Na Županijskom sudu u Splitu s početkom u 9 sati nastavilo se suđenje Filipu Zavadlavu (25) za trostruko ubojstvo, koje je u siječnju zgrozilo hrvatsku javnost. Zavadlav je u svom sumanutom pohodu, sa 37 metaka ispaljenih iz automatske puške, usmrtio Marina Bobana (24), Marina Ožića Paića (25) i Juricu Torlaka (38), piše Slobodna Dalmacija.
Mjere osiguranja oko zgrade suda u Gundulićevoj ulici su nešto manje vidljive nego prvog dana suđenja.
Na drugom danu suđenja najpotresniji iskaz dao je 63-godišnji ekonomist Damir Šolić, inače prvi susjed Filipa Zavadlava.
– Moju i Filipovu obitelj dijeli samo balkon, dakle, mi smo prvi susjedi u zgradi. Dva dana prije nego je pobio te ljude, Filipa sam susreo u totalno rastrojenom stanju. I dandanas žalim što ga tada nisam odveo na Psihijatriju da mu se pruži liječnička pomoć nego sam ga pozvao kod sebe na ručak na kojemu je zajedno s mojim ukućanima bio oko pet sati. Da sam ga odveo tog četvrtka, 9.siječnja, možda do te krvave subote, dva dana poslije u Varošu, nikad ne bi ni došlo. Filip mi se na ručku žalio da je prekinuo s djevojkom iz Beograda, a nije prihvaćao moje riječi utjehe da će doći druga i da se samo smiri i nastavi živjeti. Istina govorio mi je o svojim problemima, da su mu neki nepoznati ljudi stavili nož pod grlo tih dana i da nije spavao deset dana zaredom te da je smršavio dvanaest kila. Ipak je rekao da je OK, iako pije četiri-pet vrsta tableta tableta. Nije mi to trebao ni govoriti jer sam to njegovo stanje i sam vidio, ali nisam mogao pomisliti da će napraviti ovo što je napravio – rekao je svjedok koji je često pomagao obitelji Zavadlav.
– U toj obitelji bilo je stalnih svađa, često je dolazila policija i problemi su više bili među roditeljima nego samom djecom. Filip je bio jastuk u toj obitelji, on je mirio zaraćene strane. O Stanislavovim problemima mi te prigode za ručkom nije pričao niti je govorio o ikakvom dugu kojeg navodno njegov brat Stanislav ima prema dilerima. Ja sam susretao dva puta dvojicu momaka, jedna je bio preko dva metra, a drugi niži, koji su došli kod Filipova oca Ante utjerivati neki dug, ali nisu uspjeli. Nitko od ubijenih nije bio ta osoba koja je dolazila kdo Zavadlavovih – rekao je Šolić, koji se ipak složio s iskazom danom tužiteljstvu po kojemu je ta osoba koja je dolazila “momak koji je motorom zgazio djevojku prije više godina.”
Šolić je kazao kako je obitelji Zavadlav često pomagao, ali je “vidio da to polako nema smisla”, a svjedočio je i u policiji jednom zbog paljevine koja se dogodila jednom kod Zavadlavovih. Susjed Šolić je vidio Zavadlavove u kafiću “Borsalino” i nakon što je Filip počinio trostruko ubojstvo.
– Što se tiče same tragedije i ubojstva, ja sam tog dana otišao popodne u kafić “Borsalino” gledati utakmicu Europskog rukometnog prvenstva, gdje su naši igrali važnu utkamicu. Čuo sam da se dogodila nekakva pucnjava, ali uopće nisam pridavao tome pažnju, a kamoli da bih pomislio da je to Filip! U kafiću je bio i brat mu Stanislav, bio je dosta uznemiren i puno puta je došao do mog stola, kao da je htio nešto kazati, nešto ga je tištilo, kao da je znao što mu je brat napravio. Nakon sat vremena u kafić su ušli Filip, njegov otac Ante i neki čovjek za kojeg sam doznao kasnije da je socijalni radnik. U jednom trenutku socijalni radnik je otišao iz kafića, ne znam što je bilo. Uskoro su Stanislav, Filip i otac izišli iz kafića. Već se počelo pričati o tome da je on ubojica po internetu i kafiću. Otiša sam vanka, nisam mogao vjerovati da je to napravio mladić koji je prije dva dana bio sa mnom na ručku – prisjećao se Šolić.
– Pitao sam Filipa tada: jesi svjestan da si ubio tri čovjeka? On je rekao da nije ništa napravio. Bio je u potpunom šoku, očito nesvjestan ičega. Baš je bio u lošem psihičkom stanju. Nije bio svoj. Razgovarao sam s njim, držao ga na oku dok nije došla policija. Nakon nekog vremena, došao je policajac, pitao ga je: Jesi li ti Filip? On je kleknuo ispred policajca i pružio ruke, pa mu je ovaj stavio lisice. Stanislav je prethodno u kafiću govorio “Jeste li vidjeli št se dogodilo u Splitu, to je učinio moj brat Filip” ali sam mislio da govori gluposti. Nije mi bilo sumnjivo što inače nikad ne bi dolazio do mog stola kada bi sjedio u kafićima, a tada je dolazio par puta…
Od svjedoka čiji se odlazak danas očekivao je bila i Milena Torlak, majka ubijenog Jurice, ali kako se to nije dogodilo, pročitan je njezin iskaz dan tužiteljstvu odmah nakon nesretnog događaja.
– Ja sam majka Jurice Torlaka, imam i starijeg sina Gorana. Jurica je kritične prigode, malo ranije bio kod mene. Kod mene je bila prijateljica, otišle smo u šetnju do “Labuda”, ali sam ubrzo, oko 16,15 sati, čula da mi je sin propucan. Sve me šokiralo i iznenadilo, nisam ni sumnjala da Jurica ima nekoga tko ga želi likvidirati. Bio je dobar i duševan, ali je imao manu što je jako puno počeo piti i to je počelo još od 2004., kada je motorom u Splitu pregazio maloljetnu curicu. To ga je proganjalo, izlaz je našao u alkoholu. Nisam nikad posumnjala da se drogira ili prodaje drogu. Nakon što je izašao iz zatvora umro mu je otac, nismo ga više mogli kontrolirati, počeo je jako piti alkohol. Ne znam s kim se družio, niti znam tko je Zavadlav. Zvala me majka Filipa Zavadlava preko starijeg sina, htjela je izraziti sućut, ali ja sam to odbila. Tražim i ustrajem u kaznenom progonu, nije mi jasno da je netko na tako bezočan i okrutan način ubio mog sina. Poznavala sam Marina Bobana, ali Marina Ožića Paića nikad nisam vidjela, kasnije sam čula da je on slučajno ubijen jer je vozio isti motor kao Jerko Malvasija kojeg je Zavadlav htio likvidirati. Moje psihičko stanje je grozno, ne spavam, u šoku sam”, stoji u pročitanom iskazu gospođe Torlak…
Članovi obitelji Dobrošević, koji su se zatekli s automobilom usred pucnjave, nisu se pojavili na sudu.
Šerić: Današnji svjedoci za obranu ‘manje važni’
Prije početka sudske rasprave Zavadlavov branitelj, odvjetnik Branko Šerić, novinarima je izjavio da su danas za obranu “manje važni” svjedoci, iako svatko od njih doprinosi rasvjetljavanju kompletne slike događaja, o okolnostima, pa su i oni važni.
Šerić je najavio da će za neke svjedoke, koji ne dođu na sud, pristati da ne moraju ni dolaziti, no to se neće odnositi na sudsko-medicinsko, balističko i psihijatrijsko vještačenje.
Izrazio je nadu da će nastavak rasprave biti uskoro, ocijenivši da je “tempo” više nego zadovoljavajući u odnosu kojim se tempom inače održavaju sudske rasprave na hrvatski sudovima, što će obrana podržati “pod svaku cijenu”, te nema šanse da će opstruirati postupak.
