Alternativac Plečko postaje defluencer: O putevima beskorisnosti kao mjeri konačnog uspjeha

Jedan od hrvatskih pionira u nizu alternativnih područja Drago Plečko oglasio se na fb-u o putevima beskorisnosti kao mjeri konačnog uspjeha:

“Ovo je moj uradak kao PRVOG HRVATSKOG “DEFLUENCERA” o putevima beskorisnosti kao mjeri konačnog uspjeha

PRILOG EKONOMSKOJ ZNANOSTI : POUČAK O „UČINKOVITOJ NEUČINKOVITOSTI“ I „KORISNOJ BESKORISNOSTI“

U 40 godina sam se naslušao bezbroj priča, ispovjedi, kritika, iskustava, šokova sve vezano uz alternativne terapije poput bioenergije, radiestezije, herbalnih pripravaka, liječenja preko telefona, slanja „energije“ na daljinu, mjerenja biomagnetskih impulsa ma što to značilo, označavanja „opasnih“ mjesta u stanu, skidanja uroka, bacanja čini, magijskih intervencija, istjerivanja demona i Sotone osobno, predviđanja budućnosti bacanjem kostiju, gatanjem iz kave, gledanjem u karte, topljenjem olova i bacanjem u vodu (zgodno je da je Adolf Hitler prije svake veće vojne akcije radio upravo to i naravno da je vidio ono što je želio, op.a.), barem deset vrsta astrologije, paljenjem papira i bacanjem u vodu uz prateće mumljanje, čak pokušajima sklepavanja čuvenih Voodoo lutkica i pikanjem igli u njih te još niza drugih pizdarija.

Procjene oko toga koliko ljudi živi od takove prakse u Hrvatskoj se kreće između 20 000 i malo vjerojatnih 50 000. U čemu je tajna uspjeha tih bizarnih praksi i kako to da svi žive tako dobro od svoje rabote, gdje izuzimam one koji klijente pljačkaju za fantastične svote novca s jedne i one časne koji doista na ovaj ili onaj način nekome pomognu s druge strane. Oni se nalaze na ekstremima Gaussove krivulje.

Tajna je u posvemašnjoj – neefikasnosti!

Uzmimo primjer žene koja pati od migrene i počinje odlaziti bioenergoterapeutu koji ima solidnu reputaciju a s time dakako i solidne cijene. Recimo da tretman naplaćuje skromnih 200 kuna. Ako je zaista majstor sugestije ili posjeduje kakve sposobnosti on će možda riješiti problem u jednoj jedinoj seansi. No takvom je suđeno da životari jer se mušterija više neće vratiti. Međutim, ako on ne proizvede nikakav učinak, klijentica će doći ponovo, pa ponovo, pa ponovo…Sretao sam žene koje su tako odlazile „čudotvorcima“ i po 30, 40, 50 puta. I svaki puta dakako ostavljale istu svotu novca. To pak i nije kraj priče. Klijentica se razbjesni i više ne može slušati šuplje isprike pa odlazi drugom terapeutu koji se, recimo, bavi sasvim različitom metodom. Ako je, dajbože, potpuno neefikasan, ona će ponoviti puna nade isti ritual. Bude li na kraju zaista izlječena to će biti loše za struku. Dotok će se gotovine prekinuti. Dakako, uvijek postoji nada da će nastaviti obilaziti nove i nove praktikante.

Pogađači budućnosti prolaze najbolje. Oni koji bi rado zavirili unaprijed su posebna vrsta ovisnika. Poznavao sam neke koji su uredno odlazili „vidovnjaku“ dva puta tjedno, mada naravno nije ništa „vidio“. To je posebna vrsta ovisnosti koja ne bi bila atraktivna kada bi vam netko iščitao sve što će vam se dogoditi do kraja života. Bilo bi to krajnje neproduktivno. Kada se umorite od hodočašća onome koji vidi budućnost prebacite se na astrologa koji vam veli sve krivo pa odete indijskom jyotishu pa kineskom horoskopdžiji a kada počnete zanovijetati saznati ćete da ste – pod teškim urocima. Koje može, čak na daljinu i preko telefona, skinuti samo vrhunski mag Kahune ili Santerije iz recimo Pregrade, Banove jaruge ili Dubrave.

Teci, lovo teci….iz posve virtualnog svijeta iscijediti toliki kapital je zapravo umijeće koje teško da može shvatiti i ministar Marić. Prva je pomisao – možda bi kojeg trebalo uvaliti Plenkiju za savjetnika. Za vruću jesen. Nema alata, nema investicije, nema potrebe za ikakvom školom, kvalifikacijom, propagandom, znanjem, umijećem, pameti, poslovnim prostorom a lova je do neba. Pravo ostvarenje hrvatskog sna. Uz jedan uvjet – biti učinkovito neučinkovit.

Pada mi na pamet ona poznata priča o advokatu čiji sin studira pravo. Diplomira i preuzima očevu praksu i slučajeve. I već na prvom ročištu dobiva proces koji traje deset godina. Sav sretan ode svom starom i pohvali se a stari mu veli: Budalo, na tom sam procesu tebe odškolovao…Dakle, nije zarada u uspješnosti nego duljini postupka, dakle neuspješnosti. Ne znam da li zato u nas sudovi traju i po 30 godina. Do prirodne smrti tužitelja ili tuženog.

I pretpostavimo da ja najavim da imam konačno rješenje za dijabetes, neki novi lijek i uvalim ga na tržište uz prateću bajku. Ako je, nedajbože, zaista efikasan , u tri mjeseca će odumrijeti cijela jedna mala industrija koja opslužuje dijabetičare cijelog njihovog života. No, ako je posve neefikasan bolesnici će ga puni nade uzimati mjesecima, čak godinama. Kada im sve postane jasno, evo mene s „poboljšanom verzijom“ čudesnog lijeka i nada se ponovo budi. A ta nada traje. Nije istina da nada umire zadnja. Istina je da nada ne umire nikada. Zato često vidimo u Saboru likove koji spadaju svuda samo ne tamo. Jer, mislimo, možda ipak…Ne, ne, nikada….

Ma koliko to grozno zvučilo, otkriće lijeka koji bi u tri mjeseca izliječio karcinom bi izazvalo kolaps dobrog dijela medicine i farmacije. Neuspjeh je puno korisniji. Jezivo ali je tako. Dakako, to nema nikakve veze s medicinom kao strukom i liječnicima koji se itekako trude pomoći ljudima i pronaći nova rješenja. Radi se o stoljećima obrnutih vrijednosti i profitu koji je postavljen visoko iznad svih drugih interesa i smislova, čak i života ponekad. O samoproizvedenoj zakonitosti koja gazi sve ispred sebe.

Čak bi i antivakseri mogli postati pokretači progresa na naš način! Prestanemo se cijepiti i vrate se sve one boleštine koje su već izumrle. Sva sreća da nema antismoukera koji bi uništavali industriju kak vele moji Zagorci cigaretlinof.
Vraća me to u doba kada sam čitao najstarije pjevanje Rig Vede gdje piše „Liječnik voli bolest, vojnik voli rat…“. Pa da, to im daje i osmišljava egzistenciju.

Zamislite tragedije da sve silovatelje, dilere, provalnike, ubojice, falsifikatore, heroje Pretvorbe i inu elitu policajci sklepaju za tri mjeseca. Cjelokupni supresivni aparat od ministra policije do zadnjeg doušnika bi postao suvišan. Naime, neefikasnost omogućava preživljavanje i lopovima i onima koji ih love. Muzika ne smije stati. Da ne govorimo o milijardama novca opranog od ilegalnih aktivnosti koji završava u investicijama i otvara – radna mjesta. Budite zahvalni onima koji su vas opljačkali jer nikada ne znate tko vas hrani.

Prava je mora ostvarenje sna svih religija! Pretpostavimo da svi ljudi svijeta postanu ono što od njih traže Isus, Jahve, Alah, Krišna, Buda i Marx. Krijeposni, pošteni i bez grijeha. I požrtvovni ko Che Guevara. Kako time nestaje potrebe za ispovjedima, dijeljenjem oprosta, kajanjem, poniznosti, bogoslužjem, pisanjem vagona knjiga, uputa za revoluciju i priručnika za diktaturu iz ekonomskog kruga ispada golemi aparat spasavalaca duše i radničke klase. Brrrrr…

A tek jadni gurui. U toj noćnoj mori zamislimo da se sljedbenici prosvijetle u godinu dana! I nema trideset godina dudanja za lovu, „seve“ (zgodan termin za služenje učitelju kao mentalne discipline koje se svodi na izrabljivanje, op.a.), ševe, rolsrojseva (svaka sličnost s generalom Rojsom je slučajna, op.a.) i debelih bankovnih računa.

Jer, nije bit ideale dosegnuti već vječno prema njima težiti. Dakako, na papiru i deklarativno.

Zato uvedimo „učinkovitu neučinkovitost“ ili „korisnu beskorisnost“ u standardnu terminologiju kolektivno prihvaćenog licemjerja.

Kako zamišljam idealnog Hrvata? Po mom modelu korisnobeskorisne ekonomije to je pijanac koji puši i povremeno potegne malo belog, ima kronični dijabetes i još kakvu kroničnu boleštinu ali još uvijek može šljakati. Rastavljen je i na sudu se spori u pet predmeta. Ima barem jedan nepovoljni kredit. Popali tu i tamo kakvu lovicu ili bar bicikl. Pobožan ili radikalni hejter religije. Navrati tu i tamo u kupleraj. Ak ima tam kaj tražiti. Antivakser, dakako. Zemlja mu je ravna a glasa na izborima za one „koji su najsposobniji“. I, naravno, zna da korona zapravo uopće ne postoji.

Slika: Ja sa svačijim najboljim drugom Kim Jong Unom”, napisao je Plečko.

Ovo je moj uradak kao PRVOG HRVATSKOG "DEFLUENCERA" o putevima beskorisnosti kao mjeri konačnog uspjeha

PRILOG…

Posted by Drago Plečko on Wednesday, September 2, 2020

Facebook Komentari