Žalit će se ministarstvu: Dalmatinskim pčelarima ulazak u Liku zabranjen

Za dalmatinskim pčelarima loša je godina koju žele što prije zaboraviti. Vrijeme im nikako nije išlo na ruku pa je unos meda u košnice znatno smanjen. Ponadali su se da će gubitke barem malo nadoknaditi u Lici, kamo već godinama sele svoje košnice, no dočekali su ih novi problemi. Naime, zakupci tamošnjih pašnjaka ih ne žele, piše HRT.

Dalmatinski pčelari nisu zaboravili ni prošlu, a već ih je snašla još lošija godina. Seljenje tako, s prepolovljenim pa čak i do 80 posto manjim prinosom, više nije stvar izbora, nego prijeka potreba. A u Lici, čini se, više nisu poželjni.

– Proljeće je bilo strašno sušno pa mrazovi koji su uništili bagrem, voćku. Bagrem nije cvjetao, onda kiša, uvijek je bilo kontra nego što bi nama trebalo. Pa ekstremno visoke temperature, suše. Medun ove godine nije bio, vrijesak je počeo pa stao, kaže predsjednik Udruge pčelara Dalmacije Ivan Mravak. Dodaje kako u Lici pčelare od 1996., ali više ne mogu zbog pastirima ograđenih pašnjaka.

– Pčelarska sezona otprilike traje od 1.5 do 1.9. i ako ta četiri mjeseca niste skupili, sezona je završena. Znači, svaki dan je bitan, svaka paša je bitna, morate stalno biti na terenu. I jednostavno se moramo povlačiti prema Lici, od Korenice do Gračaca, gdje je vrijesak. Mi više jednostavno ne možemo pčele nigdje ostaviti, sve je ograđeno žicom, pastirima. Ja sam nedavno ostavio pčele gdje i svake godine, kod Udbine, pa sam nakon sat vremena dobio telefonski poziv da ako ne maknem pčele, da će mi ih zapaliti. I drugi pčelari su imali isti problem, dodaje Ivan Zelić iz Zadra.

Zelić kaže kako im je rečeno da smetaju i ugrožavaju stoku. A to, ističe, jednostavno nije točno. “Mislim, ja sam sa sela, odrastao među stokom i pčelama, nisam nikad doživio da pčele napadaju ovce. Ne znam što bih rekao na sve to. Na bagrem idemo kod Zeline i Vrbovca, gdje su ljudi jako pristupačni i nemamo nikakvih problema. Gore nas ljudi doslovno puste u dvorište, nikome pčele ne smetaju”, kaže.

– Ja sam pčelario 15 godina u Plavnome, doslovno u selu. Nas tri prijatelja smo imali 150 do 200 košnica. Ovce su pasle ispred košnica, nikad nismo kosili, nikad nije bio slučaj da je ovca ili krava uginula od uboda pčele. Nama treba 50 do 100 metara maksimalno od poljskih puteva da stavimo pčele, kaže Ivan Mravak.

No to sad više nije moguće. Pčelari kažu kako su žice pastira smještene uz same ceste, a zakonom je propisano da moraju biti od bilo kojeg puta odmaknute 50 metara.

– U Liku dolaze i kolege s kontinenta i zbog tih pastira mi se gomilamo na mjestu gdje nema pašnjaka. Sad imamo konkretno u Popini i na Otriću ogromnu koncentraciju, 500 do 600 košnica u 500 m/2. Tu su i bolesti, grabeži. Imamo problem i s pesticidima, trovanjem zajednica, s uvoznim medom. Protiv Boga i prirode ne možemo, niti hoćemo, ali na ono šta možemo – ajmo tražiti kompromis i rješenje da budemo svi zadovoljni, apelira Ivan Mravak.

A mjesta ima i više nego dovoljno, tvrdi Božidar Žuljević. “Apsolutno! Sve je stvar dogovora, naprotiv, ima i viška terena. Dođe podna pčela, stavi se žica, na 50 ili 100 hektara to ne znači ništa – osigurano, zaštićeno i nikome ne smeta, naprotiv”, dodaje. Na dogovor poziva i Ivan Zelić. Svađe, kaže, nikomu nisu od koristi, a i pčelari su sretni što se stoka napokon vratila u Liku i livade se kose, što je bolje i za pčele.

– Nemamo ništa protiv njih. Neka su oni tu, neka imaju koncesiju i drže stoku, ali jednostavno tražimo mali dio. Ako netko ima 500 ili 1000 hektara zemlje, ništa mu ne znači par stotina kvadrata za pčele. One ne štete ni životinjama ni ičemu, može sve biti skupa, samo malo tolerancije, sluha i razumijevanja, zaključuje Ivan Mravak.

U protivnom dalmatinskim pčelarima ne piše se dobro. Stoga će, najavljuju, problem uskoro iznijeti i u resornome ministarstvu, piše HRT.

Facebook Komentari