom. Dob, ili bolje rečeno metabolički status organizma, je i dalje najbolji prediktor teškog oblika bolesti, a mladi i zdravi ljudi s teškim oblikom bolesti su ipak iznimka.

Primjerice, nedavno je objavljeno istraživanje koje je pokazalo da oko 10% teških oblika bolesti može biti objašnjeno postojanjem autoimunih protutijela na interferon beta. To je vrlo rijedak poremećaj, no kada se puno ljudi zarazi onda taj inače nevidljivi poremećaj postaje jako vidljiv.

Sigurno postoje i neke druge predispozicije koje ćemo tek otkriti. Primjerice, naša istraživanja pokazuju da su razlike na koji način ljudi glikoziliraju svoja protutijela također povezane s teškim oblikom COVID-19, a to je nešto na što možemo utjecati, primjerice, zdravijim životnim stilom.

Jedna od važnih stvari koju nas je ova pandemija naučila je da je iznimno važno misliti na svoje zdravlje jer su ljudi s bolestima koje su posljedice nezdravog životnog stila puno češće umirali od COVID-19 u odnosu prema zdravim ljudima.

Hoće li hrvatski zdravstveni sustav izdržati?

Koliko se za sada čini naš zdravstveni sustav bi trebao izdržati, no to jako ovisi o tome kako ćemo se ponašati sljedećih tjedana. Ljudi koji su danas zaraženi će se razboljeti i eventualno završiti u bolnici za 10 do 15 dana. Dakle, broj novo hospitaliziranih i umrlih ljudi će sigurno značajno rasti još najmanje dva tjedna.

O tome kako ćemo se ponašati sljedećih dana ovisi hoće li broj hospitalizacija rasti i dalje. Ako se rast nastavi, doista postoji mogućnost da neće biti mjesta u bolnicama za sve one koji se razbole.

Jednog ćemo dana o ovoj pandemiji, baš kao i o španjolskoj gripi, učiti u školama. Ili možda ipak nećemo? Hoćemo li sad više obratiti pozornost na viruse oko nas i bolje ih istraživati? Odnosno, hoće li čovječanstvo neku sljedeću pandemiju dočekati spremnije?

Ova pandemija će sigurno biti zapamćena kao velika pandemija 2021. godine. Nažalost, bojim se da će to ipak biti 2021., a ne 2020. godine jer nas najteži dio pandemije tek čeka u sljedećim mjesecima. Srećom, ovo zapravo i nije tako strašna pandemija što se samog virusa tiče, jer se vrlo lako moglo dogoditi da dođe neki dosta smrtonosniji no što je ovaj. Nadam se da ćemo naučiti neke pouke i početi više ulagati u borbu protiv naših stvarnih neprijatelja, a to su patogene bakterije i virusi, a ne u oružja za borbu protiv drugih ljudi, rekao je Lauc, prenosi N1.

Intervju u cijelosti pročitajte OVDJE.

Facebook Komentari