U intervjuu za Srpskainfo srpski član Predsjedništva BiH i lider SNSD Milorad Dodik osvrnuo se, uz ostalo, i na posjet Zagrebu.
Koja je ključna poruka koja je iz Zagreba upućena Sarajevu, nakon što ste bili na sastanku s državnim vrhom Hrvatske, a potom Izetbegović i Čović?
Zagreb neće prekriženih ruku promatrati obespravljivanje Hrvata u BiH. To je moj dojam i tako vidim inicijativu predsjednika Milanovića. Potpis na Dejtonskom sporazumu stavile su i Srbija i Hrvatska i ovo je signal da Hrvatska neće biti puki promatrač događanja u BiH. Uostalom, to se nedvosmisleno čulo i javno od predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića. Ja imam kapacitet i legitimitet kao srpski član Predsjedništva BiH govoriti u ime Srba, koji su me ogromnom većinom birali na prošlim izborima. Službeni Zagreb je tražio adresu s kojom može razgovarati, s kojom se može dogovarati i koja dogovoreno može provesti. Da sam na njihovom mjestu, postupio bih isto. Primjetno je da iz Zagreba ne smatraju da trebaju razgovarati s Komšićem, koga, kako su otvoreno rekli, vide kako „parazitira na hrvatskom biračkom tijelu“. Ne spore mu legalitet, ali o Komšićevom legitimitetu ni oni više ne žele razgovarati.
Kako komentirate izbor sugovornika iz BiH u Zagrebu? Bakir Izetbegović se najprije ljutio zbog toga što zajedno s Vama nije pozvan Šefik Džaferović, a onda ga ni on nije poveo sa sobom!
Bakir Izetbegović se uvijek ljuti kada stvari ne idu onako kako ih je zacrtao bošnjački politički ili vjerski vrh. Bojim se da se sada može ljutiti koliko god hoće, stav Zagreba je jasan. Nije Bakiru krivo što nisu zvali Džaferovića. Njemu je krivo što nisu zvali Komšića, koji je biran glasovima Bošnjaka, a hrvatski je član Predsjedništva. Da je službeni Zagreb pozvao Komšića, Izetbegović bi slavodobitno poručio Hrvatima da nije važno kako oni glasaju sve dok Bošnjaci imaju pričuvnog člana i toga člana priznaje i Zagreb. Zato što su im predsjednik i premijer Hrvatske pomrsili račune, ljuti se.
U Sarajevu smatraju da je Vaš odlazak u Zagreb bio pokušaj ostvarenja plana o podjeli BiH, koji su navodno imali Tuđman i Milošević. Jeste li im dali povod za takvo tumačenje?
Mislim da smo previše vremena potrošili komentirajući što kaže Sarajevo. Političkom Sarajevu odgovora samo ono što oni misle da treba. Ja se ne bavim politikom da bih ugodio njima, niti se bavim politikom da bih ugađao ikome oko sebe. Dobio sam mandat da štitim interese Republike Srpske u okviru BiH i to je moj posao. Ako želite vidjeti nešto loše, vidjet ćete i u najboljoj situaciji, ali to onda ne govori o situaciji koliko o vašem pogledu. Rat je završen prije 25 godina, ja želim gledati u budućnost. Onima koji stalno evociraju sjećanja na rat svaki razgovor Srba i Hrvata sličit će na razgovor Tuđmana i Miloševića. Ako promijene pogled i shvate da je 2020. godina na izmaku, da je rat davno završen, onda ni u dijalogu predstavnika druga dva naroda neće vidjeti ništa problematično. Izetbegović je bio u Zagrebu i razgovarao s Plenkovićem. Nisam ni pomislio da su se sastali da bi radili nešto protiv Srba. Uvijek je dobro da se razgovara.
Je li Hrvatska danas u poziciji da traži pomoć Republike Srpske za popravljanje političkog statusa Hrvata u BiH, budući da u Federaciji Bošnjaci ne žele otvoriti to pitanje?
Hrvatska je prirodno zainteresirana za položaj Hrvata u cijeloj BiH. Međutim, problem s njihovom obespravljenošću je u Federaciji BiH i mislim da će Bošnjaci morati to pitanje staviti na stol ili će se stvari zakomplicirati do te mjere da će sa čežnjom govoriti o vremenu kada smo ih pozivali na razgovor. Mi nemamo nijedan razlog da ne podržimo zahtjev Hrvata za jednakopravnošću u BiH, jer braneći njima to pravo mi afirmiramo i svoja prava predviđena Dejtonskim sporazumom.
Cijeli intervju je OVDJE
