Dragan Lozančić: Nigdje ne piše da premijer i predsjednik ne smiju doznati za podatke

U emisiji Točka na tjedan N1 televizije u nedjelju je gostovao bivši ravnatelj SOA-e i savjetnik predsjednika Republike Zorana Milanovića za nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić. Tema je, očekivano, bila “afera Janaf” i sve vezano uz curenje informacija i drugim problemima vezanim uz tu istragu koruptivnog kaznenog djela, kao i o sad već široko poznatom “klubu” Dragana Kovačevića u Slovenskoj 9, piše Jutarnji.

Milanović je u subotu pzovao premijera Andreja Plenkovića na razgovor o radu DORH-a i ključnih institucija.

– Ne bih komentirao odnose, ali Ustav upućuje predsjednika Vlade i Republike da surađuju kada je u pitanju nacionalna sigurnost – rekao je Lozančić voditeljici i urednici Nataši Božić Šarić.

Postoji li mogućnost te suradnje u “tvrdoj kohabitaciji”?

– Vjerujem da se ove nejasnoće mogu premostiti, to je i profesionalna i moralna obaveza. Vijeće nacionalne sigurnosti mogu sazvati jedino zajednički. Vjerujem da će doći do susreta i nastavka razgovora – kazao je. Intervju je, inače, započeo baš u trenutku kada je Milanović na svojem Facebook profilu objavio status kojim je svoj verbalni okršaj s Banskim dvorima dodatno zaoštrio. Opširnije o tome čitajte OVDJE.

Lozančić je istaknuo da se za svaki operativni rad službi može dovesti do podatka koji treba reći ministru, premijeru ili predsjedniku. Odluku o tome donosi vođa operacije.

– Ako iz te operacije proizlazi nešto što može utjecati na nacionalnu sigurnost ili sigurnost štićene osobe, ta informacija mora doći u prave ruke. Možda je lakše kada imate jednu kriminalnu istragu s jasnijom situacijom. Nacionalna sigurnost zna biti apstraktna i bazira se na procjeni. Tu su ljudi obučeni za to da procijene rizik i situaciju i zaključe da je neki podatak možda važniji od te trenutne operacije – rekao je bivši šef SOA-e.

Dodao je da nigdje ne piše da premijer i predsjednik ne smiju doznati za podatke.

– Vođa operacije mora štititi podatke, ali i procijeniti tko je ovlašten dobiti informaciju. Ni jedna institucija nije otok i ne radi sama. SOA, policija, DORH, svi su na brodu koji se zove Republika Hrvatska i koji smo dužni štititi. Jedna institucija mora informirati druge. DORH je samostalno tijelo, ali ima i profesionalnu i moralnu obvezu izvršnoj vlasti ili nekome dati informaciju za koju procijene da treba dati. Dok sam bio ravnatelj SOA-e moja suradnja s tužiteljstvom i policijom je bila jako dobra na operativnoj i strateškoj razini. Nemam sve informacije iz ove istrage, ne bih prejudicirao. Želim vjerovati da su odluke donesene pravovremeno.

Da je do SOA-e došla informacija da je voditelj strateški državne tvrtke involviran u koruptivnoj radnji, vjerujem da bi premijer o tome bio izviješten. Vjerujem da bi SOA obavijestila Vladu o tome. U bilo kojem trenutku, prije ili nakon imenovanja, ako doznate da je korumpiran ili pod utjecajem strane države netko tko upravlja strateškim poduzećem, imate obavezu informirati. Ne znam je li SOA imala saznanje, ali ne mislim da jest. Nijedna institucija nema nadzorne mehanizme kao SOA. Ako se sumnja da nešto nisu radili u skladu sa zakonom, smjernicama ili izašla iz gabarita, može se uključiti Sabor, građanski nadzor, Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost… – objašnjava.

Lozančić je otkrio kako je bilo slučajeva gdje su DORH i policija obavijestili SOA-u, te obratno.

– Ne postoji zakonska obveza za DORH i policiju da moraju obavijestiti SOA-u, ali to procjenjuje čelnik tijela. Zakonom nikad nećete moći sve napisati. Međuresorna suradnja izazov je u cijelom svijetu. Svi smo bratske institucije, poslovi nam se preklapaju, ali imamo i bratsko neslaganje, svatko štiti svoj teritorij i misli da je njegov posao najbitniji. Zato je bitna komunikacija i razumijevanje nacionalne sigurnosti. Svatko odgovara za svoj rad – rekao je.

Na pitanje vjeruje li premijeru Andreju Plenkoviću da nije znao za istrage, te postoje li rupe u imenovanju i sigurnosnim provjerama čelnih ljudi, Lozančić kaže:

– Nemam razliku ne vjerovati premijeru, vjerujem da nije znao. Ovo drugo je zanimljiva problematika, nije jednostavna. Sigurnosna provjera nije apsolutna, njome možete dobiti lažni osjećaj sigurnosti. Nećete uspjeti sve naći. Kada provjerite osobu i ima čistu karijeru, to ga ne sprječava da drugi dan počini kazneno djelo. Sve to i košta, ljudskog vremena, novca… Agenti moraju provjeravati podatke, izvršna vlast mora odlučiti isplati li im se to. Onda te resurse moramo prebaciti iz nekih drugih operacija.

Smatra kako su jače sigurnosne provjere potrebne i korisne.

– Sama situacija da osoba zna da će biti podvrgnuta provjeri može dovesti do odustajanja od kandidature. To je instrument kojim smanjujemo rizik, ali to nije garancija da nećemo dobiti krive ljude na prava mjesta. Predsjednik nije pogriješio, to je odluka koju ima ovlast donijeti i snosi za nju odgovornost – kaže.

Milanovićev savjetnik komentirao je i curenje informacija u istragama.

– To nije dobro ni za koga, ni za istragu niti za građane jer gube povjerenje, a ni za profesionalce koji se trude štititi podatke. To je situacija u kojoj svi gube i to se mora promijeniti političkom voljom izvršne vlasti i institucija, koje mogu kontrolirati tko ima koje podatke i imaju mehanizme. Nemam razumijevanje za curenje podatka. Ima institucija, od policije na dalje, možda i SOA, koje to trebaju ispitati. To ugrožava nacionalnu sigurnost, indirektno. Ako građani nemaju povjerenje u represivni aparat, to iznutra nagriza sustav – kaže.

Lozančić se osvrnuo i na druženja u klubu te činjenicu da su visoki dužnosnici upali u mjere ili se druže s kompromitiranima.

– Treba biti pažljiv. Ako je netko ušao u mjere ne znači odmah da je ugrožen. Kada se čelnik tijela nađe u toj situaciji, po zakonu SOA mora štititi štićenu osobu. Ako procijenimo da je ugrožen u aktivnosti ili komunikaciji trebamo ga upozoriti i zaštititi. Nekad nema druge nego toj osobi reći da je pod mjerama. Nije crno-bijelo, svaka situacija je drugačija. Sve što čitam je iz medija, nemam uvid u operaciju. Želim vjerovati da su donesene kvalitetne odluke. SOA bi možda drugačije reagirala – rekao je na pitanje je li netko trebao obavijestiti ministre o korupciji čovjeka u čiji “klub” su išli.

– Gdje je granica kada se štićenoj osobi mora reći da se druži s pogrešnim ljudima?, upitala je voditeljica i urednica Nataša Božić Šarić.

– Nije lako objasniti. Čelni ljudi razmišljaju svojom glavom. U takvoj bih se situaciji konzultirao s pravnicima i operativcima, sjeli bismo i razgovarali, vidjeli što je naš interes i naša zadaća, te bismo zajedno donijeli ulogu. Uvijek sam tražio procjenu svojih djelatnika, to je ekipa koja radi 24 sata dnevno i koja mora donijeti procjenu – rekao je.

Lozančić nije htio komentirati slučaj u kojem on kao ravnatelj SOA-e nije obavijestio tadašnju predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović o istrazi protiv ljudi s kojima se družila, konkretno Zdravka Mamića, nakon čega ga je ona smijenila s mjesta šefa obavještajne službe.

– Svatko može aktivirati mehanizme nadzora SOA-e. Zašto ne i u mom slučaju… – rekao je.

Kaže kako je nemoguće brifirati o svemu.

– Da me predsjednik Vlade ili države pita bilo što, morate odgovoriti. Oni u teoriji imaju ekskluzivno pravo znati sve što postoji, ako žele, nema tajne koju ne smiju doznati. Ako lanac indicija vodi do vrha vlasti, to bi bila kriza i ne bih se kao ravnatelj SOA-e volio naći u takvoj situaciji, žalim svakog šefa policije i DORH-a koji se nađe, jer u toj situaciji nema propisa. Tu bi svaka osoba bila u moralnoj i profesionalnoj dilemi. U Zakonu o sigurnosnom sustavu nema riječi korupcije, najbliže je gospodarski kriminal.

To je široka definicija. SOA ima i godišnje smjernice gdje se to malo precizira. SOA postupa u skladu sa smjernicama, one su klasificirane i ne mogu o njima govoriti. Trend u svijetu je da se sigurnosne službe ne bave kriminalom osim ako je riječ o strateškom kriminalu i ugrozi poretka. Korupcija je spora bolest društva s kojom se moramo boriti, od edukacije djece do ponašanja uglednih pojedinaca, do boljeg rada institucija. Nije lako suočiti se s korupcijom, to zahtijeva cijelo društvo – kaže Lozančić.

Na opetovano pitanje je li SOA trebala znati da se u Slovenskoj okuplja dosta štićenih osoba, Lozančić nije dao decidiran odgovor.

– Da je netko njima dao taj podatak, onda je druga situacija. Ovako, dok netko ne daje tu informaciju, a oni štite svoje podatke, insinuacija bi bila da bi SOA trebala pratiti policiju, što je nonsens. Na neki način možda je i trebala znati. Lokacija je sporedna, problem je osoba koja vodi lokaciju. To može biti dom, stan, podrum, park… Nije stvar lokacije, nego tko se i zašto tamo okuplja. Ako ima elemenata ugroze nacionalne sigurnosti, SOA bi pokušala doći do toga – rekao je Lozančić.

Kaže da nije znao za klub niti je bio upućen da Milanović tamo odlazi.

– Ne bih to komentirao, to je pitanje koje morate uputiti predsjedniku – rekao je.

O ostavljanju službenih mobitela Lozančić kaže kako u privatnom sektoru nije upoznat s takvom praksom.

– Institucije kao SOA su drugo, ljudi izvana koji posjećuju SOA-u moraju ostaviti mobitel na ulazu. Ministri i ljudi na dužnosti trebaju biti brifiriani kako zaštititi sebe i svoju komunikaciju. Jedna od poruka je da se ne odvajaju od službenih mobitela, osim ako nije riječ o specifičnoj instituciji i situaciji – rekao je bivši ravnatelj SOA-e.

Smatra kako SOA-ino ovogodišnje izvješće pokazuje ugroze i rizike u RH.

– Tu nema redoslijeda, teško je staviti težište na jedan rizik, neki su kratkoročni, a neki dugoročni. Neki su daleko od nas. Jugoistočna Europa, odnosi s BiH, Crna Gora, Priština i Beograd, Makedonija… Regija nije integrirana u Zapadnu Europu i NATO, time se moramo više baviti – kazao je.

Komentirao je i pandemiju koronavirusa te postupke Stožera civilne zaštite.

– Hvala svim djelatnicima zdravstvenog sustava, Civilne zaštite i izvršne vlasti koji su se u ovoj krizi dobro ponašali. Cilj je ispunjen, zaštititi populaciju. Iz krize još nismo izašli, ali smo se dobro nosili. Moram priznati da su neki elementi na djelu, nismo iskoristili neke mehanizme u okviru sustava Domovinske sigurnosti. Nije formiran krizni stožer niti je korištena koordinacija tog sustava. Osim proglašenja pandemije nismo ništa proglasili, a snaga stožera je proglašavanje katastrofe ili teškog stanja.

Improvizirali smo, nije to loše, možda je to naša jača strana, dva zakona smo izmijenili i dobro i brzo reagirali. Volio bih, kad ovo završi, da malo sjednemo i vidimo što smo napravili dobro, a što loše. Sustav je nov, tri godine star, treba dati šansu Domovinskoj sigurnosti, zaključio je Lozančić u emisiji Točka na tjedan na televiziji N1.

Facebook Komentari