Mnogi domaći glazbenici oglasili su se vezano za ograničene mogućnosti održavanja koncerata zbog pandemije korona virusa. Sad je mišljenje o situaciji iznio i slavni glazbeni menadžer Zoran Škugor (67). Kaže kako ima rješenje za novonastalo stanje, piše Slobodna Dalmacija.
Kaže kako je osnovni preduvjet smanjenje honorara glazbenim zvijezdama. Kaže kako bi trebali više raditi, prenose 24sata.
– Država diktira što će događati, trenutak je takav kakav jest. Korona je ili nije, treba li ili ne treba maska, to sada nije tema. Država je donijela svoja pravila. Izvolite im se prilagoditi – poručuje Zoran.
Napominje kako je država donijela odluku da se može okupljati na koncertima do tisuću ljudi.
– Neka se na jednom koncertu proda isto toliko ulaznica po cijeni od 100 kuna. To je sto tisuća kuna. Treba platiti 25 posto PDV-a, a tko radi preko firme, to kasnije prebija i traži povrat poreza. Kao drugo, pa valjda će vlasnici prostora skinuti cijenu najma, jer znaju da organizatori ne mogu prodati više od 1000 ulaznica kad država to ne dopušta. I oni moraju shvatiti da je nužno spustiti cijenu i da ona ne može biti ista kao kad netko proda dvije, tri ili deset tisuća ulaznica. Vlasnici razglasa također bi morali korigirati cijenu najma opreme – govori menadžer.
Također, vlasnici radiopostaja bi, govori Škugor, trebali sniziti cijenu oglašavanja jer znaju da zbog korone nema prihoda. Prateći pjevači i svirači trebali bi spustiti cijenu, iako Škugor smatra da su ionako podcijenjeni.
Menadžer i zvijezda moraju se, kaže Zoran, naći u prometu od 100.000 kuna. Po njegovoj računici, ako tom dvojcu ostane oko 20.000 kuna, menadžer uzme deset posto pa glazbeniku ostane 18.000 kuna.
– Recite mi, je li to malo za jedan koncert? Pa moraju i zvijezde osjetiti ovu situaciju u kojoj živimo. Pati cijela država… Znate koliko je ugostiteljskih objekata na Jadranu ostalo zatvoreno? Padaju prometi po dućanima… Pa i velike svjetske nogometne zvijezde igraju pred praznim stadionima. Zar naša estrada ne shvaća da su i oni skinuli svoje cijene, znači pristali gubiti milijune eura kako bi opstali, jer znaju da prometa u kasi nema. I u svjetskoj su priči ljudi u problemima – govori Škugor.
Prisjetio se ratnog doba, kad su dvorane bile izbjeglički centri svuda osim u Zagrebu, Rijeci, Puli i Varaždinu. Isto je bilo i s hotelima i stadionima. Jedina mjesta za zabavu su bili diskoklubovi. I tada je Zoran, prisjeća se, znao odraditi 150 koncerata Cetinskom, Nini Badrić oko 120, grupi E.T. oko stotinu.
– I svi smo se nalazili u cijenama, koje su za ove današnje – smiješne. Danas se ne bi popeli na pozornicu za taj novac. Uostalom, zašto pjevač ne bi uzeo bend i dao svakom od muzičara mjesečnu plaću od 1000 eura, da čovjek može živjeti, a onda mu možeš i narediti da svaki dan vježba. Ja sam to radio – govori Zoran.
Tri sustava koja vode glazbenu industriju u ovoj zemlji su – Hrvatska glazbena unija, ZAMP i HRT i oni, kaže Škugor, ne rješavaju problem jer ne mogu nikome ništa narediti.
– Tu fali menadžera koji će lupiti šakom o stol i reći: “Idemo raditi”. Stisni se, pa izvoli na teren! Svi oni. Neka pjevaju po četiri puta mjesečno, pa dobiju 1000-1500 eura po gaži. Ma nemojte mi reći da je pet, šest tisuća eura svakog mjeseca u ovoj krizi malo. Nemojmo se ljudi zaj…… Ako ne mogu to dobiti za jednu večer, neka pjevaju četiri puta mjesečno za taj novac pa neće moći reći da su gladni. O čemu mi pričamo – ljuti se Škugor.
Također, kaže kako mu pjevača nije žao.
– Ma što kukaju?! Pa neka pitaju narod kako živi, oni su ti koji trebaju dati 100 kuna za ulaznicu. Njima treba izbiti novce iz džepa, lako je nama laprdati. A pjevači samo pričaju… Što, netko im treba dati desetak, petnaestak tisuća eura za gažu?! Tko to?! Kako? Meni je jedino žao muzičara. Od čega će ti ljudi hraniti žene, djecu i same sebe – govori menadžer.
