Zamislite da započinjete razgovor. Kakav biste pristup koristili za početak? Ako je odgovor nešto poput: ‘Bok, kako si?’, onda je ovaj članak za vas. Ispostavilo se da postoji čvrst argument zašto bi odabir drugačije fraze mogao suptilno poboljšati način na koji vas drugi ljudi percipiraju, prenose 24sata.
Ne radi se o tome da su fraze poput: ‘Kako si?’ i ‘Što ima kod tebe?’ loše. Naprotiv, one su nešto što svi mi koristimo. No, gotovo svaki put kad započnemo ovakav razgovor, zapravo izbjegavamo istinu. To je socijalna konvencija u kojoj svi znaju da su ono što govorimo i ono što mislimo vrlo različite stvari.
Većinu vremena ne pitate osobu ‘Kako si?’ jer zapravo želite da druga osoba ozbiljno odgovori na vaše pitanje. Vi želite da kaže očekivanu stvar: ‘Dobro, hvala na pitanju, kako si ti?’ tako da možete nastaviti s onime što vam je stvarno na umu. To što objektivno znamo što se događa ne znači da nema subjektivnog i negativnog učinka – i tu dolazi do emocionalne inteligencije.
Neki ljudi razumiju da, ako započnu s pitanjem ‘Kako si?’, ali nikada ne postavljaju daljnja pitanja, je jasno da je pitanje došlo iz egocentričnosti, a ne usmjerenosti na druge.
Opet: ponekad morate biti usredotočeni na sebe. Ali postoje i druge mogućnosti. A ljudi s pojačanim osjećajem emocionalne inteligencije se pitaju: ‘Zašto slati nenamjernu, pomalo negativnu poruku ako ne morate?’. Istraživači s Harvard Business School analizirali su stotine razgovora kako bi utvrdili koje su vrste pitanja dovele do boljih reakcija.
Došli su do dva zanimljiva zaključka: Prvo, ljudi koji jednostavno postavljaju više pitanja i dodatna pitanja koja idu dalje od toga ‘Kako si?’ su se više sviđali drugima kao partneri u razgovoru. Drugo, za ljude koji u razgovoru postavljaju više pitanja su označeni kao ljudi koji više slušaju, imaju više razumijevanja i više brinu o drugima.
Za toliko ljudi istinit odgovor na pitanje ‘Kako si?’ nije ono što očekuju. Ashley Fetters nedavno je to objasnila u časopisu The Atlantic.
Pitanje ‘Kako si?’ će učiniti razgovor vrlo tmurnim, vrlo brzim ili će prisiliti nekoga da kaže da je dobro. Trebaju nam bolja pitanja. Gary Burnison je također posebno povezao harvardsku studiju i frazu od dvije riječi. Naravno da postoje trenuci kada je ‘Kako si?’ iskreno i kada stvarno želimo znati kako stvari stoje. Kao što su istaknuli istraživači s Harvarda, nemojte se zaustaviti na upitu od te dvije riječi, a još bolje, budite konkretni.
Ako upotrebljavate ‘Kako ste?’ kao pokretač razgovora, ali se u stvari plašite ideje da bi vas itko mogao shvatiti ozbiljno i dati vam opširan, istinit odgovor, najbolji savjet je da se umjesto toga držite pozitivne izjave.
Ne pitanja, već nešto poput:
‘Sretan sam što te vidim’.
‘Hvala vam što ste ovdje – započnimo.’
‘Nadam se da ste imali ugodan vikend’ ili ‘Nadam se da je vaša obitelj dobro’.
Ili jednostavno: ‘Dobro jutro’.
To su pozitivne poruke, i premda nisu posebno usmjerene na druge, nisu ni previše usredotočene na vas. Bliže su neutralnom.
Usput, ako vas pitaju ‘Kako ste?’ ili čak ‘Nadam se da je vaša obitelj dobro’, a ne želite iskreno i detaljno odgovoriti, na lak i uljudan način dovoljno je samo reći ‘hvala na pitanju’ bez nuđenja bilo kakvih drugih detalja. Također, nemojte započinjati razgovor neautentičnim pitanjima za početak razgovora sugerirajući odgovor u samom pitanju, kao što je: ‘Kako vam je prošao vikend?’, piše Inc.
