Marina Vitković iz inicijative Boli Me, koji skrbi za mentalno zdravlje mladih, bila je gošća današnje Točke na tjedna. Govorila je o prikupljanju sredstava za najnoviju akciju, ali i mentalnom zdravlju u doma pandemije.
Inicijativa Boli me nastala je 2014. godine i bave se promocijom u prevencijom u zoni mentalnog zdravlja, kazala nam je Marina Vitković iz navedene inicijative. Objašnjava i zašto su se posvetili mladim. “Jer oni to zaslužuju.”
“Mladi se suočavaju s izazovima s kojima se ne znaju nositi, treba uložiti u konstruktivnije odnose s mladima”, pojašnjava.
Jedna od njihovih inicijativa je i “Kad te boli moraš reći”. Vitković pojašnjava kako u društvu postoji puno neznanja oko mentalnog zdravlja, a sreća je postala imperativ. O nekim temama se uopće ne priča, obavijene su stigmom.
“Mi smo se suočavali s različitim percepcijama onoga što radimo. Ima puno neznanja, neinformiranosti, manjka senzibiliteta za ono što zagovaramo”, kazala je i dodala:
“Kada govorimo o mentalnom zdravlju mladih, odraslih, bilo koga, zaista nemamo dovoljno informacija što je to. To je puno više od izostanka bolesti, to je život koji živimo, način na koji se nosimo s time. Ljudi imaju problem biti javno ogoljeni, priznati da osjećaju nešto drugo osim sreće. Sreća je postala gotovo imperativ.”
Rade i videe u kojem progovaraju o emocijama, izazovima s kojima se suočavamo u obiteljskom i socijalnom životu, odrastanju. Trenutačno organiziraju kampanju putem koje prikupljaju sredstva jer žele napraviti još osam videa o ovoj temi koja će potom biti prevedena na rumunjski, bugarski, mađarski i engleski jer žele “da što širi krug ljudi dođe do informacija”, kazala je.
Vitković ističe i pitanje školstva, tj. činjenice da kao društvo nismo postigli konsenzus je li škola priprema za tržište rada ili mogućnost dolaska do samospoznaje, vlastitog pozicioniranja u svijetu.
“U ideološkim krajnostima nedostaje ta bitna komponenta. Škola je zasigurno najbolje mjesto za realizaciju sebe, u socijalnom smislu. Ona je puno više od ocjena, znanja, ona je prostor susreta”, ističe.
Zaključno kaže kako su djeca razumna, prilagodila su se situaciji, bez obzira na puno nelogičnosti ove godine.
“Mladima je u ovom trenu zaista potrebna podrška, bojim se trenutka kada bismo opet mogli prijeći na online nastavu. Nemam riječi kojima bih iskazala zadovoljstvo i sreću što se opet vidimo. Svi smo shvatili vrijednost susreta, zajedničkog bivanja, zajednice i komunikaciju. Na tome bismo trebali izgraditi koncept sreće”.
Kao govorimo o Nacionalnom stožeru kao problematičnu ističe činjenicu da u stožeru nema nikoga tko se brine o ovom aspektu, emocionalnom i mentalnom zdravlju.
“Kada govorimo o tom segmentu, bilo kakvih većih odluka po pitanju društva i države, nedostaje humanistička perspektiva, šira perspektiva koja može oplemeniti cijeli proces”, zaključila je.
