Znate li nekog tko previše priča ili ste sami takvi? Provjerite kako to utječe na stav o vama

Dar govora ponekad je vrijedna osobina, no jednako tako pretjerana pričljivost može biti i previše ‘dobra’ stvar. Kada netko prijeđe granicu od zanimljivog sugovornika i djelotvornog komunikatora do dosadnog blebetala koji svojim prekomjernim govorom drži druge kao taoce?

Evo što o tome kažu psiholozi, istraživači komunikacije, prenose 24sata.

Neki su razgovorljivi pojedinci kompulzivni govornici s komunikacijskom nesposobnošću. Kompulzivni govornici govore više nego što itko želi slušati i govore malo toga što je smisleno, piše Psychology Today.

Oni imaju veliku potrebu za razgovorom i često ulaze u pretjerano složene priče pa ih je i teško pratiti. Takvi pojedinci imaju premalo svijesti o reakcijama drugih na njihove priče, a umjesto da razgovaraju s ljudima – oni ljudima govore.

Kompulzivno razgovaranje u stručnim se terminima naziva i talkaholizam, što ga dovodi u vezu s s drugim ponašanjima koja su pretjerana, poput radoholičara.

Iako drugi uviđaju problem kod njih, oni ga sami nisu svjesni te nemaju percepciju svog ponašanja. Karakteristike takvih ljudi koje su identificirali znanstvenici McCroskey i Richmond uključuju:

Rijetko šute, uključujući i situacije u kojima znaju da bi trebali

Odbacuju napore rada na modificiranju svoje pretjerane razgovorljivosti

Imaju nedostatak samosvijesti o tome da monopoliziraju razgovore te ignoriraju tuđu iritaciju zbog njihove opširnosti ili pokušaje prekida

Ako ih pak uviđaju, ne žele prestati govoriti jer naprosto imaju poteškoće u promjeni svog ponašanja

Dosljedno pretjeruju s razgovorom u svim situacijama, u svom domu, na poslu, na druženju…

Na poslu

U zanimljivoj maloj kvalitativnoj terenskoj studiji, Axsom je ispitao utjecaj kompulzivnih govornika na njihove suradnike. Axsom je identificirao kompulzivne govornike u radnom okruženju po ovim karakteristikama

Zanemaruju verbalne i neverbalne znakove svojih suradnika da prestanu razgovarati

Monolozi bez prestanka / dominirajući razgovori

Ponavljanje istih priča istim kolegama

Nepostojanje zanimanja za radne teme ili interese suradnika

Kompulzivni govornici utjecali su na kolege izazivajući iritaciju i frustraciju

Stvarali su zakašnjenja u izvršavanju posla na vrijeme ili natjerali suradnike da ostanu do kasno ili rade kod kuće kako bi nadoknadili izgubljeno vrijeme

Suradnici su bili produktivniji kad kompulzivni govornik nije bio na poslu

Stoga ne iznenađuje da kompulzivno govorenje može rezultirati društvenom izolacijom, jer se takve osobe obično percipiraju negativno i izbjegavaju.

Većina nas vjerojatno neće pasti u ekstremni spektar kompulzivnog pričanja. Ali činjenica je da, ako smo iskreni u svojoj samoprocjeni, većina nas može uživati ​​u slušanju svog glasa više nego što slušamo ono što drugi kažu.

S druge strane, ljudi pozitivnije percipiraju dobre slušatelje, više im se sviđaju, oni imaju veću vjerojatnost za promaknuće te općenito grade kvalitetnije odnose.

Učinkovito slušanje je vještina koja se može razviti, ističu psiholozi. No, ono svakako zahtjeva disciplinu i nametanje samoograničenja, s postavljanjem pitanja sebi ‘zašto sad pričam?’.

To također uključuje prisutnost u trenutku i sudjelovanje u razgovoru, a ne samo čekanje na red da se govori. Humanistička psihologija identificira taj proces kao empatično slušanje, koje se karakterizira kao aktivno i iskreno te odražava angažman s drugima.

U konačnici, razmislite o svom omjeru slušanja i govorenja. Ako više govorite nego što slušate, velike su šanse da previše govorite.

Facebook Komentari