Od 566 gradova i općina lani ih je samo 50 imalo pozitivan prirodni prirast odnosno više rođenih nego umrlih, a čak 497 općina i gradova kao i Zagreb imali su više umrlih nego rođenih. Osam gradova i općina imalo je nulti prirast. Među 10 gradova s najvećim prirodnim prirastom osam ih je iz priobalnih županija, a to su Solin, Metković, Kaštela, Imotski, Korčula, Opuzen, Pazin, Novigrad, a samo su dva kontinentalna grada, Čakovec i Zaprešić. Tih 10 gradova lani je imalo i najveći vitalni indeks (broj živoređenih na 100 umrlih), koji je najveći u Metkoviću u kojem se 145 djece rodi na 100 umrlih, piše Večernji.
Nasuprot njima, među 10 općina s najmanjim prirodnim prirastom lani nije bilo nijedne iz Dalmacije, a čak ih je 9 iz Osječko-baranjske županije, Vukovarsko-srijemske, Sisačko-moslavačke i Virovitičko-podravske. Dok osiromašena Slavonija odumire, kao i veći dio Hrvatske, u Dalmaciji i priobalnim županijama život se uglavnom nastavlja. Više se stanovnika rađa nego što ih umire. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je i u četiri najveća grada – Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci – lani bilo više umrlih nego rođenih, a među 10 gradova s najmanjim prirodnim prirastom bili su još Vukovar, Varaždin, Slavonski Brod, Pula, Sisak i Karlovac.
Među 10 općina s najvećim prirodnim prirastom probile su se i četiri međimurske zbog visoke zastupljenosti Roma. Ovi podaci iz 2019., u kojoj je rođeno najmanje djece nego ikada dosad, tek njih 36.135, a umrlo 51.794 osoba i u kojoj se odselilo više od 40 tisuća građana, a doselilo se ili vratilo manje od 10 tisuća hrvatskih državljana, upozorenje su da će ova država teško naprijed s ovakvom demografskom slikom. Demograf s Instituta Ivo Pilar prof. dr. Nenad Pokos analizirao je podatke od 2013. do 2019. i u tih sedam godina više rođenih nego umrlih imalo je tek 37 gradova i općina. Pokos je tu analizu radio jer podaci za samo jednu godinu često ne prikazuju stvarno stanje, posebice u općinama s manjim brojem stanovnika gdje je ponekad broj živorođenih veći od broja umrlih iako je dotadašnji trend bio suprotan.
– Među 37 općina i gradova s pozitivnim prirodnim prirastom u razdoblju 2013. – 2019. prednjače gradovi i općine iz Splitsko-dalmatinske županije, i to iz užeg splitskog prstena (Kaštela, Solin, Podstrana, Klis, Dugopolje i Dugi Rat). Osim njih iz ove županije pozitivan prirast imaju još Imotski, Makarska i Bol. Blizina Zadra, turistička valorizacija, povoljan prometni položaj, niže cijene zemljišta za gradnju kuća, niži troškovi… uvjetovali su povoljno prirodno kretanje u Zadarskoj županiji, u Biogradu, Bibinjama, Sukošanu, Galovcu i Poličniku. U šibenskoj okolici prirodni prirast ima samo općina Bilice, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji Metković, Opuzen i Župa dubrovačka. U riječkom prstenu već tradicionalno prirodni prirast ima Viškovo zbog doseljavanja mlađeg stanovništva posljednjih desetljeća te Omišalj koji je zbog mosta praktički predgrađe Rijeke iako je na Krku – kaže Pokos.
U Međimurskoj županiji, uz Čakovec i općinu Sveti Juraj na Bregu, prirodni prirast između 2013. i 2019. bilježe još, dodaje, općine s relativno visokom zastupljenošću romskog stanovništva (Pribislavec, Orehovica, Mala Subotica, Kotoriba i Nedelišće). Zbog tog razloga pozitivan prirast ima i općina Petrijanec u Varaždinskoj županiji. Od 2013. u zagrebačkom prstenu prirodni prirast imaju samo Zaprešić i Dugo Selo te općina Stupnik. Izrazito nepovoljno stanje je u pet istočnohrvatskih županija gdje prirodni prirast kontinuirano bilježe samo općina Voćin zbog doseljenih Hrvata s Kosova 90-ih te Strizivojna, zaključuje Pokos.
