Branko Šerić, odvjetnik 25-godišnjeg trostrukog ubojice iz Splita Filipa Zavadlava, koji je s 37 metaka iz automatske puške 11. siječnja ove godine na Šperunu i u Radmilovićevoj ulici ubio trojicu mladića, i to Nenu Bobana (24), Marina Ožića Paića (25) i Juricu Torlaka (38), nikako ne odustaje od teze da je njegov klijent neubrojiv, piše Slobodna Dalmacija.
Naime, Šerić je tijekom drugog dana suđenja pristao da se na idućim ročištima čitaju svi iskazi vještaka (balističara, trasologa, patologa, stručnjaka za biološke tragove) bez da oni moraju prisustvovati raspravi, ali se nije složio da se pročitaju iskazi dvojice psihijatara i jednog psihologa koji su još u istrazi sačinili kombinirano psihijatrijsko-psihološko vještačenje Zavadlava. U tom vještvu je on proglašen bitno smanjeno ubrojivim.
No to Zavadlavu po pitanju kaznene odgovornosti nije značilo ništa jer samo neubrojiva osoba se smješta na liječenje zatvorenog tipa u psihijatrijsku ustanovu, iz koje izlazi kada stručnjaci procijene da je za to vrijeme i izbjegava sudski postupak.
Pitalo se nakon suđenja Zavadlavova odvjetnika Branka Šerića zašto je izričito tražio saslušavanje samo ovih troje vještaka u sudnici.
– Ja za vještake imam ne jedno, nego puno pitanja, pritom nimalo ne dovodeći u sumnju njihovu dosadašnju objektivnost, a kamoli stručnost ili bilo što drugo. Ali je činjenica da su oni vještačili moga klijenta kada nisu imali kompletan uvid u spis jer je vještvo rađeno na zahtjev tužiteljstva dva mjeseca od ubojstva.
Sada su okolnosti drukčije jer postoje iskazi svjedoka dani na glavnoj raspravi koji puno govore o nekim važnim detaljima iz života moga klijenta i motivima koje sada neću otkrivati, ali ću te detalje prezentirati vještacima postavljajući im pitanja.
Uostalom to obavljeno vještvo i nije dokaz, jer svaki dokaz se treba izvesti na glavnoj raspravi i onda tek postaje valjan, osim ako se stranke ne suglase da se već obavljeno vještvo čita. A ja to nisam htio jer kao kaznenjak koji je u desetljećima svoje karijere vidio svašta i branio svakoga, mislim osobno da je moj klijent u najmanju ruku tzv. borderline, dakle osoba s graničnim poremećajem ličnosti.
Ako sud i nakon mojih postavljenih pitanja psihijatrima i psihologu te njihovih odgovora na njih procijeni da je moj klijent bio ubrojiv, onda neka mu se sudi kao ubrojivoj osobi, ali to treba ipak presuditi sud, a ne vještaci. Zato je potrebno napraviti sve ovo što sam ja tražio – rekao je Šerić.
Osobe s graničnim (engl. borderline) poremećajem ličnosti često imaju poteškoće s kontrolom svojih emocija i impulsa, te teško održavaju odnose s drugim ljudima. Mogu doživljavati osjećaje praznine, često mijenjati raspoloženje i mogu biti skloni samoozljeđivanju. Teško se suočavaju s napuštanjem i brzo mijenjaju mišljenje o drugim osobama.
Sve navedeno im otežava da se uključe u bilo koji oblik terapije koji im se ponudi. Onima koji se uspiju uključiti često je teško ostati u terapiji i ne otići prije kraja.
