Izložba Dušan Karpatský (1935.-2017.), znan i neznan u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu od 31. kolovoza do 20. rujna 2020. održat će se izložba Dušan Karpatský (1935.-2017.), znan i neznan, posvećena najpoznatijem češkom kroatistu i najvećem promicatelju hrvatske kulture u Češkoj Dušanu Karpatskom. Uz NSK, izložbu organiziraju Hrvatsko-češko društvo iz Zagreba i tvrtka For Prague iz Praga, uz financijsku potporu Ministarstva kulture Češke Republike i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Autor izložbe je Andreja Stojković, izdavač i publicist iz Praga, dugogodišnji prijatelj i suradnik Dušana Karpatskog nakon čije smrti je preuzeo brigu o njegovoj ostavštini.

Na izložbi će biti prikazana djela Dušana Karpatskog: njegovi autorski naslovi iz područja leksikografije, povijesti i teorije književnosti, značajniji prijevodi hrvatskih autora, časopisi kojima je bio urednik, kao i brojne fotografije, priznanja i nagrade, plakati, rukopisi, dokumenti, izresci iz novina, pisma, te osobni predmeti.

Izložbom je obuhvaćeno gotovo 60 godina marljivog djelovanja Dušana Karpatskog kao prevoditelja, književnog povjesničara i urednika, ali prije svega kao velikog posrednika između dviju bliskih kultura, hrvatske i češke. Dušan Karpatský cijelog je života promicao interkulturni dijalog između bliskih naroda, ne samo na području književnosti, nego kulture uopće. Time i danas služi kao uzor i primjer svim kulturnim djelatnicima.

U zasebnim knjigama i antologijama Karpatský je objavio oko 70 prijevoda hrvatskih pisaca i time se potvrdio kao najveći prevoditelj hrvatske književnosti na jedan strani jezik. Gotovo cjeloživotni pothvat Dušana Karpatskog bilo je izdavanje Sabranih djela Miroslava Krleže na češkom, najprije u devet knjiga u razdoblju od 1965. do 2000., a zatim u sedam knjiga 2013.

Karpatský je 2003. u Zagrebu objavio Zlatnu knjigu češkog pjesništva, a 2007. u Pragu češku antologiju hrvatskog pjesništva Koráb koralový (Korablja od koralja). Bio je odličan poznavatelj hrvatskog jezika, a Hrvatsku je nazivao svojom domovinom po izboru.

Karpatský je bio dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, suradnik mnogih hrvatskih kulturnih institucija te dobitnik niza hrvatskih priznanja. Među ostalim, 2001. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, 2002. dobio je Ininu nagradu za promicanje hrvatske kulture u svijetu, 2008. je postao prvim dobitnikom nagrade Matice hrvatske „Ljudevit Jonke“ za iznimna postignuća u promicanju hrvatskog jezika i književnosti u svijetu, a 2015. dobio je Nagradu Hrvatsko-češkog društva „Marija i Stjepan Radić“.

Izložba Dušan Karpatský (1935.-2017.), znan i neznan premijerno je bila postavljena u elitnom prostoru Nacionalne knjižnice Češke Republike Klementinum u Pragu od 31. siječnja do 16. ožujka 2019., a zatim je gostovala u dva hrvatska grada: od 5. do 15. prosinca 2019. u Puli u sklopu manifestacije Sa(n)jam knjige u Istri te od 28. siječnja do 28. veljače 2020. u Državnom arhivu u Rijeci. Nakon Zagreba, u planu je postavljanje izložbe u Bjelovaru i Daruvaru.

Svečanost otvorenja izložbe održat će se u ponedjeljak 31. kolovoza 2020. u 12 sati, piše Marijan Lipovac, predsjednik Hrvatsko-češkog društva.

Dušan Karpatský

Češki kroatist, bohemist, prevoditelj i književni povjesničar Dušan Karpatský rodio se 28. veljače 1935. u Trebišovu u Slovačkoj, a umro je 31. siječnja 2017. u Pragu.

Na praškom Karlovom sveučilištu 1958. je završio studij češkog i „srpskohrvatskog“ jezika, zatim je radio kao učitelj, od 1961. kao urednik na Čehoslovačkom radiju, a od 1962. do 1969. u izdavačkoj kući Československý spisovatel gdje je do 1967. uređivao mjesečnik Plamen, a zatim biblioteku Sešity pro mladou literaturu. Od 1966. do 1967. te od 1969. do 1970. radio je pet semestara kao lektor češkog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zbog aktivnosti u doba Praškog proljeća od 1972. do 1985. bilo mu je zabranjeno objavljivanje književnih prijevoda pa ih je objavljivao pod tuđim imenima i radio kao tumač, a od 1978. do 1989. radio kao nastavnik hrvatskog jezika na Jezičnoj školi u Pragu. Nakon Baršunaste revolucije do umirovljenja 1995. radio je kao urednik kulturnog tjednika Literární noviny.

Za povezanost Dušana Karpatskog s Hrvatskom ključan je bio njegov prvi posjet 1957., pri kraju studija, kao i razdoblje djelovanja na Filozofskom fakultetu, kada se upoznao ključne osobe hrvatskog kulturnog života, među kojima i Miroslava Krležu koji je Karpatskog iznimno cijenio pa je potkraj života razmišljao da mu povjeri uređenje svoje ostavštine. Posebno je bio blizak s književnikom Marijanom Matkovićem koji mu je omogućio, kako je sam rekao, da upozna kulturu, povijest i duh hrvatskog naroda te mu otvorio vrata vodećih hrvatskih kulturnih institucija.

U zasebnim knjigama i antologijama Karpatský je objavio oko 70 prijevoda hrvatskih pisaca, među kojima se ističu Miroslav Krleža, Ivo Andrić, Marija Jurić Zagorka, Ranko Marinković, Slobodan Novak, Ivan Aralica, Ivo Brešan, Pavao Pavličić, Ivana Bodrožić, a na češki je preveo i Bašćansku ploču, Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića, Horvatsku domovinu Antuna Mihanovića, kao i pojedine pjesme Antuna Gustava Matoša, Dragutina Domjanića, Vladimira Vidrića, Frana Galovića, Antuna Branka Šimića, Gustava Krkleca, Vjekoslava Majera, Dobriše Cesarića, Drage Ivaniševića, Jure Kaštelana, Vesne Parun, Slavka Mihalića, Josipa Pupačića, Milivoja Slavičeka, Ivana Slamniga, Arsena Dedića, Jakše Fiamenga i drugih. U tridesetak knjiga Karpatský je objavio i prijevode srpskih i bosanskohercegovačkih književnika, te u manjoj mjeri crnogorskih, makedonskih i slovenskih. Kao izvrstan poznavatelj hrvatskog jezika, Karpatský je nekoliko čeških autora preveo na hrvatski, među kojima pjesme Jaroslava Seiferta, Vladimíra Holana, Františeka Halasa, kao i pjesme Václava Havela kojem je kao češkom predsjedniku u više navrata bio na usluzi kao tumač, pa i tijekom Havelova posjeta Hrvatskoj 2000.

Dušan Karpatský je zaslužan i za promociju češke kulture u Hrvatskoj svojim tekstovima o povijesti češke i slovačke književnosti u ediciji Povijest svjetske književnosti (1975.) te posebno značajnom Croaticom na češkom jeziku, bibliografijom prijevoda hrvatskih pisaca na češki iz 1983. Karpatský je 2003. u Zagrebu objavio Zlatnu knjigu češkog pjesništva, a hrvatsku kulturu trajno je zadužio 2007. češkom antologijom hrvatskog pjesništva Koráb koralový (Korablja od koralja). Zaslužan je za hrvatsku kulturu i svojim otkrićima češki pisanih književnih tekstova Stjepana Radića, objavljenih 1985. u hrvatskom prijevodu u knjizi Praški zapisi. Zaslugom Karpatskog sedmojezični rječnik češkoga benediktinca Petra Lodereckera iz 1605. koji se temelji na poznatom petojezičnom rječniku Fausta Vrančića iz 1595. objavljen je 2005. u Zagrebu kao pretisak.

Dušan Karpatský je osmislio i veliku izložbu 500 godina hrvatske književnosti u Češkoj priređenu 2000. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te izložbe Pola tisućljeća češko-hrvatskih književnih odnosa održane 2002. u praškoj Nacionalnoj knjižnici. Važno djelo za proučavanje hrvatsko-čeških veza je njegov Mali hrvatsko–češki biografski leksikon, dvojezični leksikografski pregled osoba iz povijesti češko-hrvatskih odnosa iz 2002., kao i antologijska zbirka hrvatskih pjesama o moru Má duše je moře. Poezie charvátského Jadranu (Duša mi je more, 2001.). Za hrvatsku kulturu važno djelo Dušana Karpatskog je i Epistolar iz 2010., knjiga koja sadrži pisma 140 pisaca s područja Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore, Češke i Slovačke s kojima se Karpatský družio i dopisivao od sredine pedesetih godina 20. stoljeća. Knjiga je 2014. objavljena i u češkom izdanju pod nazivom Listář.

Gotovo cjeloživotni pothvat Dušana Karpatskog je izdavanje Sabranih djela Miroslava Krleže, najprije u devet knjiga u razdoblju od 1965. do 2000., a zatim u sedam knjiga 2013. S timom prevoditelja Karpatský je na češki preveo najvažnije Krležine romane, drame te pjesnička i memoarska djela. Objavio je i Sabrana djela Ive Andrića u šest knjiga 2009.
Kao veliki gurman objavio je i tri knjige kuharica: Jugoslávská kuchynĕ (1987), Nostalgická kuchařka (1994) i Lahůdky od Jadranu (2002).

Tijekom Domovinskog rata Karpatský je u Češkoj svojim angažmanom kao intelektualac i humanist širio istinu o stradanju Hrvatske i BiH u srpskoj agresiji. Organizirao je kulturne manifestacije hrvatskih pisaca i intelektualaca u Pragu, poput prve hrvatske izložbe o stradanjima i žrtvama istočne Slavonije Osječki ratni atelier 1991.

Od 1990. Dušan Karpatský bio je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a iste je godine nagrađen nagradom Društva hrvatskih književnika „Julije Benešić“. Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića odlikovan je 2001., 2002. dobio je Ininu nagradu za promicanje hrvatske kulture u svijetu, a 2008. je postao prvim dobitnikom nagrade Matice hrvatske „Ljudevit Jonke“ za iznimna postignuća u promicanju hrvatskog jezika i književnosti u svijetu. Hrvatsko-češko društvo ga je 2012. izabralo svojim počasnim članom, a 2015. mu dodijelilo Nagradu „Marija i Stjepan Radić“. Češka se Karpatskom 2003. odužila državnom nagradom za prevoditeljsko djelo, a 2007. nagradom Ministarstva vanjskih poslova Gratias agit za širenje dobrog imena Češke u svijetu.

Facebook Komentari