Nisu sve vrste šećera jednako štetne

Rafinirani, smeđi, melasa, lista naziva šećera je dugačka, ali nije svaki šećer štetan i nema jednako djelovanje, a mnogi od njih sadrže važne nutrijente koji nam koriste.

Na deklaraciji proizvoda mora pisati njegov sastav, a tu je i podatak o količini i vrsti šećera koju sadrži pojedina namirnica. Ali u čemu je razlika između šećera i kakve su posljedice konzumacije?

Šećer je oblik ugljikohidrata i sadrži molekule ugljika, vodika i kisika. Kada konzumiramo ugljikohidrate, naše tijelo ih probavlja i razgrađuje u glukozu. Ona služi kao izvor energije za stanice u cijelom ljudskom tijelu, uključujući mozak i centralni živčani sustav.

Ugljikohidrati dolaze u dva oblika: jednostavni i kompleksni. Razlika među njima je u tome koliko ih brzo možemo probaviti i apsorbirati a to određuje njihova kemijska struktura.

Kompleksni ugljikohidrati sastoje se od tri ili više molekula šećera, dok jednostavni ugljikohidrati imaju samo jednu molekulu i to su monosaharidi, ili dvije pa ih zovemo disaharidima.

Najučestalija četiri oblika prostih šećera su glukoza, fruktoza ili voćni šećer, saharoza ili stolni šećer i laktoza ili mlječni šećer.

Dodatno ih može kategorizovati u prirodne izvore šećera i dodate oblike.

Kad pomislimo na šećer, obično nam na pamet padnu poslastice. Oblik šećera koji se koristi za slatkiše i zaslađene napitke obično se naziva dodatnim šećerom.

Riječ je o šećeru koji se tijekom proizvodnje dodaje namirnicama da bi imale bolji ukus, boju, teksturu ili duži rok trajanja. On nema nikakvu nutritivnu vrednost, ali dodaje kalorije hrani i često se naziva praznim kalorijama.

Ako ga konzumirate umjereno, takav šećer ne predstavlja problem. Ali činjenica je da ga većina ljudi nesvjesno unosi više nego što bi trebalo. Izvori dodatnog šećera su zaslađena pića, pahuljice, kolači, torte, slatkiši, jogurti s okusom i procesuirana hrana.

Pretjerano konzumiranje takvog šećera vodi do naglih skokova razine šećera u krvi, taloženju viška kilograma i pojačavanju rizika za razvoj više kroničnih bolesti, piše Good House Keeping.

Treba imati na umu da nisu svi šećeri dodani hrani. Prirodni šećer se prirodno nalazi u namirnicama poput voća i mlijeka. Iako sam po sebi šećer ne donosi neke benefite, dio je nutritivnog paketa s vitaminima, mineralima i antioksidansima.

Hrana koja sadrži prirodni šećer bogata je vlaknima i nutrijentima i tijelu donosi niz zdravstvenih benefita. Problem je što pojedine namirnice koje sadrže prirodni šećer također sadrže i dodatni šećer.

Na deklaraciji najčešće neće jasno pisati kako je riječ o dodatnom šećeru, već se prikriva drugim imenima koja vam možda nisu toliko poznata.

Tako će navesti kao dodatak agavin sirup, smeđi šećer, rižin sirup, kokosov šećer, kukuruzni sirup, med, maltodekstrin, melasa, palmin šećer ili pirinčani sirup.

Uvijek dajte prednost prirodnim šećerima iz voća jer oni dolaze uz lepezu nutritivnih benefita i sadrže vlakna za razliku od pretjeranih količina dodatih šećera u drugim namirnicama.

Prilikom kupovine čitajte deklaraciju i imajte na umu preporuku stručnjaka da na dan ne bi trebalo unijeti više od šest žličica šećera, odnosno 25 grama.

Kad je riječ o zdravijim izborima dodatnog šećera poput meda ili kokosovog sirupa, oni imaju malu prednost jer sadrže male količine vitamina i minerala. Ali to ne znači da ih možete uvrstiti u prehranu u velikim količinama.

Oni mogu biti dobra zamjena za šećer u poslasticama i drugim receptima, ali ako ih odlučite koristiti, uzimajte ih u malim količinama, prenosi N1.

Facebook Komentari