Pozivam SNV da na tragu svih nastojanja za uvažavanjem i pomirenjem iskreno pristupi suočavanju s prošlošću kako se ovakve situacije ne bi ponavljale, rekao je gradonačelnik Karlovca Damir Mandić, piše KAportal.
Komemoracija koju su za sutra u 9.30 na Koranskom mostu za 13 ubijenih srpskih rezervista bili najavili iz SNV-a, danas je otkazana. Otkazivanje nije obrazloženo već je navedeno da će se sutra komemorirati žrtve u crkvi i na groblju Parunovac i Čatrnja.
Takvu obavijest je dobio i karlovački gradonačelnik Damir Mandić.
– Smatram da je to bilo nužno jer bi održavanje skupa samo potvrdilo osjećaj svih nas da komemorativni skup na koranskom mostu isključivo služi kao pokušaj negiranja velikosrpske politike koja je i dovela do stradavanja rezervista JNA – prokomentirao je Mandić.
Karlovački branitelji su bezbroj puta do sad, dodao je, pokazali svoje dostojanstvo i čast što je vidljivo i u ovom slučaju te im na tome zahvaljujem.
– U kontaktu s njima zajedno smo zaključili da na taj način svi pokazujemo da na provokacije ne uzvraćamo provokacijama ali da ne pristajemo na neiskrene i zakulisne igre. Opet pozivam SNV da na tragu svih nastojanja za uvažavanjem i pomirenjem iskreno pristupi suočavanju s prošlošću kako se ovakve situacije ne bi ponavljale – zaključio je Mandić.
Danas u popodnevnim satima na facebook mrežnoj stranici SNV-a objavljena je izjava povodom otkazivanja komemoracije. Osim što su naveli da je “na samom mjestu zločina ove godine nije bilo moguće održati”, obrazlažu zašto je trebala biti održana. Izjavu prenosimo u cijelosti, piše KAportal:
Izjava povodom komemoriranja žrtvama ratnog zločina počinjenog 21.9.1991. na Koranskom mostu
Dana 4. avgusta 1991. trojica karlovačkih policajaca Mile Butina, Joža Milčić i Zlatko Škrlac ubijena su iz zasjede dok su u patroli prolazili kraj Budačke Rijeke. Sasvim sigurno da je to datum koji će za velik dio Kordunaša i Kordunašica značiti početak rata na tom području. Iste godine, 21. septembra u dva je vojna vozila prevoženo 25 pripadnika JNA iz kasarne Mekušje u kasarnu Centar u Karlovcu. Hrvatska policija je zaustavila vozila u blizini Koranskog mosta i naredila razoružavanje. Potom su vojnike bivše JNA razdvojili u dvije grupe, na redovne i rezerviste. Redovni vojnici su odvedeni u policiju, a rezervisti na drugi kraj mosta. Od sedamnaestorice zarobljenih pripadnika rezervnog sastava, na licu mjesta ubijena su trinaestorica: Savić Milić, Milovanović Slobodan, Babić Mile, Babić Nikola, Kozlina Božo, Peurača Mile, Bižić Vaso, Srdić Miloš, Lukač Milenko, Popović Nebojša, Gojković Svetozar, Komadina Zoran i Sipić Jovan. Trojica su se spasila skokom preko ograde mosta, a preživio je samo jedan od četrnaestorice ostalih na mostu. Od četvorice preživjelih, dvojica su ranjena.
Nacionalistička politika, koja je upravljala životima mobiliziranih rezervista i koja ih je tog kobnog dana dovela do mosta na Korani, bila je višestruko štetna i pogubna kako za hrvatski tako i za srpski narod na Kordunu i drugdje. Ista je to logika ratnog nasilja koja je naredila likvidaciju hrvatskih policajaca mjesec i nešto dana ranije. No, ništa manje štetna bila je i spremnost na agresiju iskazana ubistvom razoružanih rezervista.
Komemoriranje žrtvama zločina na samome mjestu zločina ili na mjestima njihovog ukopa nije postupak veličanja ratne politike ili makar to nije za srpski narod u Hrvatskoj. Za nas je to prije svega antiratni čin osude ratnohuškačkih politika, koje su u konačnici dovele do stradanja ne samo civila na svim stranama i od svih strana nego i onih vojnih obveznika, koji su do izbijanja rata vodili živote u miru sa svojim susjedima gradeći za sebe i svoje obitelji kuće i dobre odnose. Osjećaj dužnosti, sa kojim se zasigurno cijela ta generacija muškaraca može poistovjetiti, doveo ih u poziciju da mobilizirani uzmu puške u ruke odnosno u situaciju neposredne životne ugroženosti. Upravo su tako rezervisti završili na mostu na kojem su predali iste te puške u nadi da će taj čin biti dovoljan.
Živjeli bismo danas u mnogo boljem društvu da je čin predaje oružja tada i bilo kada tokom rata mogao jamčiti poštivanje pravila ratovanja. No, na svim su stranama ratni zarobljenici prolazili posebne torture bilo kroz zatočeništvo u logorima bilo tokom neposrednog terora. Raznovrsnost mučenja i zastrašivanja u ratu dobija svoj puni spektar i u tome do izražaja dolaze naročito oni kojima nasilje predstavlja sasvim prirodno okruženje.
U osudi straha i stradanja koje je grad Karlovac i svi u njemu morao podnositi tokom granatiranja, u osudi huškanja i poticanja na rat i mobiliziranja, te demoniziranja onih koji su odbili uzeti oružje, u osudi neodgovornih politika koje su paralelno sa ratnim pripremama dogovarale podjelu društvene svojine, te u osudi nehumane egzekucije golorukih zarobljenika, Srpsko narodno vijeće sa srodnicima žrtava i antiratnim aktivistima i građanima i građankama Karlovca okupit će se 21. septembra u karlovačkoj pravoslavnoj crkvi, a potom na grobljima Parunovac i Čatrnja. Na samom mjestu zločina to ove godine nije bilo moguće.
Aneta Vladimirov
Zamjenica predsjednika
Istaknuti HOS-ovac Damir markuš objavio je jučer na fb-u kako će se sutra na Koranskom mostu okupiti branitelji, a tu objavu dosad nije povukao niti otkazao odlazak u Karlovac.
“21.9 Koranski most, Karlovac u 8.30 se okupljamo. Nema promjena, vidimo se, ne nasjedajte na balone koji su pušteni, kao da nema ništa. Već sad se radi nešto ali o tome sutra. Kao što je već napisano. Maske, kape, jaja, mi i oni, napisao je Markuš.
