Zavadlav je u ćeliji nabio 10 kilograma, mašta o brodu, atraktivna crnka šalje mu svoje slike

Kad bi bio neubrojiv pa ja sam nakon liječenja za pet godina kod kuće. Tako iza zidina gospićkog zatvora, nekadašnje austrougarske vojarne razmišlja Filip Zavadlav, 25-godišnji splitski pomorac koji je će se pojaviti u četvrtak u 9 sati pred sutkinjom Višnjom Strinić na pripremnom ročištu, piše Jutarnji.

I dok on prebire misli u zatvorskoj ćeliji u kojem je međuvremenu nabildao desetak kilograma vježbajući s priručnim spravama, pa mu se lice popunilo, a mišići nadlaktica vidljivo dobili na masi, mladić koji je optužen za trostruko ubojstvo, za dovođenje u opasnost života i imovine još uvijek nema stvarni dodir s realitetom. Mašta o tome da će se skoro vratiti na brod i plovidbi. Prebire po sjećanjima, oca Antu koji s njim može provesti 10-ak minuta i koji će ga posjetiti ove nedjelje ispituje gdje su neki njegovi poznanici i prijatelji iz Splita.

Osim oca, kao i majke koja mu je bila u posjeti, u petak 17. srpnja videolinkom je održano ročište u kojem je u desetak minuta dogovoreno da će se pripremno ročište biti održano u četvrtak 30. srpnja. Splitska policija već se priprema za doček jednog od najrizičnijih optuženika. Očekuje se da će cijelom trasom autoceste od Gospića do Splita pravosudni kombi koji će prevoziti Filipa Zavadlava biti pod jakim osiguranjem pripadnika policije.

Poseban sigurnosni režim bit će i u zgradi suda, a Filipovu branitelju, odvjetniku Branku Šeriću policija je ponudila 24-satnu zaštitu što je on odbio. Međutim, Šerića su iz splitske policije već ovaj tjedan kontaktirali i nagovijestili mu da će imati diskretnu zaštitu jer policija ništa ne želi prepustiti slučaju obzirom da je jedan od mladića za čije je ubojstvo Zavadlav optužen; Marin Ožić Paić bio istaknuti pripadnik “Torcide” i ne želi se riskirati da pripadnici te navijačke skupine ugroze život optuženika, njegova odvjetnika ili nekog od članova njegove obitelij.

I dok je dio pripadnika “Hajdukove” navijačke skupine “nabrijan” na Filipa Zavadlava, jedna atraktivna dugokosa crnka poslala mu je u zatvor nekoliko svojih fotografija među kojima i jednu u navijačkoj majici “Hajduka” i pismo podrške u zatvor. I nije ona jedina koja mu piše i daje podršku, neke od članica Facebook skupine “Pravda za Filipa” i “Otpor sustavu” posjetile su ga i u gospićkom zatvoru uz dozvolu suda. Nekima od njih FIlip je otpisao, a poslao je i pismo i razglednice nekim svojim prijateljima.

Otac Ante posjetio ga je zadnjeg vikenda u lipnju, odjvetnik Branko Šerić bio je u Gospiću u petak 17. sprnja, a u posjeti mu je bila i majka Etel, dok mu braća Anton i Stanislav nisu bili u posjeti. Od kada je 11. siječnja ove godine lišen slobode i otkada je iza rešetaka, od osobe s kojom nije bilo moguće uspostaviti kontakt Filip Zavadlav sada se već služi pravnom terminologijom, nema više nesanice.

Traži da mu se donese majica koja će ga podsjetiti na vrijeme provedeno na brodu, novine u kojima s objavljeni članci o njegovu slučaju, traži nešto kozmetike i osobnih stvari.

Filip Zavadlav, iako optužen za trostruki zločin nije problematičan zatvorenik, poštuje kućni red, a o tome koliko je usvojio pravnu terminologiju svjedoče i navodi iz njegove žalbe od 31. svibnja ove godine na rješenje o produljenju istražnog zatvora napisane štampanim velikim slovima Uredno je napisao u ljevom uglu naziv suda, a na desnoj strani svoje podatke i poziv na broj sudskog spisa i potcrtao i podebljao dvostruko veća slova ŽALBA.

“Ovim putem pravodobno podnosim žalbu na rješenje o produljenju istražnog zatvora uvodno navedenog poslovnog broja: “KOV-iz-10/2020” jer je isto neosnovano.

Naime, u navedenom predmetu istraga je odlukom županijskog državnog odvjetništva u Splitu završena 19. svibnja te je ista upisana u upisnik kaznenih prijava i upisnih istrage pod poslovnim brojem; Kis-DO-20/2020, a sve temeljem članka 228 stavak 1. i 2. Z. K. P.

Nadalje, u spornom rješenju o produljenju istražnog zatvora optužno vijeće dosta stvari tumači na svoju ruku i iznosi zdravo za gotovo te zaključno navodi sljedeće teze:

“Inače, vijeće smatra kako u konkretnom slučaju a imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti koje se odnose na osobna svojstva okrivljenika l način kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, težinu utuženih kaznenih djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora istražni zatvor ne može se zamijeniti nekom od mjera opreza propisanih poredbom članka 98. stavka 2. Z.K.P./08”.

Ja kao okrivljenik smatram da ako optužno vijeće ne može istražni zatvor zamjeniti mjerom opreza a sve kako je zaključno navedeno u osporavanom rješenju, jasno se može zaključiti sljedeće; dakle, neka se onda istražni zatvor ukine bez određivanja ikoje od mjera opreza, ja nemam ništa protiv toga. Hvala! S poštovanjem, Fićo, završava svojim nadimkom FIlip Zavadlav žalbu koja mu je odbijena a istražni zatvor produžen.

Nešto o taktici kojom će ga pokušati obraniti u predstojećem postupku rekao je njegov branitelj, odvjetnik Branko Šerić:

– Tijekom dokaznog postupka obrana će nastojati dokazati da je Filip Zavadlav u trenutku kad je počinio kazneno djelo bio neubrojiv na što ukazuju neki njegovi postupci, ali i komentari nakon počinjenja kaznenog djela – sve je što u ovom trenutku otkriva branitelj Filipa Zavadlava.

Moguće je da bi se o tome moglo raspravljati iza zatvorenih vrata sudnice u splitskom Županijskom sudu jer obzirom da bi se u tom dijelu iznosili osobni podaci iz života FIlipa Zavadlava i članova njegove obitelji, ali i radi zaštite liječnika, socijalnih radnika te svih koji su bili uključeni u formiranje njegove osobnosti, ali i radi zaštite žrtava njegova ubojstva obrana zatraži isključenje javnosti sa suđenja o čemu će odlučiti sud.

U svakom slučaju Filip Zavadlav nestrpljiv je i jedva čeka da postupak počne iako je i dalje uvjeren da nije ništa učinio i živi u nekom svom filmu. Danas će mu opet u posjet u zatvor u Gospiću doći otac Ante koji je kod njega bio i zadnjeg vikenda u lipnju.

O posjetu sinu, njegovim razmišljanjima, kao i o tome kroz što sve prolazi u protekliih više od šest mjeseci od kada je njegov sin u istražnom zatvoru zbog trostrukog ubojstva na predjelu Šperuna u splitskom Velom Varošu ispričao je i otkrio neke dosad nepoznate pojedinosti o FIlipu.

– Meni je isto kao i Filipu, samo što je on fizički u zatvoru, a ja sam u zatvoru pod vedrim nebom. Naši susreti traju desetak minuta i prije ulaska u zatvor sve se pregledava, oduzima se mobitel. Filip pokazuje jednu nestrpljivost. U tih desetak minuta on bi htio reći nekih deset tisuća riječi a to je nemoguće. Pita me za neke znance, prijatelje, ljude se kojima je bio na brodu gdje su sad i kako su. Poželio je da mu donesem jednu majicu, papuče, nešto odjeće, nešto kozmetike – kaže Ante Zavadlav. Kaže kako svakodnevno sreće ljude koji su puni razumijevanja za ono što je FIlip učinio, pitaju ga za njega, kako podnosi uvjete u zatvoru:

– Kad sretnem neke od njegovih profesora iz osnovne i srednje škole kažu mi kako se još uvijek sjećaju kako je bio glumački nadaren i kako ih je na maturalnom oponašao. Pedagogica iz osnovne škole srela me je u utorak i plakala je kad mi je spominjala FIlipa i teško joj je zbog svega što se dogodilo.

Prilaze mi ljudi u trgovni, na pazaru, pišu mi iz Slavonije, RIjeke, Istre ljudi koje ja i ne poznajem, razne provenijencije i svi oni imaju razumijevanja za njega, iznenađeni su da je on to učinio. Svi mi govore kako je bio dobro dijete i svi za njega imaju samo lijepe riječi, od fratra koji ga je krstio, do časne sestre koja mu je pomogla naći stan. Svi se zanimaju za njegov slučaj, što će i kako biti s njim. Hrabre i mene i daju mi podršku – kaže Ante Zavadlav kroz suze i dodaje:

– Filip je odmalena bio jako vezan uz braću Antona i Stanislava, vjerojatno u nedostatku majčinske ljubavi. Ona je njega smatrala smetalom. Onu ljubav koju nije dobijao od majke projicirao je na svoja dva brata i uvijek je odmalena imao potrebu njih zaštititi. On se i u mene bio razočarao kako ja nisam mogao riješiti Stanislavov problem sa drogom jer je smatrao da je to rješivo. I ja sam bio pogriješio u odnosu prema FIlipu i braći.

Vjerojatno sam bio prestrog i inzistirao sa na toj strogosti. Ja sam isto bio nestrpljiv u njihovu odgoju On je odmalena bio zatvoren u neki svoj svijet i nije se puno povjeravao. On je sebe uvjeravao kako mora biti Spartanac i kako se mora u životu osloniti samo na sebe i svoj rad, kako sve može sam riješiti. NIje se ni meni povjeravao niti od mene tražio pomoć. Jedino kad je polagao sada ove ispite vezano za brod i to je usješno položio.

I Filip i njegova braća Anton i Stanislav bili su dobri dječaci, omiljeni u društvu, a Anton je bio i odličan sportaš i on bi vjerojatno obranio Filipa, ali on mu se nije obraćao. MIslio je da to mora sam riješiti i zaštititi brata. Nije Filip bio problematično dijete, on je uvijek bio jedan ucviljeni dječak kojem je nedostajalo majčinske ljubavi koju su mu do treće i čevrte godine nadoknađivali moji roditelji, njegovi nono i baka – kaže Ante Zavadlav.

Majka Etel je kaže bila ta koja je unosila razdor u obitelj iako i sa sebe ne skriva dio krivice za to što je u život njegovih sinova pošao po zlu. Braća Anton i Stanislav ušli su u pakao droge, Filip je to izbjegao, ali je i on posredno bio žrtva i kaže nije mogao podnijeti da fizički zlostavljaju Stanislava, a kasnije i njega. I onda se dogodio taj krvavi 11. siječanj ove godine kad je odlučio to sam razriješiti. Hici i rafali iz “kalašnjikova” odjekivali su splitskom Velom Varoši.

Tridesetak stranica optužnice koju je protiv Filipa podnio Žarko Štrbac, zamjenik splitskog županijskog državnog odvjetnika nije samo pravno suhoparni akt već se iščitava poput scenarija nekog trilera koji počinje te sunčane zimske subote. Filip je na Šperunu. U ruci drži “kalašnjikov”, preko prsa ima prebačenu torbicu. Nailazi “Yamaha XT660 CM ST 9615-L koju vozio Marin Boban (25), a na suvozačkom je sjedalu 38-godišnji Jurica Torlak. Obojicu poznaje jer su mu bratu prodavali drogu i od njih dvojice iznuđivali novac. Puca i Marina pogađa u glavu, prisni koš i on umire na mjestu.

Juricu Torlaka pogađa u prsni koš. Nastavlja dalje Kamenitom ulicom i dolazi pred kuću obiteji Malvasija koja je poznato dilersko mjesto, ali tamo ne zatiče Jerka Malvasiju. To mu je spasilo život. Nastavlja dalje prema Radmilovićevoj ulici i kad je tamo zatekao na “Suzukiju AN 650 A Burgman” ST 4336-P Marina Ožića Paića (25), također jednog od onih koji su mu bratu prodavali drogu puca i u njega i pogađa ga u prsa i srce i na mjestu ga ubija. Neki od hitaca koje je ispalio završavaju u Hyundaiju Matrixu kojeg je pogodio u Radmilovićevoj ulici i kojim je upravljao Toni Dobrošević.

Pogadio je i Audi A3 Ivone Bobić Podrug parkiran u Radmilovićevoj, kao i vanjska vrata kuće u Jerinoj ulici 8 na Šperunu. Nakon pucnjave odbacio je “kalašnjikov” u kontejner kod kućnog broja 1a u Nazorovoj gdje je i nađen kalašnjikov s oznakom 56-18134717 s pripadajućim spremnikom u kojem je bilo 12 neispucanih metaka kalibra 7,62 mmm i metak u cijevi. Nakon što je odbacio oružje u kontejner Filip Zavadlav nastavio je prema caffe baru “Borsalino” u Starčevićevoj ulici gdje je i uhićen dok je bio sa ocem Antom i bratom Stanislavom.

– Čula sam veći broj uzastopnih rafala. Sve me to podsjetilo na rat. U dvorištu kuće sam krenula skupljati robu i zatvarati kapiju. U tom trenutku na vrata mi je došao Jurica Torlak. Znam ga, on je generacija mojih sinova, odrastao je s njima, a čula sam da je imao prometnu nesreću u kojoj je usmrtio jednu curicu. Obratio mi se riječima: “Mare, propucan sam, umrit ću!. Uvela sam ga u dvor i sjela na stolicu i dala mu čašu vode sa šećerom.

Moj sin Tomislav zvao je prvu pomoć. Primijetila sam da se Jure počeo trzati i bio je u teškom stanju. Došla je Hitna, stavili su ga na krevet i odvezli u bolnicu na Firulama – ispričala je u istrazi svjedokinja Marija Brkljačić koju su rafalni pucnjevi zatekli u dvorištu kuće u Senjskoj 13. Policija je na tlu kasnije našla tragove krvi, mobitel žrtve i jedan metak koji je ispao iz njegova tijela.

– Bili smo u kladionici “Germania na Tomića Stinama 2 i čuli smo raflalnu pucnjavu koja je trajala 30-ak sekundi. Onda je uslijedila i druga rafalna pucnjava. Na tlu je bio crveni motor, a pored njega je ležala osoba odjevena u crno, bez kacige, ali je imao vunenu kapu. Zvali smo prvu pomoć – ispričali su svjedoci Jelena Jakšić Vukadin i Duje Glušćević koji su bili u kladionici. Jelena Vukšić Vukadin izišla je iz kladionice i prepoznala vozača kojeg je poznavala po nadimku “Mera” jer je često bio dolazio u kladionicu.

– Kad su na nosilima nosili ranjen osobu prepoznala sam Juricu Torlaka koji se također družio s “Merom” a za njega i “Meru” sam čula od drugih da su opasni. Kad sam na internetu vidjela snimku, prepoznala sam Filipa Zavadlava jer ga znam iz viđenja jer stanujem blizu njega u Lučićevoj ulici. Filip je bio povučen i samozatajan, nije se puno kretao po Skalicama, a znam i njegova oca Antu i brata Stanislava. U toj je obitelji uvijek bilo nekih sukoba jer su se dva mlađa brata drogirala i često je uredovala policija – ispričala je ova svjedokinja.

Iz trgovine “Studenac” rafale je oko 15.30 čula i Vendy Jerković. I ona je vidjela crveni motor na tlu, ali je čula i kako trči njoj nepoznata osoba i brzo se udaljila. Uočila je više od desetak čahura na tlu.

Marin Pavić dobro se sjeća gdje je bio u subotu u 11. siječnja u 15.30.

– Bio sam u svom dvorištu u Vijugastoj ulici u Velom Varošu i krenuo prema susjedu u Kamenitoj. Čuo sam rafale, i to kraće i činilo mi se da dolaze niz ulicu i to baš Radmilovićevu. Dok sam išao prema Kamenitoj ususret mi je dolazio muškarac koji je na sebi imao crnu kožnu jaknu, a u lijevoj ruci koja je bila spuštena držao je pušku. Vidio sam ga na udaljenosti od metar i u prvom trenutku sam pomislio da je to Stanislav Zavadlav.

Njega sam često viđao. Kad sam se s njim mimoišao snimao sam ga mobitelom kako se kreće ulicom. Bilo je 15.40. Naišao je neki drugi mušarac i pitao me: “Jesi li što vidio?”. Spustio je glavu i produžio dalje. Snimku sam poslao bratu i dvojici-trojici prijatelja i onda se snimka proširila internetom – prepričao je svoj susret s ubojicom Marin Pavić. Dodao je i ono što je čuo po pričanju iz kvarta:

– Čuo sam da je pozvonio na kuću Alda Malvasije za koju svi u gradu, a ne samo u Varošu, znaju da je “Insitucija” zna se za što. Otvorio mu je mlađi sin Branko. Filip je pitao za Jeru i Branko mu je rekao da nije kod kuće. Iz viđenja sam poznavao i Marina Bobana i Juricu Torlaka. O Jurici kruže razne priče, ali ne bi ja o tome. Čuo sam da je tjedan dana prije ovog događaja netko iz tog kruga na ribarnici oko 16 sati isprebijao Filipa Zavadlava – završio je svoj svjedočki iskaz Marin Pavić.

Ante Krajina bio je taj koji je sa stopostotnom sigurnošću prepoznao Filipa Zavadlava kao počinitelja na prepoznavanju u policiji. Jer, on je u Radmilovićevoj gdje živi kad je oko 15.30 parkirao svoj auto primijetio kkao prema njemu Radmilovićevom dolazi muškarac koji drži s obje ruke u predjelu trbuha “Kalašnjikov”.

– Okrenuo se prema meni, tako da sam ga dobro uočio i zamapmtio. Pratio sam cijelo vrijeme njegovo kretanje Radmilovićevom i išao je gore-dolje jedno pet šest puta. Na sebi je imao crnu kožnu jaknu, preko ramena na prsima crnu torbicu, a na nogama je imao patike. Na glavi nije imao ni kapu ni naočale.

Kosa mu je bila crna i kraće ošišana. Za “kalašnjikov” sam odmah zaključio da je pravi jer je cijev bila metalna. Činilo mi se kao da nekog čeka, a sve to su snimale kamere sa hotela “Divota” i “Vida”. U 15.42 sam nazvao policiju i detaljno im opisao osobu koju sam vidio i dok sam ja s njima razgovarao čuo sam prvo pojedinačne, a potom i rafalne hice.

Kad je pucnjava prestala izišao sam iz dvora na Radmilovićevu i svo vrijeme razgovarao s policijom na mobitel. Zadnje sam vidio kako bježi prema Plinarskoj – opisao je vlasnik lokala “Kebab Pub” ono što je vidio kobne subote 11. siječnja. Nikad do tada nije vidio Filipa Zavadlava. Među četiri osobe koje su bile iza mutnog stakla u splitskoj policiji sa stopostotnom sigurnošću prepoznao je osobu pod brojem 2 kao osobu koju je sreo u Radmilovićevoj. Broj 2 u rukama je držao FIlip Zavadlav.

Toni Dobrošević čiji je Hyundai Matrix pogođen u motor opisao je kako se zatekao usred filmske pucnjave. Vozio je Radmilovićevom. Na suvozačkom sjedalu sjedila je njegova sestra, a iza njega majka. Radio je bio pojačan pa kad je čuo pucnjavu prvo je pomislo da pucaju petarde. Kad je došao na raskrižje s Bisserovom ugledao je motor i na njemu je vidio vozača sa kacigom.

– Učinilo mi se da se zaustavio, a onda prevalio na lijevi bok. Na 50 metara od motora uočio sam jednu osobu kako u ruci drži nekakvu cijev i udaljila se Radmilovićevom. Pokušao sam stati, ali motor nije radio. Izišao sam i prišao mi je muškarac i rekao: “Upucao ga je iz pištolja!” Okupilo se ljudi, bila je dreka i vika.

Spazio sam ispod automobila lokvu ulja i anfifriza. Naknadno sam vidio da je auto pogođen u predjelu maske i znaka “Hyundai”. Odmah sam zvao policiju – dio je iskaza Tonija Dobroševića koji traži da se FIlipa Zavadlava kazni jer samo spletom sretnih okolnosti on, njegova sestra i majka nisu stradali. Ovo je rekonstrukcija splitskog zločina od strane neposrednih očevidaca.

Policija ih je ispitala ukupno 25, od Filipove stanodavke, časne sestre koja je s njim kontaktirala, ljudi koji su ga obučavali u gađanju kalašnjikovom, prijatelja. “Prekopali” su mobitele i Filipa Zavadlava, ali i žrtava, skinuli snimke s nadzornih kamera, zapisnici o očevidu, o obavljenim brojim vještačenjima, nalazi obducenata, psihijatara. Nakraju kao 96. dokaz na kojem tužitelj Štrbac gradi optužnicu je CD sa prvim ispitivanjem okrivljenog Filipa Zavadlava na kojem ispitivanju se on branio šutnjom.

Trostruko ubojstvo u Splitu zbog kojeg će se suditi Filipu Zavadlavu gotovo je u cijelosti pokriveno snimkama u realnom vremenu od prvih hitaca do odbacivanja automatske puške u kontejner. Počela ga je snimati nadzorna kamera u konobi “Fetivi”, potom ga preuzima kamera sa “Food arta”, nastavljaju kamere na konobi “Marjan”, zatim sa hotela “Residence Stine”, pa hotela “Divota”, pa sa obiteljske kuće u Nazorovoj 9. nedaleko od mjesta gdje je bacio pušku u kontejner na kojoj nisu nađeni Filipovi otisci prstiju. Međutim, na njegovim šakama, kao i na odjeći nađeni su brojni tragovi barutnih čestica, kao i na odjeći i tijelima žrtava.

Facebook Komentari