Irskih 7 mjeseci u lockdownu: Epidemiolozi žele stvoriti otok bez ijednog slučaja zaraze

Već dugih sedam mjeseci stanovnici Irske ne mogu u pubove. A tko zna Irsku, zna koliko im oni znače, ne samo zbog hektolitara alkohola koji ondje svakodnevno teku, već i zbog načina života u kojima su oni središnje mjesto okupljanja i društvenog tokova. Ali ne.

Otkad je Irska u proljeće, s početkom pandemije novog koronavirusa uvela lockdown i zatvorila zemlju, vlasnici su morali staviti ključ u bravu, i to među prvim djelatnostima. Možda bi im i bili dopustili rad još neko vrijeme, ali ključnog vikenda, 14. i 15. ožujka, dan nakon što su zatvorene škole, a naslućivalo se da će biti i gore, pubove su preplavili gosti. Uvijek ih je puno, ali tog su vikenda ispadali iz njih. Vlastima se uskuhala krv i digao tlak – pozivali su na oprez, a umjesto toga, mase ljudi nahrupile su u zatvoreno, gurajući se rame uz rame, licem uz lice.

Nakon tog mokrog vikenda, vlasti su naredile njihovo zatvaranje. Odluku su tada vlasnici poslušali bez previše pogovora, ali kako je vrijeme odmicalo, a nikako da dođe trenutak kad će im dopustiti da s vrata skinu znak “zatvoreno”, nezadovoljstvo je raslo. Unatoč pomoći od države, bune se, prijete i žale da im je egzistencija ugrožena.

Dio zemlje, uz iznimku Dublina i Donegala na sjeverozapadu, dobio je kratak, jedva dvotjedni predah od strogih mjera, ali su ih ponovno ovoga tjedna zatvorili na neodređeno, ne popuštajući pred vlasnicima. Pubovi su ovdje samo simbol Irske, a njihovo zatvaranje možda najbolje opisuje kako izgleda, i što stoji iza filozofije najduljeg lockdowna u Europi, koji financiraju povoljnim pozajmicama, izvozom i činjenicom da su na svom tlu imaju divove tehnološke industrije, a kojemu se ne nazire kraj.

Kako Irska podnosi lockdown? I dobro i loše, ovisi koga se pita. Ali većina ljudi svjesna je opasnosti bolesti jer je ta država u prvom valu bila dosta pogođena zarazom. Ono što je, na sreću, izostalo u Hrvatskoj, tamo nije. Dok ovdje, čak i sada, psihološku sigurnost mnogi pronalaze u godinama rođenja umrlih, pa čak i ako se zalomi netko mlađi, čarobna riječ komorbiditet stvara uvjerenje da se COVID događa nekome drugome. No kada osobno znate, a mediji svakodnevno izvještavaju o preminulima, o osobama od 19 ili 20 godina koje su dotad bile zdrave, o ljudima koji vuku dugački COVID, neugodno stanje koje traje mjesecima, o posljedicama poput degeneracije živčanog sustava, perspektiva se mijenja.

COVID je tu, kod susjeda, rođaka, prijatelja, u razredu i u mom domu. – Prvo su naglo zatvorili škole. Već tjedan ranije počele su kružiti priče da će nastava prestati od sljedećeg tjedna, ali nitko nije previše u to vjerovao. U četvrtak, 12. ožujka najavili su da od sljedećeg nema nastave, sve se prebacuje online, preko Google Classrooma, i nastao je kaos. Ljudi su nahrupili u dućane i kupovali kao mahniti. Tog su vikenda barovi bili prepuni pa su i njih zatvorili nakon tri dana. Drugima nije bila potrebna odluka vlade. Tako su, primjerice, frizeri sami prestali raditi i prije nego će ih službeno zatvorili desetak dana kasnije. Jednostavno su vlasnici i djelatnici ocijenili da je rizik prevelik i da ne mogu raditi i održavati nove mjere socijalne udaljenosti – govori Ana-Marija Hota, blogerica iz Irske.

Vlada je imala razumijevanja i bila otvorenih ruku za sve te ljude – odmah su im dopustili da zatvore, a potom apliciraju i dobiju tzv. pandemijsku plaću za nezaposlene koja je tada iznosila 350 eura tjedno, odnosno 1400 eura mjesečno. Na nju imaju pravo svi koji su morali zatvoriti svoje biznise ili im je pak promet i zarada pala 25 i više posto. Iznos je ipak poslije revidiran, pa od 17. rujna do 31. siječnja sljedeće godine postoje tri tarife – oni koji su zarađivali manje od 200, sada će dobivati 203 eura, za oni one s plaćom od 200 do 300 eura naknada je 250 eura, a za one iz kategorije više od 300 eura ostaje 300 eura.

– Taj iznos je bio velik s obzirom na to da su ga dobili i oni koji su, primjerice, radili jedan ili dva dana tjedno, studenti i svi s poslom s nepunim radnim vremenom, što je model koji se potiče u Irskoj i po kojem radi jako puno ljudi. Tako bi oni koji bi, primjerice, zarađivali tjedno 200 eura, sada dobivali 350, te su ljudi odjednom imali puno više novca – govori Ana-Marija.

Njezine riječi potvrđuju podaci Irske središnje banke objavljeni prije kojih tjedan dana: irska kućanstva uštedjela su znatnu sumu novca tijekom lockdowna – bankovni depoziti skočili su na 5,6 milijarde eura između travnja i kraja lipnja, dok su u istom periodu prošle godine iznosili dvije milijarde eura. Uvedena ograničenja smanjila su potrošnju. Uostalom, gdje bi se trošilo osim online kupnjom, dok su vladine potpore plaćama i drugi benefiti održavali prihode na razini prijepandemijskih, kažu iz Irske središnje banke. Što s novcem, još se pitaju mnogi, pogotovo mlađi, koji su se vratili u roditeljski dom i sada, prvi put, na bankovnom računu imaju četveroznamenkaste cifre.

Taj novac treba pametno uložiti, savjetuju im stručnjaci, nudeći cijeli niz opcija. S druge strane, taj financijski jastuk okosnica je budućeg ekonomskog oporavka, nadaju se iz vlade. Neka hrana je pojeftinila, ali stanovi, ionako skupi, nisu. Velike uštede nastale su, primjerice, zbog zatvaranja vrtića čija cijena mjesečno iznosi oko 1000 eura za jedno dijete, ali posebice zbog smanjenja putnih troškova jer je od ožujka vlada preporučila svima rad od kuće, s iznimkom ključnih zanimanja. Uštede su znatne – oko 800 eura samo za put do posla i natrag, ali se štedi i vrijeme pa je rad kuće prihvaćen gotovo s olakšanjem te se prvih nekoliko tjedana lockdowna u Dublinu dogodila velika seoba naroda uredskog osoblja.

– Zaposlenicima su dopustili da kući odnesu ne samo kompjutore već i namještaj. Moj je suprug, web developer, dobio dva stola, sjedeći i stajaći, a vidjela sam da i susjedi unose uredske stolce. U firmi su se dogovorili kada da dođu po njih i odnesu kući. No ljudi rade svakako, neki sa stolaca u dnevnoj sobi, drugi s kauča. Nitko ne kontrolira uvjete rada, samo zaposlenici trebaju potpisati da mogu raditi od kuće – govori Ana-Marija.

Pitanje naknade za rad od kuće još nije u središtu zanimanja, jednostavno ga nitko ne spominje. Radnici dobivaju neki sitan iznos za troškove koje imaju, ali on je zaista minimalan, dodaje. Puno veća im je ušteda i tako to gledaju. No kad je u ostatku Europe pomalo popuštao lockdown, a u Irskoj se dobrano držao, dio zaposlenika odlučio je otići iz Irske. Oni koji su i dalje radili, mogli su raditi i iz Hrvatske, Italije ili bilo koje države s blažim mjerama i ugodnijim životom, posebice ako rade u IT sektoru. Otišli su i oni koji su na čekanju, dok su njihove industrije zatvorene ili rade smanjenim kapacitetom, a država sufinancira 70 do 80 posto plaće.

– Znam ljude koji su otišli u Hrvatsku, Francusku i Sloveniju, ali će se morati vratiti. Dio njih već i jest jer ne smiju biti izvan Irske dulje od šest mjeseci jer ovdje plaćaju porez. Google je najavio da njihovi radnici ostaju kod kuće sigurno do srpnja sljedeće godine, ali im je naložio da se svi vrate u Irsku. I druge tvrtke traže od radnika da ostanu u zemlji. Moj suprug je dobio ugovor o stalnom radu na daljinu, ali s izričitom odredbom da mora biti u Irskoj. Za nas gotovo sve vrijeme vrijedi preporuka da se izbjegavaju nehitna putovanja. U jednom trenu irska je vlada predočila popis desetak “zelenih” zemalja, onih u koje je slobodno putovati, pa se na njemu našla Italija, ali ne i Hrvatska – nastavlja blogerica.

Irsko otključavanje bilo je vrlo postupno i vrlo ograničeno. Trgovine su radile sve vrijeme, krajem svibnja otvorili su vrtne centre i neke radnje, poput mehaničara, uz mjere socijalnog distanciranja. Restorani i barovi koji služe hranu otvorili su vrata 29. lipnja i to po strogim pravilima: svi zaposlenici nose maske, hrana se konzumira i poslužuje samo na otvorenom, gost smije na terasi provesti najdulje sat i 45 minuta. Ne može se samo ušetati jer narudžba mora biti obavljena prethodno online i ne smije premašivati devet eura po osobi. Svaki gost se upisuje, uzimaju mu se podaci i kontakt kako bi, u slučaju zaraze, mogli obavijestiti. Sistem lovljenja kontakata funkcionira, a povezan je s velikim brojem testiranja.

Uz stalne centre, postoje i oni koji se po potrebi oformljavaju u jače pogođenim područjima. Trenutačno na dan imaju oko 600 novodijagnosticiranih, a tjedno obave 90 tisuća testova. Udio pozitivnih je oko četiri posto, što je znatna razlika od situacije prije mjesec dana kad je na 60-70.000 testova tjedno bilo 1,3 pozitivna, a dnevno njih oko 50. Od otvaranja škola, u samo dva tjedna, više od 2000 djece i mladih se zarazilo, no vlasti odbijaju tvrdnje da se zaraza širi u obrazovnim institucijama. Da, imali smo izbijanje bolesti, ali se učenici nisu zarazili u školi, već kod kuće, najčešći je odgovor. Održati škole otvorenima prioritet je broj jedan i sada, kad je na cijelom teritoriju Irske proglašena faza 3 zatvaranja.

Uza sve, dio roditelja žustro je zahtijevao da, bez obzira na sve, škole počnu raditi i da djeca više ne uče na daljinu. Kazne od 50 eura sada su predviđene i za nenošenje maski. Naravno da ima protivnika mjera, protivnika nošenja maski, no oni se uglavnom žale na društvenim mrežama, dok im se u javnom prostoru ne daje značaj. Zanimljivo, među protivnicima je veći broj stranaca, pa tako i Hrvata, nego Iraca. No vlasti apeliraju na solidarnost i savjesnost pa nije ni čudo što su ekspresno sa svojih funkcija odletjeli Phil Hogan, sad već bivši europski povjerenik za trgovinu, te šef njihove turističke zajednice Michael Cawley. Prvog je funkcije došlo igranje golfa za lockdowna, a drugog obiteljski odmor u Italiji, što je shvaćeno kao moralno pogrešno.

Pogrešnom grupa od 100 znanstvenika smatra i ovotjednu odluku o uvođenju faze 3 protuepidemijskih mjera, upozoravajući da je ovakav nagli rast zaraze moguće suzbiti samo potpunim zatvaranjem i da će brojka novozaraženih za mjesec dana dnevno doseći 1300. Pritom gledaju u Novi Zeland i hoće od Irske stvoriti otok s nula slučajeva COVID-19, a onda sve koji dolaze testirati.

Njihov apel vladi procurio je u medije, a nagađa se da ga je pustio Leo Varadkar, i sam liječnik i bivši premijer, a sada ministar, bez obzira na to što se formalno protivio prijedlogu. Irska vlada u neku ruku igra toplo-hladno i s poduzetnicima koji rade strašan pritisak, pa tako, primjerice, Ryanair, prijeti povlačenjem, ali i prema susjedu – Ujedinjenom Kraljevstvu. Njihov premijer Boris Johnson apelirao je, ili čak tražio, da se ne uvodi potpuni lockdown jer to ne odgovara Sjevernoj Irskoj. Takva igra ima rezona i u ekonomiji. Izdaci za subvencioniranje plaća iznosili su gotovo dvije milijarde eura, a u jednom ili drugom trenu pomoć je primalo više od 600 tisuća ljudi. Irska je alocirala 600 milijuna eura za tzv. zimsku inicijativu, kako bi osigurala da zdravstvo ima kapaciteta i resursa u sljedećim mjesecima. Tvrtkama se nudi izbor od 20-ak opcija povoljnih pozajmica ili programa za lakše prebrođivanje krize, što je sve opterećenje za budžet. Novac za financiranje lockdowna namaknut je prije svega posuđivanjem po vrlo povoljnim uvjetima na međunarodnom financijskom tržištu, a kamata je 0,25 posto. No, jedna pozajmica je vukla drugu pa se od početka postavlja pitanje tko će i kako otplatiti taj dug.

No konačna slika i nije tako loša: tamošnje ministarstvo financija objavilo je nove prognoze kretanja gospodarstva te se, po njihovim procjenama, ove godine očekuje smanjenje od 2,5 posto. U travnju su prognozirali pad od 10,5 posto. Nezaposlenost bi trebala iznositi 15,9 posto, za razliku od 13,9 početkom godine. Pad BDP-a između travnja i lipnja iznosio im je 6,1 posto, i bio šesti najmanji u EU. Doduše, i takav je rekordan jer je i u zadnjem kvartalu krizne 2008. zabilježeno smanjenje od samo 4,7 posto. Ekonomski udarac bio je ublažen dobrim stanjem gospodarstva, činjenice da je ta država sjedište velikih međunarodnih tehnoloških kompanija, kao što je Google, ali to što je Irska i veliki izvoznik, posebno medicinskih proizvoda, kao što su respiratori, ali i lijekova.

Za ilustraciju, tijekom ljeta tvrtka Gilead Sciences koja proizvodi lijek remdesivir najavila je da će otvoriti podružnicu u Irskoj i zaposliti 140 radnika. Vlada je nekoliko puta najavljivala, pa odgađala otvaranje barova, a vlasnici su svaki put napunili zalihe, tako da procjenjuju da su do sada izgubili 60 milijuna eura. Samo u Dublinu propalo je piva u vrijednosti 7 milijuna eura. Koliko će vlada odolijevati apelima i pritiscima, ovisi o količini novca, ali je potpuno jasno da u ogromnoj mjeri slušaju svoje epidemiologe i liječnike. Jedan od njih, dr. Mike Ryan, izvršni direktor Svjetske zdravstvene organizacije, nekoliko je puta kazao kako je ponosan na svoje Irce. No irskim epidemiolozima to nije dovoljno – oni žele otok bez ijednog slučaja zaraze i nastavljaju gurati u tom smjeru, piše Večernji.

Facebook Komentari