Hrvatska nestaje: Gračac od 2011. izgubio 46, a Knin 40 posto učenika

Ne gube više samo ruralna područja djecu već i gradovi diljem zemlje u kojima broj učenika osnovnih škola drastično pada. Analiza podataka Državnog zavoda za statistiku o broju učenika u osnovnim školama 2019./20. u odnosu na broj učenika u 2011./12. pokazuje da su najviše djece izgubili Gračac, Knin, Slunj, Županja, Kutjevo, Petrinja, Ilok, Pleternica, Vrgorac, Drniš, Beli Manastir, Benkovac, Belišće, Slavonski Brod, Otočac, Đakovo, Sinj, Trilj, Novi Marof, Nova Gradiška, Metković, Požega, Vinkovci, piše Večernji.

Smanjenjem broja učenika osnovnih škola desetkovani su Knin koji ih je od 2011. izgubio čak 645 (40 posto), Županja njih 408 (36,6 posto), mali Gračac ostao je bez 203 (46 posto) učenika, Slunj ih je izgubio 149 (36,7 posto). Oko trećinu učenika izgubili su Kutjevo i Ilok, Petrinja je ostala bez 632 (28,8 posto) učenika, Pleternica bez njih 297 (28 posto). U gradove koji su izgubili više od četvrtine učenika ubrajaju se Vrgorac, Drniš, Beli Manastir, Benkovac, Belišće, Slavonski Brod, a Otočac i Đakovo izgubili su četvrtinu učenika, Sinj gotovo četvrtinu, Trilj i Novi Marof nešto manje od četvrtine djece, a Nova Gradiška, Metković više od petine učenika.

Od četiri najveća grada samo je Zagreb od 2011. zabilježio rast osnovaca, njih 4906 (8,8 posto), Rijeka ih je izgubila najmanje, njih 153 (1,8 posto), Osijek je izgubio 856 učenika (10,5 posto), a Split 840 (5,9 posto). Unatoč gubitku stotina učenika u nizu gradova, u njima se povećao broj učitelja, a u nekima do čak nekoliko desetaka.

Nasuprot gradovima koji zbog iseljavanja i besperspektivnosti imaju drastičan pad broja učenika, uz Zagreb su rijetki gradovi od 2011. imali porast broja osnovaca poput Dubrovnika (8 posto), Svete Nedjelje (13,4 posto), Poreča (13 posto), Solina (8 posto), Zadra (5 posto), Pule (4 posto)… Rekorder je Omišalj na Krku u kojem je broj učenika porastao od 2011. za 145,5 posto. Taj gradić od 3000 stanovnika imao je 2011. 134 učenika, a lani 329.

I Vis koji ima snažnu pronatalitetnu politiku ima 5 posto više učenika osnovnih škola, lani ih je imao 127, a rast broja učenika bilježe i Hvar, Mali Lošinj, Krk. Supetar ima čak trećinu osnovaca više nego 2011 te ih je lani imao 348. Povjesničar i politolog Tado Jurić ističe da je Hrvatska od 1991. izgubila ukupno oko 250 tisuća učenika jer ih je 1991. imala više od 700 tisuća, a 2020. 459.832 osnovca i srednjoškolca.

– Broj učenika od 1991. do 2020. smanjio se za više od trećinu, dok smo od 1991. do danas izgubili 40 posto sve djece. Samo u zadnjih 15 godina broj učenika u osnovnoj školi manji je za 164 tisuće. Od ulaska Hrvatske u EU nestalo je 10 posto svih učenika, što je posljedica iseljavanja, a ne smanjenja rodnosti što je vladajuća teza. U sedam godina izgubili smo 50 tisuća učenika, a dobili 50 tisuća novih umirovljenika. Hrvatska bi danas imala 15% učenika više da nije bilo iseljavanja nakon ulaska u EU. Kada se usporedi broj rođene djece prije 15 godina rodnost je pala s prosječno 45 tisuća na 37 tisuća od ulaska u EU. No te generacije od 2013. još nisu krenule u školu pa će se ta činjenica tek odraziti u godinama koje dolaze. Sada se rađa 5 do 7 tisuća djece manje nego prije i, ako se taj trend nastavi, u idućih 10 godina izgubit ćemo od 85 do 90 tisuća učenika – kaže Jurić.

Od ulaska Hrvatske u EU najviše učenika u apsolutnom broju izgubila je Slavonija, a nije puno bolje ni u Lici i Zagori. Unatoč manjku učenika, kaže Jurić, broj škola gotovo je istovjetan. Lani je u osnovnim i srednjim školama bilo 463.801 učenik i 54.036 učitelja i profesora.

– Kada cijelo desetljeće pada broj djece u školama, jasno je da jednog dana ni etablirani fakulteti više ne mogu popuniti kvote. U ovoj akademskoj godini ostalo je nepopunjeno gotovo 10.000 mjesta. Dok se govori o nužnoj reformi obrazovnog sustava, iz vida kao da se gubi da će se ovoliki gubitak djece reflektirati na smanjenje zaposlenih u obrazovnom sustavu u kojem će u idućih pet godina nestati 5 do 10 posto radnih mjesta. Svaka reforma uz ovoliki gubitak učenika nameće pitanje za koga i kome radimo te reforme. Hrvatska paradigma kao da glasi sačuvati državu, ali ne i narod. Za koga će ta država poslije biti? – pita se Jurić.

Facebook Komentari