Pjevač Sandi Cenov oglasio se na fb-u podužim postom.
“Dugo se suzdržavam napisati svoje mišljenje o cijeloj ovoj situaciji oko pandemije, koja nam je svima uvelike promijenila živote. Na gore, naravno. Ali jučer sam pročitao izjavu neke uvažene osobe iz tog stožera, kojem (nažalost) više ne vjerujem bas ništa. A tako sam im vjerovao u ono strašno doba ranog proljeća. Čak sam im i pljeskao s prozora, kao i većina nas naivnih, koji želimo da nas netko stručan i autoritativan vodi kroz ovu nezapamćenu dramu. A izjava govori o tome kako mladi imaju stav da se korona dogadja nekom drugom i da se uopće ne boje toga. E tu sam puk’o k’o kokica.
Dragi nas stožeru: mladi se, za razliku od vas, ne boje života i svih opasnosti, koje život nosi, upravo zato jer su mladi i zato sto imaju veću volju za životom od vas, koji očito niste živjeli život punim plućima ni kad ste bili mladi, jer u tom slučaju ne bi izjavljivali ovakve gluposti. Da se mladi ne zabavljaju, da u ponoć idu doma, da slušaju vas i da se odreknu druženja, smijanja, grljenja, ljubljenja, pjevanja…. Nisam bas u cvijetu mladosti, ali još uvijek u tome više uživam od baljezganja o politici i u pametovanju staraca o tome kako bi se mladi trebali ponašati. A da se mladi ljudi boje svih opasnosti, koje vrebaju na život, onda bi duhom bili starci, a ne mladi i puni života. Jer i prije korone je bilo stvari od kojih se umire, zar ne!? Pa taj rizik smo oduvijek prihvaćali, jbg.
I taj nas nesretni rat, u koji su mladi išli bez tog staračkog straha od smrti, jer onda nitko nije palamudio o riziku. I u tom groznom ratu se i pjevalo i tulumarilo i veselilo i poslije ponoći i bez ikakovih tupavih ograničenja. Ako je stožeru cilj ubiti veselje, ubiti volju za životom, uništiti mnoge poduzetnike, od čijeg poreza dobivaju svoju državničku plaću – bravo, uspjeli ste. I posljedice toga će još dugo biti tu i kad suzbijemo pandemiju. A vi ćete živjeti svoj dosadni političarski život u svojoj mirovini od države, u kojoj ste uspjeli sve nas prizemljiti na svoj dosadni nivo svim tim medijskim terorom, koji nam servirate iz dana u dan.
Samo se nadam da mladost ove zemlje ima svoj mozak i da ima muda i dalje živjeti svoj divni život, bez obzira sto im vi to predano pokušavate uskratiti. Veselimo se, pjevajmo, ljubimo i grlimo! Jer nama je život svaki dan, a ne kao nekima samo noć političke pobjede na izborima….
