Potkraj prošlog stoljeća umalo je nestala s naših polja, a uskoro će biti upisana na sortnu listu i postati naša čuvana sorta. Riječ je o varaždinskoj heljdi. Upravo je na sjeveru Hrvatske u punome cvatu, a samo certificiranje očekuje se najkasnije do jeseni, piše HRT.
Ovih dana na poljima oko Gornjeg Kućana ne cvate inozemna već varaždinska heljda koja će biti spremna za sjemensku proizvodnju.
– To je sjemenski usjev kojeg smo prijavili za certifikaciju, površine jedan hektar, s druge strane imamo nekih 6 hektara, a sveukupno što smo posijali je nekih tridesetak hektara, kaže Tamara Šabić Pocedulić.
Heljda je tradicionalna kultura na sjeveru Hrvatske, no gotovo je nestala krajem devedesetih. Jedan od razloga je što proizvodnja nije bila poticana.
– Nakon rata je bila nepravedno zapostavljena, u tom periodu prilikom uvođenja novog načina poticaja, heljda nije bila uvrštena za priznavanje u sustavu poticaja kao žitarica, naime koristi se kao krušarica, objasnila je Mara Bogović iz stručne savjetodavne službe pri Ministarstvu poljoprivrede.
Danas sve se više poljoprivrednika, pogotovo onih mlađih, odlučuje za heljdu. Unatoč tradiciji, našu domaću na sortnoj listi – nismo imali. Prije šest godina počeo je proces izdvajanja i certificiranja autohtone sorte.
– Trenutno je sorta u postupku priznavanja i ovaj će nam usjev koristiti za proizvodnju osnovnog sjemena i za daljnju reprodukciju, dodaje Mara Bogović.
Do jeseni bi cijeli postupak trebao biti završen.
– Nama bude to super sa strane – povećali si budemo prihode, ljudi će nas prepoznati – ne samo kao proizvođače heljde nego ćemo i dalje imati proizvode od heljde koja više neće biti necertificirana tavanuša, već će to biti prava certificirana heljda, ističe Tamara Šabić Pocedulić.
Pa se nadamo da će upravo varaždinska heljda cvasti na poljima sjeverne Hrvatske, umjesto danas sveprisutne – ambrozije, piše HRT.
