Ako BDP padne do 13 posto, bit će dobro: Izlaza nam nema, a propasti ipak ne možemo

Loše nam se piše, ali – koliko loše? Makroekonomisti kažu, oko 13 posto. Toliki bi trebao biti pad BDP-a u drugom kvartalu ove godine, u kojemu je naše gospodarstvo, kao i sva druga u svijetu, zaronilo dublje no ikad nakon rata. Što će to značiti za nas? Kako će se kretati nezaposlenost? Hoće li biti siromaštva, možda i gladi? Hoće li to dovesti do nastavka egzodusa?

O tome smo razgovarali s nekolicinom naših uglednih makroekonomista, čiji je zaključak moguće sažeti ovako: “Izlaza nam nema, a propasti ne možemo…”

– Već dulje vrijeme je jasno da se u drugom tromjesečju dogodio najveći povijesni pad hrvatskog BDP-a koji je već doveo do eksplozije deficita i javnog duga i bitno limitirao vladin manevarski prostor kroz nekoliko godina. Veće povlačenje sredstava iz EU fondova malo će dezinficirati tu ranu koja bi bez tih novaca završila s teškom upalom – kaže makroekonomist dr. Velimir Šonje, pišu 24sata.

“Upalu” će smanjiti i turizam koji je uspješniji od svih predviđanja.

– Krenuli smo od 91 posto minusa u travnju, a došli smo do 27 posto manjka u kolovozu. Srpanj i kolovoz su dva najizdašnija, najvažnija mjeseca kako u turizmu tako i u cijelom gospodarstvu – rekao je ministar financija Zdravko Marić, kojemu će to tek malo smanjiti glavobolju. Jer proračunska rupa je golema.

– Očekuje se da će pad u drugom kvartalu biti rekordan, oko 13 posto, jer taj dio godine zahvaća cijelu karantenu – objašnjava dr. Vedrana Pribićević pa nastavlja.

– Međutim, to je očekivano. Kada se nije puno toga znalo o virusu, takva je strategija razumna. Treći kvartal će stoga imati manji pad od očekivanog, baš zato jer je vlada mogla ući u kalkulirani rizik – prije svega jer imaju više informacija o virusu i na koje načine se širi, te kolika je smrtnost – pa je dopustila turistima da dođu na odmor u Hrvatsku, pandemiji unatoč. To možemo nazvati i vrstom sebične strategije, nešto što je napravila i Švedska. Nije dobro za međunarodne odnose, ali je dobro za hrvatsku ekonomiju koja nasušno treba prihode od turizma. Posebice to trebaju jedinice lokalne samouprave, koje bilježe manjak prihoda uslijed poreznih promjena, smanjenja poreza na dohodak gdje sada veliki broj ljudi uopće ne plaća porez na dohodak. S obzirom na to da su samo gospodarske mjere protiv korone napravile rupu od 21 milijardu kuna u proračunu (jer Hrvatska zapravo nema nikakav fiskalni kapacitet da se nosi sa ovime, nismo u “debelim” godinama štedjeli da bi smo mogli trošiti u “mršavim godinama”) – i to je bez posljedica smanjenja prihoda uslijed smanjenja razine gospodarske aktivnosti. Jedino što u ovom trenutku preostaje jest novac dostupan kroz Europski fond za oporavak, koji je jednim dijelom i uvjetovan reformama – istaknula je Pribičević.

Naravno, dodaje ona, nema besplatnog ručka, i taj će posuđeni novac Europska unija morati vratiti.

– Bilo je nekog govora o tome da će se vraćanje financirati klimatskim porezima i porezima na digitalna dobra, no o tome još nije postignut konsenzus, pa možemo reći da je koronakriza od EU stvorila “dužničku uniju” – poručila je.

Dr. Ljubo Jurčić nedavno je za 24sata iznio umjereno pesimističku sliku kad je riječ o našim financijskim očekivanjima od EU.

– Mi ćemo privući nešto sitno novca koji nam pripada, ali to neće biti puno a još važnije, to neće biti dovoljno. Imat ćemo loše buđenje, rekao je Jurčić.

– Uvjet za povlačenje novca iz EU je ulaganje u zelenu ekonomiju, u digitalizaciju, transparentnost sustava itd. a mi nemamo strukture koje će to povući. Ne treba zaboraviti ni to da i mi godišnje također moramo dati par milijardi eura u EU. Neto priljev novca iz Europe nije dakle tako bogat kako zvuči u najavama političara. Ali i da jest, to bi bilo nedovoljno za naš razvoj. Kad bi sav novac koji nam je dodijeljen dolazio u investicije, bilo bi to 2,5 milijardi eura godišnje a Hrvatskoj treba 20 milijardi da se dignemo sa dna – poručio je.

Juričić ističe kako Slovenija ide prema vrhu Europe, a Hrvatska prema dnu.

– Zašto Hrvatska propada? Zato što su investicije oko 10 milijardi eura godišnje, a nama treba dva i pol puta više. To europski novac, očito, neće riješiti. Naime, čak i ako povučemo sva sredstva, 2,5 milijarde, nedostajat će nam milijarde da se počnemo dizati. I sad, umjesto da se, motivirani koronom, ohrabreni entuzijazmom naroda, preispitamo što i kako radimo krivo, i gdje bi bio izlaz, mi se opet okrećemo proizvodnji iluzije i nadi da će nam iluzija riješiti probleme – istaknuo je.

Što se tiče ekonomije i zaposlenosti, Damir Zorić, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca rekao je kako smo “u ozbiljnoj krizi” te da se problemi trebaju zajednički rješavati.

– Ono što je sigurno je da je motor te borbe gospodarstvo, bez gospodarstva koje funkcionira, bit će još i teže i treba poduzimati sve mjere da gospodarstvo opstane na nogama – rekao je novinarima Zorić.

Čini se da nije realno očekivati nastavak velike financijske pomoći od vlade gospodarstvu.

– Vlada neće imati novaca za subvencije radnih mjesta, doći će sigurno do otpuštanja, to je jednostavno je u svakoj krizi tako, privatni sektor će se prilagoditi, i sad je na potezu privatni sektor, on se isto tako mora prilagoditi kako bi se cijela ekonomija mogla što brže oporaviti – rekao je za Net.hr Damir Novotny, ekonomski analitičar.

Važno je i da se što prije pripreme projekti koji će se financirati iz europskih fondova jer oni će imati izrazito važnu ulogu u oporavku gospodarstva.

Šonje ističe da je prerano prognozirati zaokret Vlade.

– Rashodi države su trenutno neodrživi i treba očekivati oštre političke sukobe oko odgode povećanja ili smanjenja nekih rashoda. Evidentno je da se većina ponaša kao da se ništa nije dogodilo i da novaca ima. To je djelomično točno, ali to nije novac koji je prikupljen porezima, to je novac iz duga, novac koji dovodi do eksplozije javnog duga – istaknuo je.

Neki naši sugovornici ne vjeruju da je pad od 13 posto stvaran, misle da je puno dublji.

– Zar samo toliko? – zapitao se jedan profesor ekonomije, makroekonomist, pa objasnio skepsu:

– U velikom dijelu drugog kvartala gospodarska aktivnost bila je praktički mrtva. Jeste li vi nešto kupovali, osim hrane i stvari neophodnih za život? Tako nisu ni drugi. Mislim da su to frizirane brojke. Jedino Amerikanci ne lažu, oni su priznali pad od 35 posto, svi drugi muljaju, 10, 12, 15 posto… Tržište nekretninama je zamrlo, investicije su pale na minimum, auto-saloni uglavnom nisu imali promet, pa kako bi onda pad bio samo toliki? U Italiji danas kupite Fiat, platite ga za dvije godine jer nitko ne kupuje aute. Ukratko, ta je brojka previše dobra da bi bila uvjerljiva.

Drugi, gospodarstvenik, na čelu velikog poduzeća, kaže:

– Pad od 13 posto nije neočekivan. To je veliki pad. Cijela hrvatska ekonomija je monokultura, ovisna o turizmu: što se događa u turizmu događa se i u cijeloj ekonomiji. Ovo bi se isto dogodilo da i nije pandemije, da je došlo do nekog blažeg turističkog akta za vrijeme turističke sezone. Mi bi također drastično potonuli. To je sve posljedica neartikulirane ekonomske politike koja se i dalje nastavlja, jer mi i ovim trenucima smo tražili ponovno spas ekonomije kroz turizam umjesto da smo se okrenuli novim industrijskim politikama, od drvne industrije, poljoprivrede preko IT sektora. Ovako je lakše: jednostavno, kada nešto ne znate, okrenete se onom lakšem, a to je rentna ekonomija. Ako pandemija potraje, u Hrvatskoj, na ovim našim prostorima sve je moguće – istaknuo je.

A unatoč svim hvaljenjima, mi smo zadnja zemlja po svim ekonomskim parametrima unutar EU, s tendencijom da to i ostanemo. Mi ne vučemo ni jedan jedini potez koji se u kriznim situacijama vuče kako bismo diversificirali rizik, odnosno učinili zemlju manje ovisnom o monokulturi turizma i rentnoj ekonomiji.

Ponovo se naglasak baca na turizam, ponovo se spašavaju poduzeća iz ugostiteljstva i turizma, a nitko ne pita radnike iz Slavonije ili Like, koji su radili, rade i radit će za 4000 kuna, ima li takva industrija šansu.

Hrvatska bi prema svim parametrima trebala napraviti zaokret u ekonomskim razmišljanjima. Poželjni pravac je očit – da turizam nude dopunska djelatnost, a ne strateška grana hrvatske ekonomije, jer da je turizam tako bitan Sejšeli bi bili najrazvijeniji na svijetu, ali nisu.

Jer, turizam stvara bogate pojedince i siromašne države. No, takvog zaokreta nema na vidiku.

Facebook Komentari