Raste podrška šatoru pred Klaićevom: Bit ćemo tu dokad treba, samo da nam djeca nisu sama

Dvojica očeva, Roberto i Ivan, podigli su maleni crveno-plavi šator u dvorištu Klaićeve bolnice. Bore se za djecu, kažu, svoju i svačiju, onu djecu koja su sada sama u bolnicama, bolesna i uplašena, jer zbog pandemije roditelje mogu vidjeti samo 15 minuta na dan, piše Jutarnji.

Roberto Mateš (47) je iz Lipika, umirovljeni policijski inspektor pakračke policije, već smo pisali o njemu kada je skoro tjedan dana proveo kampirajući na kiši ispred Opće županijske bolnice Pakrac u kojoj je bio smješten njegov sedmogodišnji sin Šimun koji se naglo razbolio. Roberto nije pristao na samo 15 minuta uz svog sina, pa je uzeo voki-toki, šator i stacionirao se ispred Šimunovog bolničkog prozora.

Njegov je Šimun izišao iz bolnice i dobro je, ali Roberto je nastavio svoju borbu.

– Osluškivao sam, mislio sam da će se netko drugi povesti za mojim primjerom, ali to se nije desilo. Interes se gubi, a djeca su i dalje u bolnici bez roditelja. No, željezo se kuje dok je vruće, zato sam ovdje skupa s Ivanom, mojim suborcem za djecu – govori nam iz šatora u kojem je na zvizdanu kipuće.

Robertova supruga Kristina je kontaktirala Ivana, koji je na društvenim mrežama podijelio priču oca koji požrtvovno kampira pred bolnicom. Ona ih je, kaže, spojila.

– Ivan je jedini reagirao i ja sam mu na tome zahvalan – priznaje Roberto.

Ivan Pokupec (34) je iz Križevaca, on je profesor vjeronauka i otac dvoje djece, Šimuna (4) i Miriam (6). Boli ga što nemaju veću podršku.

– Ali ja gledam to tako da ja predstavljam one koji bi bili tu, ali sada ne mogu. Ja sam tu za oca koji je, recimo, na baušteli, koji je daleko od svog bolesnog djeteta – ističe.

I sam, kaže, dobro zna kako je to biti sam u bolnici.

– Kao osoba s invaliditetom koja je prerano rođena dobar sam dio svog života proveo po bolnicama, to su cjeloživotne podsvjesne traume. Pa ja sam sa šest godina prvi put na Šalati pomislio na samoubojstvo, gledao sam kroz prozor drugu djecu s roditeljima, a ja sam bio bolestan i sam.

Danas sam roditelj djeteta koje je prošlo još težu situaciju, moj sin Šimun rođen je s dijafragmalnom hernijom i prošao je već šest operacija, ali ja se nisam slomio i imao je privilegiju da smo cijelo vrijeme uz njega. No, ni tada to nisu imala sva djeca, nikada neću zaboraviti djevojčicu od četiri godine koja je satima zazivala mamu u ogromnom kinderbetu – prepričava Ivan plačući.

Uništavaju ih priče koje im ovih dana pristižu. Ne mogu ostati ravnodušni.

– Došli smo baš ispred Klaićeve jer je ovo najveća dječja bolnica u Hrvatskoj, no problem je zapravo puno veći i uključuje i starce u staračkim domovima, osobe s invaliditetom u centrima i rodilje s novorođenčadi… Ali ovo je najveća dječja bolnica, i još je na prometnom, vidljivom mjestu. Klaićeva je simbol dobroga, ali iz ostalih bolnica po Hrvatskoj u inbokse dobivamo horor priče – govore.

Obojica su članovi Facebook grupe “Roditelj 24 sata a ne 15 min” koja je osnovana 7. kolovoza kao “grupa za prosvjed protiv protuepidemijske mjere koja se odnosi na posjet roditelja djeci u bolnicama koji je ograničen na 15 minuta”. U kratkom roku uspjela je skupiti 17.000 članova. Tijekom dana podršku im je došlo pružiti desetak roditelja.

Ovo nije prosvjed, kažu. Očekuju da barem svakih sat vremena dođe jedna osoba, donese im jednu bananu i jednu bocu vodu, da ih eventualno zamijeni u šatoru na sat vremena.

– Planiramo tu biti dokle god treba. Bit ćemo na smjene valjda, još nismo dogovorili plan. Mi ne ciljamo na brojnost nego na konstantu, ali ako će se ministar dugo kupati na moru, postići ćemo i brojnost, u to ne sumnjamo – ističu tate. Podršku i boce vode prvi su im pružili djelatnici Klaićeve.

Ravnatelj Klinike za dječje bolesti Zagreb, prof. dr. sc. Goran Roić, kaže da od početka epidemije osiguravaju mogućnost posjeta i boravka roditelja uz dijete koje se nalazi na bolničkom liječenju, uz uvažavanje svih potrebnih preventivnih mjera.

– Unatoč činjenici što su nam trenutni posteljni kapaciteti značajno reducirani zbog štete uzrokovane potresom, maksimalno osiguravamo pravo na posjetu bolesnom djetetu, ovisno o uvjetima koje možemo osigurati u pojedinim ustrojbenim jedinicama – objašnjava dr. Roić.

Prosvjed roditelja samo je simbolički vezan uz Kliniku za dječje bolesti Zagreb, s obzirom na značaj i poziciju te ustanove.

– Prema riječima samih prosvjednika, naša bolnica je ugledna i primjerna u načinu ostvarivanja prava na posjete djeci tijekom bolničkog liječenja. Napominjem da od početka epidemije pa do danas nismo zaprimili niti jednu pritužbu ili kritiku na ovu temu – objašnjava dr. Roić.

Uz sve pohvale Klaićevoj, tate se pitaju, kakvi su to kriteriji da korone na Sinjskoj alki nema, u birtiji iza ugla isto nema, ali u bolnici ima?

– Mi smo ovdje za djecu, prozvali smo Beroša, u dobroj namjeri dođe njegova pomoćnica Vera Katalinić-Janković, i odmah krene prebacivati lopticu. Pa kaže da ne može mijenjati mjere dok se ne oformi ekspertna skupina, a to ne može učiniti naredna dva tjedna jer su sada svi na moru. Tu smo pukli, pa neka se u kupaćim gaćama spoje na Zoom i donesu mjere za dobrobit djece – poručuje Ivan.

– Za što sam ja bio pukovnik, bio ranjavan? Nisam se borio za državu u kojoj će vlast zlostavljati djecu – razočarano će Roberto.

Tate u prosvjedu podržava i udruga Roda – Roditelji u akciji koja je krajem lipnja pokrenula peticiju za osiguranje prava svakog djeteta na boravak uz roditelja tijekom bolničkog liječenja koju je dosad potpisalo gotovo 60.000 ljudi.

– Ministarstvo je nemoćno pred samovoljom bolnica. Nema uniformiranog stava ili pravilnika kojeg bi se sve bolnice morale pridržavati. Oni tvrde jedno, a situacija na terenu je potpuno drugačija, o čemu svjedoče brojna svjedočanstva roditelja. Stoga razumijemo motive očajnih roditelja koji su se odlučili na prosvjed i čini nam se da je situacija eskalirala. Mladencima, crkvama, pa i turistima, svima se mjere prilagođavaju, samo su za hospitaliziranu djecu ostale rigorozne – poručuje Kristina Turudić Leko, Rodina članica.

Tea Knežević, mag. psihologije jedna je od pokretačica inicijative među stručnjacima kojom pozivaju Ministarstvo zdravstva na reviziju odluke o ograničenju posjeta. Njihovu je inicijativu do danas potpisalo 400 psihologa, liječnika, socijalnih pedagoga, edukacijskih rehabilitatora, logopeda, odgojitelja, učitelja, medicinskih sestara i primalja.

Važno je da i dijete i roditelj imaju osjećaj sigurnosti u tom trenutku, najčešće kroz zajednički kontakt. Koliko je važan boravak uz dijete dokazuje i niz istraživanja da se dijete uz koje boravi roditelj efikasnije i brže liječi – kaže Knežević.

Facebook Komentari