Sami s djetetom: Jako je važno i da roditelj ima neovisni život

Teorija stilova vezanosti kaže da će emocionalna briga i sigurnost koju je dijete dobivalo tijekom odrastanja često utjecati na način na koji se ponaša i reagira na odnose koje ima u životu kao odrasla osoba. Djeca s emocionalno dostupnim, prisutnim i pažljivim roditeljima (njegovateljima) odrastaju u osobe sa sigurnim stilom privrženosti, dok djeca s nedostupnim ili nedosljednim roditeljima mogu odrasti u osobe kod kojih postoji nesigurni stil privrženosti, pišu 24sata.

Što je s djecom samohranih roditelja?

Jedno istraživanje iz 2012. kaže da samohrano roditeljstvo samo po sebi ne mora nužno dovesti do razlika u predodžbama o dječjoj privrženosti. U tome sudjeluje i nekoliko drugih čimbenika, kaže klinička psihologinja dr. Ayanni Abrams. Na to, između ostaloga, više ili manje u različitim kombinacijama utječu:

– Psihičko zdravlje roditelja
– Socioekonomski status
– Pristup roditelja socijalnoj podršci i zajednici
– Koliko je roditelj djetetu emocionalno dostupan
– Učinci razvoda ili gubitka drugog roditelja na roditelja i / ili dijete
– Spolne razlike između roditelja i djeteta

Međutim, psihologinja kaže da postoje dvije uobičajene dinamike koje se mogu stvoriti u jednoroditeljskom kućanstvu:

1. Samohrani roditelj koji je pretjerano uključen u djetetov život

Kad dijete ima samohranog roditelja, među njima postoji veza koja se razvija, kaže dr. David Greenan, profesor psihologije na Teachers Collegeu sa Sveučilišta Columbia.

Ako samohrani roditelj istodobno odgaja dijete i radi, može im biti teško razviti vlastiti društveni život. To se pogotovo događa ako tetke, ujaci, bake i djedovi, kao i bliski prijatelji ne žive u blizini. Kad se dijete osjeća kao da je jedini izvor koji roditelj ima za socijalizaciju, to može stvoriti osjećaj zabrinutosti i tjeskobe, objašnjava Greenan.

– Kao roditelji, opasno je previše ovisiti o svom djetetu i živjeti tako da ono postane središte vašeg svijeta, ili zahtijevati da vi budete središte njihovog svijeta – kaže psihoterapeut dr. Daryl Appleton. Takav roditelj ne dopušta djetetu da raste i razvija zdrave stilove privrženosti kao neovisno i kao budući partneri i drugim ljudima.

To se može početi manifestirati rano, kad djeca počnu pokazivati da ne žele u školu, ili otići prespavati kod prijatelja. Dijete zapravo može postati toliko zabrinuto za roditelja, da se želi što više zadržavati po kući, kaže Greenan. Naravno, sve će zavisiti od nastavka odgoja i načina života, no iz tog se iskustva može razviti osobnost s nesigurnim stilom vezanosti, koji se naziva tjeskobna vezanost. Taj je oblik vezanosti ukorijenjen u strahu od napuštanja i nesigurnosti da će biti podcijenjen.

– Kad dijete odraste, može žudjeti za emocionalnom bliskošću jer je to bilo njihovo najranije iskustvo vezivanja – objašnjava Greenan. To je ono što može oblikovati strah od napuštanja. Istodobno, možda će se htjeti obraniti od te blizine, budući da su odrastali uz osjećaj odgovornosti za dobrobit roditelja – dodaje. Ako više naginju potonjem ponašanju, to bi moglo ukazivati ​​na privrženost koja se izbjegava .

Kako to izbjeći?

Unošenje više resursa u obiteljski sustav može pomoći roditelju da više vremena posveti vlastitom životu, kaže Greenan. Posvetite vrijeme izgradnji zajednice i pokušajte biti društveno aktivniji, čime i djetetu pokazujete da treba razvijati takvo ponašanje. To može ukloniti puno stresa u odnosu roditelj-dijete, kaže.

2. Samohrani roditelj koji djetetu nudi svoj izbor drugih partnera

Iako Greenan kaže da ne treba obeshrabrivati samohrane roditelje da izlaze, ili da se emocionalno vežu za nove partnere, no treba biti pažljiv u komunikaciji s djetetom.

– Naime, ako u djetetov život uklopite partnere za povremene spojeve, postoji rizik da se djeca vežu i osjećaju napušteno kad ih više ne bude u vašem životu – kaže dječja psihologinja dr. Nicole Beurkens. To može dovesti i do općenite zbunjenosti djeteta oko uloga pojedinih osoba u njegovom životu.

Ako partneri ulaze i izlaze kao na traci, dijete može razviti neorganiziran stil vezanosti. Ovaj stil privrženosti karakterizira strah, nepovjerenje i unutarnji sukob.

Obavezno usporite s postupkom upoznavanja djeteta s partnerima i objasnite mu ulogu partnera u vašem životu prije nego što ga predstavite.

– Dopustite djetetu da se osjeća uključenim u proces tako što će moći postavljati pitanja, dopustite mu da iskaže emocije i postavi vam neke granice – kaže Appleton.

Facebook Komentari