Italija u strahu od zdravstvenog kolapsa: Stanje je ozbiljno, ostanite doma, koliko god možete!

Screenshot: N1

Policijski sat od 23.00 do 5.00 uvodi se u talijanskim oblastima Kampaniji i Liguriji, kako bi se spriječila noćna okupljanja, takozvana „movida“, koja se smatraju sada glavnim prilikama za širenje koronavirusa SARS-CoV-2, uroka bolesti covid-19. To su još prije tih oblasti zahtijevali općinski načelnici i kotarski predsjednici u Lombardiji, ali je guverner te oblasti Attilio Fontana zaustavio već pripremljenu odredbu, jer je to od njega zahtijevao Matteo Salvini, vođa Lige i time Fontanin partijski šef. Salvini kaže da on želi „prije dobro shvatiti“. I pokazati da je barem u Lombardiji partija iznad institucija.

„Stanje je ozbiljno, ostanite doma, koliko god možete!“, poručio je Talijanima njihov ministar zdravstva Roberto Speranza. Po njemu, još ima nade da se krivulja rasta zaraza „izravna“ i da se izbjegne opće zatvaranje Italije, „lockdown“, kakvim je država branila živote proljetos, teško pogodivši privredu.

Gospodarstvo proljetos nije bilo spremno prilagoditi se, organizacijski i logistički, i reorganizirati privredu dovoljno brzo. Dojam je da je izgubilo ljeto, opustivši se odnosno gubeći vrijeme na jalove rasprave, te da ni jesenas talijanska privreda neće proći bolje s takvim gospodarima. Formalno prvi čovjek talijanskoga kapitalističkoga gospodarstva Carlo Bonomi – predsjednik Confindustrije (Konfederacije industrijalaca) koji je stasao u farmaceutskoj industriji a sada vodi unosnu proizvodnju medicinskih strojeva – učestalo kritizira vladu s tezom da se nije postarala za njih.

Problem je što se vlada nije postarala za stanovništvo, barem ne u dovoljnoj mjeri, što nije ojačala javno zdravstvo u trenutku opće sanitarne opasnosti. Italija zasad prolazi bolje od Belgije, Češke, Velsa, Francuske, Španjolske, Engleske, Bavarske, Slovenije, zapravo i Hrvatske – ali je pitanje zašto je propustila priliku da se mjeri s Novim Zelandom, Južnom Korejom, Japanom i sličnim državama gdje su se i politika i gospodarstvo pokazali djelotvornijima, pa je mrtvih manje a manja je i stopa pada društvenoga brutoproizvoda. Točno je da je riječ najčešće o otočnim i poluotočnim državama, ali i Italija je poluotok.

Kroz javnost jača strah od kolapsa zdravstva, kako spram covida-19, tako i spram ostalih oboljenja, možda i pogibeljnijih. Kritična točka obrane od covida-19 su intenzivne njege po bolnicama. Njihov kapacitet u Italiji jest udvostručen u ovoj kriznoj godini, ali bi moglo ne biti dovoljno. Zasad su u Italiji intenzivne njege zauzete u prosjeku 10 posto, ali u Milanu je zauzeto već 50 posto kreveta u intenzivnoj njezi.

Budući da već dva-tri tjedna traje eksponencijalni porast broja zaraženih – udvostručuje se otprilike svakih 7-8 dana – projekcija tog algoritma navodi talijanske epidemiologe na zaključak da bi kolaps sustava mogao uslijediti oko sredine studenoga mjeseca.

On je već pogodio ine bolesnike: u većini bolnica odgađaju se intervencije nad pacijentima kojima život nije ugrožen, ostavljajući maksimalnu prohodnost za bolesnike od covida-19 i od onkoloških oboljenja. Ali ni oni nisu sigurni: jučer je umrla mlada žena kojoj je kemoterapija bila odgođena uslijed zauzetosti bolnice covidom-19.

Sablast bergamskih ljesova pomalja se na obzoru.

Da sve bude gore, u talijanskome javnom zdravstvu manjka oko 10.000 liječnika. Već proljetos su bili angažirani i studenti završne godine medicine, sada se računa i na liječnike zaražene ali asimptomatične. To ne sluti na dobro.

Upravo zato je talijansko zdravstvo već izgubilo jednu važnu bitku u ovome dugom ratu: s velikim povećanjem broja zaraženih nije više kadro utvrditi s kime su se u prethodnih desetak dana susreli novozaraženi. Time je izgubljen instrument kontrole koji je preko ljeta najviše pridonio ograničavanju širenja zaraze. Sada u Italiji, statistički, svaki zaraženi prenosi zarazu na još oko 2,5 osobe – ali Italija više ne zna koje su to osobe.

Višedecenijska politika štednje i restrikcija u javnom zdravstvu vraća se kao bumerang, jer je talijansko javno zdravstvo kapacitirano za ugodne godine, ali ne za krize. Otprilike kao kad bi se brane projektirale po godinama bez poplava. Treba ne samo reći, nego naglasiti, da je i medicinsko i paramedicinsko osoblje u Italiji proljetos dalo sve od sebe, do krajnje iscrpljenosti i samopožrtvovanja, pa je i samo desetkovano covidom-19. Ali nije cilj zdravstva da umiru liječnici i bolničari, nego da prežive pacijenti.

I ne bi trebao biti cilj državu zatvoriti u kućni pritvor, nego lokalizirati pošast, nastojeći je iskorijeniti.

Od početka do kraja prosinca očekuju se tri odobrene vakcine protiv koronavirusa SARS-CoV-2 koji izaziva covid-19. Prvu od njih je premijer Giuseppe Conte najavio već za početak prosinca. To cjepivo koje proizvode engleski Oxford, anglo-švedska Astra Zeneca i talijanski IRBM u završnoj je fazi priprave („rolling review“) pa evropska agencija EMA provodi reviziju podataka, već do kraja mjeseca. Na redu za evroreviziju su i vakcine koju proizvode BioNTech i Pfizer, te američka Moderna, koje stižu navodno do kraja godine. U Italiji će biti cijepljeno prvo zdravstveno osoblje, pa starije pučanstvo.

Iskustvo nas učini da antivirusna cjepiva, za razliku od antibakterijskih, ne iskorjenjuju bolesti, nego jačaju otpornost organizma i bitno smanjuju težinu posljedica. U nekim slučajevima, da bi bilo djelotvorno, cijepljenje treba ponavljati.

Prema tome, zaključujući laički, nije rečeno da će nas cjepivo osloboditi covida-19, ali razborito možemo očekivati da će umanjiti njegovu ubojitost i olakšati nam da s njim živimo i od njega umiremo u količinama u kojima sada živimo s gripom i umiremo od nje. Ali i za taj uspjeh potrebno je široko organizirano i dobro opskrbljeno javno zdravstvo, piše Jutarnji.

Facebook Komentari