– Gdje to piše da moram staviti masku? – borbenim glasom govori jedan kupac u Intersparu u Savskoj ulici u Zagrebu trgovkinji, pa u istom tonu dodaje: – Nemam masku!
Iznenađujuće staložena i pribrana, djevojka mu mirno kaže: – Imamo mi – i pruža mu kutiju s maskama, na što kupac nevoljko i odrješitim pokretom uzima masku pa je stavlja na lice, piše Jutarnji list.
Iako u ovoj povećoj poslovnici na ulazu stoji zaštitar, jedna djelatnica kasnije objašnjava da je on rekao da nije njegov posao paziti ulaze li ljudi s maskom na licu, koja je od srijede postala obavezna ne samo u dućanima nego i frizerskim salonima, poštama, bankama, institucijama sa šalterskim poslovanjem – ukratko, u svim zatvorenim prostorima.
U konačnici kontrola toga imaju li svi kupci masku spada upravo na trgovce.
– Interspar je jedini trgovački lanac koji dijeli maske na ulazu. No, iako je to tako zamišljeno u teoriji, u praksi nemamo dodatnog čovjeka koji bi se bavio samo time. Tako da maske dajemo samo onima koji ih nemaju – otkriva trgovkinja i dodaje da su do sada imali samo jedan slučaj u kojem je kupac odbio staviti masku, no da nije bilo većih incidenata.
O tome da je prodavačima postala dodatna obaveza brinuti nose li kupci maske pričaju nam i dvije zaposlenice jedne poslovnice Panda trgovina.
– Brinemo za čistoću poslovnice, bavimo se papirima, tako da smo i knjigovođe, a sada još imamo i zaštitarsku funkciju. Najmanje smo trgovkinje – kažu.
O maskama imaju dvostruko mišljenje.
– S jedne strane, grozno je kada se ljudi ne pridržavaju pravila i ne nose masku, a s druge zna biti prilično zastrašujuće i kada ju nose, pogotovo ako imaju i sunčane naočale. Ne znate tko se krije iza svega toga, kao da je maskenbal. A i u to vrijeme neke trgovine znaju zabraniti da se ulazi u poslovnicu s maskom.
Danas nam je baš došao jedan momak koji je bio cijeli maskiran, maska nije bila standardna nego u bandana stilu. Malo smo se uplašile, ali smo ga onda prepoznale, to je naš stalni kupac – pričaju gospođe, pa jedna od njih dodaje:
– Da mi je prije godinu dana netko tako ušao u trgovinu, odmah bih zvala policiju. Drugačije je u velikim trgovačkim centrima gdje postoje zaštitari, a kod nas se zna dogoditi da jedna bude sama u smjeni. Ne bude nam svejedno – kaže, navodeći da se, primjerice, do uvođenja ove najnovije mjere u banke nije smjelo ulaziti s maskom te da apsolutno razumiju zašto je to bilo tako.
One, kažu, nisu mjerodavne da govore ljudima da moraju izaći iz trgovine ako dođu bez maske, ali ih uvijek upozore.
– Često se onda dogodi da ljudi samo uzmu nešto s vrata. Kod nas nije bilo neugodnih iskustava, no u drugim našim poslovnicama jest. Bilo je psovki, a jedan je kupac čak i bacao artikle po dućanu – kaže trgovkinja.
Kada je riječ o maskama, obje se slažu da nije lako ni njima, jer i same svoju cijelu smjenu moraju odraditi s maskom na licu.
– Kada tome pridodam vrijeme koje svaki dan trošim na put do posla, a to je sat ili sat i pol vlakom, ispada da cijeli dan imam masku na licu. Treba to izdržati – kaže jedna od gospođa, a druga se nadovezuje: – A da ne govorimo o tome da je preporuka da se u danu promijeni i do osam kirurških maski. Pa, koliko bi novca ljudi trebali trošiti samo na to? – pita se, dodajući da su maske dobile i od poslodavca, ali ne dovoljno da bi ih u smjeni mijenjale svakih sat vremena.
O maskama na licu kao obavezi razgovaramo i s Dragicom Dragosavljević, prodavačicom u poslovnici Lonije.
– Iskustva su nam dobra, kupci su u redu. Evo, jedan dečko nam je jutros došao bez maske i uz ispriku rekao da ju je zaboravio. Došao je samo po kavu pa smo mu ju, kad je bio tako ljubazan, dale dok je on stajao na vratima – kaže gospođa Dragica. Više problema nego s kupcima imala je, kaže, s dobavljačima.
– Jednom dobavljaču sam rekla: ‘Mladi gospon, svi nose maske, a zašto ne biste i vi?’. Rekao mi je da mu teško to pada, što razumijem. No, svima nam je tako i moramo paziti jedni na druge – govori, dodajući da su im iskustva pozitivna, a ljudi puni razumijevanja, većim dijelom zbog toga što se radi o kvartovskoj trgovini i stalnim kupcima.
– A, evo, baš jutros smo dobile i mail od poslodavca. Uputili su nas da one koji dođu bez maske ne poslužimo. No, srećom, takva se situacija još nije dogodila. Ljudi me čak ugodno iznenađuju svojim ponašanjem. Danas sam ih baš gledala i shvatila da sami od sebe drže razmak.
Valjda su se navikli da je to sada nužno – kaže nam gospođa Dragica, dodajući da i ona i kolegice daju sve od sebe da u trgovini sve bude kako treba: “luftamo, dezinficiramo, čistimo…”
U pekarnici Martinovka nas dočekuje gospođa Jela, koja kaže da je njima pomoglo to što su na ulaz stavili natpis da su maske obavezne za ulazak u pekarnicu.
– Većina ljudi ima maske u torbi. Postalo je normalno da se iz kuće ne izlazi bez novčanika, ključa, mobitela i – maske.
