Zbog infekcije je bio u kritičnom stanju, imao je plućnu emboliju, a s 40 se opet vratio rukometu

Kiša lije ko’ iz kabla. Gromada od čovjeka pretrčava prometnicu, nastojeći valjda ne pokisnuti. Šprica na sve strane pod nogama tog mišićavog tipa. Odjednom udarac. Udarac koji se prolomio Trsatom i izmamio poglede znatiželjnika iz kafića Falcon. Poglede je ubrzo zamijenio užas. Uz betonski zid između Linićeve i Šenoine ulice ostao je ležati Renato Sulić (40), tad ključni član hrvatske rukometne reprezentacije, pišu 24sata.

Hrvao se u karijeri sa strašnim pivotima poput Aguinagaldea, Sorhaindoa i ekipe, ali ništa ga nije moglo pripremiti na neočekivani “susret” s Ford Fiestom. Vozačica tog automobila naglo je zakočila, ali gume su samo proklizale. Prokleta kiša.

Sulić je hitno prebačen u KBC Susak, a zatim u bolnicu u Ogulinu, gdje mu je koljeno operirao naš poznati ortoped Boris Nemec. Operacija je prošla dobro, Suliću je vjerojatno laknulo kad je čuo da mu nastavak karijere ne bi trebao biti upitan. Ipak, nije moglo bez komplikacija…

Došlo je do tromboze vene lijeve noge i stvorio se ugrušak koji je doputovao u desno plućno krilo. Ugrušak je izazvao plućni infarkt s posljedičnim izljevom u desnom prsištu. Embolija nije nešto s čim se želite susresti. Na sve se nadovezala infekcija, koja je dodatno zakomplicirala liječenje.

Vrućica nije prolazila. Sulić je bio slab, čak u kritičnom stanju. Izgubio je nekoliko kilograma. Ipak, Sulić je i tu bitku dobio, kao i one na crti. Ne da je dobio bitku, nego je postao još bolji igrač, jedan od najboljih pivota na svijetu. Nažalost, propustio je Olimpijske igre u Ateni na kojima je Hrvatska osvojila zlatnu medalju.

U reprezentaciju se vratio 2006. na Sjetskom prvenstvu u Švedskoj, potom je nastupio na Euru u Norveškoj, a na ljeto iste godine branio je hrvatske boje u Pekingu na Olimpijskim igrama. Nakon tog turnira nestao je s radara, pričalo se o njegovoj svađi sa Zoranom Gopcem…

Pomalo paradoksalno. Sulić je tih godina potpisao za Veszprem, ponajbolji europski klub. Tamo je dodatno podigao razinu svoje igre, sazrio je kao igrač, a dobar dio hrvatskog navijačkog puka nije se mogao načuditi svakom sljedećem popisu reprezentacije. Sulića ni za lijek. A nije da ne bi dobro došao uz Vorija…

Tadašnji izbornik Željko Babić odlučio se na hrabar potez. Nakon sedam godina Suliću je uručen reprezentativni poziv, ali Riječanin se samo zahvalio, poručio da je to za njega završena priča.

Prije dvije godine potpisao je za Wislu, a i u poznim igračkim godinama odskakao je kvalitetom. Uoči korona-pauze najavio je kraj karijere po završetku sezone, novonastala situacija tu je odluku neočekivano ubrzala. Ali ne bi Sulić bio Sulić, a da vas ne iznenadi. Eto ga, osvanuo je u prostorijama RK Zameta kao novo pojačanje. Kako to?

– Vratio sam se kući, trebalo je vremena dok sam se odlučio. Tu su ljudi sa kojima sam igrao, kao što su Boris Konjuh i Vedran Babić, to su mi prijatelji. Posložio sam svoj privatni život, a ne mogu bez sporta. Na koncu sam se odlučio vratiti, ali ne da nekome uzmem minutažu jer sam sebe dokazao odavno, sada se samo potvrđujem. Bit ću mentor mlađim igračima, a došao sam i kako bih pomogao klubu da uđemo u Ligu za prvaka – kazao je Sulić, koji je dobio mjesto u dvorani na “zidu slavnih”.

RK Zamet predstavio senzacionalno pojačanje – Renata Sulića! Danas je u Centru Zamet održana konferencija za medije na…

– Ovo je najveće pojačanje, ne samo u riječkom, nego i u hrvatskom rukometu u posljednjih desetak godina – zadovoljno je konstatirao direktor Zameta Vedran Babić pa dodao:

– Ovaj povratak Renata je samo novi dokaz kako je klubu stalo do njegovih bivših igrača, osvajača odličja na najvećim natjecanjima.

Facebook Komentari