Život kao iz romana: Tri puta je izbjegao smrt, a od udavača je morao bježati čak i kroz prozore

Na današnji dan prije 79 godina rodio se Mate Mišo Kovač, pjevač koji je tijekom života prodao više od 20 milijuna ploča i teško da će itko u skoroj budućnosti oboriti Mišin rekord. Otkako su mu 2011. godine kardiokirurzi ugradili dvije premosnice, Mišo je najprije prorijedio broj nastupa, a onda se sasvim povukao iz javnosti, ali njegovi albumi i dalje su najprodavaniji na hrvatskom diskografskom tržištu. Njegov život doista je bogat zvjezdanim i tragičnim događajima, i prava je šteta što još uvijek nije objavio biografiju, kao što je svojedobno najavljivao.

Rodio se kao treće i najmlađe dijete u skromnoj obitelji oca Jakova i majke Zrinke koji su prije njega dobili Mišinog brata Ratka i sestru Blanku. Nakon osnovne škole, da bi se što prije osamostalio, izučio je u rodnom Šibeniku tapetarski zanat. Budući da je bio nadaren za glazbu, počeo je nastupati čim je navršio 18. U djetinjstvu je volio i nogomet, pa je neko vrijeme bio član juniorske ekipe NK Šibenika, ali se 1959. prvi put prijavio na festival jer ga je glazba puno više zanimala. Na Prvom glasu Šibenika odnio je i prvu nagradu. Umjesto novca dobio je tri ploče Elvisa Presleyja.

Vojni rok koji je u tadašnjoj državi odslužio u Beogradu, nije ga odvojio od pjevanja. Da bi subotama mogao izlaziti i nastupati na raznim amaterskim pjevačkim natjecanjima podmićivao je stražare u vojarni štekama cigareta.

Nakon izlaska iz vojske doputovao u Zagreb. Sve što je imao sa sobom bio je jedan kovčeg i tisuću tadašnjih dinara, pa se isprva prehranjivao u studentskoj menzi u Savskoj ulici, a nerijetko bi noć proveo spavajući na klupi u parku. Novac je zarađivao pjevajući s raznim sastavima po zagrebačkim restoranima i hotelima, a oni koji ga bolje pamte iz tog doba tvrde da je imao mudro razrađenu taktiku. Iako je silno želio pjevati, čim bi završila gaža, Mišo bi netragom nestao, pa su se morali svojski potruditi da ga pronađu i ponude novi angažman.

U to vrijeme u rodnom je gradu ostavio Vesnu, ljubav iz mladih dana, a tijekom ljetnih gaža na obali, šarmantni Mišo slomio je srce bogatoj Šveđanki Ingrid. Kćerka industrijalca već je s njim planirala i brak, pa mu je u džepu već bila i avionska karta za Skandinaviju. Nije pristao na primamljivu bračnu ponudu.

– Jednom prilikom došli smo nas dvoje u hotel Kvarner u Opatiji gdje smo noćili i ja sam u pola 3 ujutro napravio konop od plahti, spustio se niz njega kroz prozor i pobjegao na autobus za Šibenik – prepričao je jednom kako je završila ova ljubavna avantura.

Poznanstvo s Himzom Polovinom, slavnim pjevačem sevdalinki, bilo je presudno za njegov daljnji glazbeni život. Odveo ga je u Jugoton i predstavio tadašnjem glazbenom uredniku Peri Gotovcu, koji je Miši dao šansu da snimi prvu singl ploču.

‘Ne mogu prestati da te volim’ zvala se pjesma s kojom je nastavio pjevati i zarađivati novac za život. Tih godina upoznao je i svoju prvu suprugu Ljubicu, službenicu na Televiziji Zagreb.

Brak je trajao tek nekoliko godina jer je Mišo 1970. godine za vrijeme Splitskog festivala upoznao gimnazijalku i tada aktualnu Miss Jugoslavije, Anitu Baturinu. Vjenčali su se 1973. godine, a 1975. im se rodio sin Edi. Kćer Ivana tri godine kasnije. U to vrijeme Mišo je već bio iznimno slavan. Iza njega je bila pobjeda na sarajevskom festivalu ‘Vaš šlager sezone’ gdje je nastupio s pjesmom Đorđa Novkovića ‘Više se nećeš vratiti’ ali i hit sa Splitskog festivala ‘I proplakat će zora’ koju mu je napisao Stjepan Mihaljinec.

U razdoblju od 1969. do 1986., kada su, među ostalim, nastali i hitovi “Svi pjevaju, ja ne čujem”, “Ja nemam više razloga da živim”, “Ako me ostaviš”, “Ostala si uvijek ista”, “Dalmacija u mom oku”, pet je puta proglašen pjevačem godine, a 1989. godine i osobom godine u bivšoj Jugoslaviji iako tada, prema vlastitoj odluci, već devet godina nije nastupio ni na jednom festivalu.

Njegov vjerni suradnik i kompozitor svih najvećih hitova bio je i ostao Đorđe Novković, s kojim je Mišo neprekidno surađivao sve do Novkovićeve iznenadne smrti 2007. godine.

Početkom Domovinskog rata Mišin sin Edi navršio je jedva 16 godina kad se dragovoljno prijavio u Škorpione – specijalnu postrojbu HV-a. U travnju 1992. poginuo je u 17. godini života, prema Mišinim riječima, pod nerazjašnjenim okolnostima.

Nakon pogibije Edija, Mišo Kovač je mjesecima liječio depresiju enormno velikim količinama antidepresiva. Dnevno bi uzimao i po 50 tableta. Povukao se u sebe i sve manje komunicirao s ukućanima, pa je to presudilo i braku s Anitom. Najavio je i da više nikad neće zapjevati. Unatoč duševnim bolima održao je oproštajni koncert pred prepunom dvoranom Dom sportova u Zagrebu, a zatim ‘Noć svijeća’ na prepunom Poljudu u rujnu 1993. godine. Ovaj put od prodanih karata sakupio je ondašnjih 70 milijuna hrvatskih dinara odnosno oko deset milijuna eura, a Mišo je cjelokupnu svotu na zagrebačkom groblju Mirogoj podijelio obiteljima poginulih branitelja. Priznao je to desetak godina kasnije.

– Ja nisam ništa s tog koncerta uzeo. Ni popio kavu” objasnio je Mišo i tako tek naknadno opovrgnuo priče da je tim koncertom popravio vlastiti budžet. A treba mu i vjerovati. Mišo je prodajom svojih ploča i koncertima uvijek zarađivao više no što bi mu trebalo. Kruži i urbana legenda kako je u vrijeme velike inflacije u bivšoj Jugoslaviji, kad su se dinari nosili u vrećama, Mišo održao veliki koncert. Nekoliko dana kasnije menadžer mu je donio nekoliko vreća novca zarađenog od nastupa. Mišo je bacio pogled na vreće i kratko rekao:’Nije to – to! Fali!’

Nakon velike obiteljske tragedije privremenu utjehu pronašao je u ljubavnoj vezi s trideset godina mlađom astrologinjom Silvijom Conte Calvi Marković. Jednom prigodom prišla mu je i ponudila mu pomoć, a njihova veza potrajala je do 1998. godine. U međuvremenu Mišo je odlučio da više nikad neće zapjevati, a svom imenu dodao je krsno ime Mate. Par je čak preselio u Malagu na španjolskoj obali, ali se veza raspala nakon Mišinog povratka u domovinu.

Ponovno osamljen, i u teškoj depresiji, u siječnju 1999. godine u stanu u Maksimirskoj 69, uzeo je u ruke pištolj Berettu i prostrijelio si grudni koš. Metak je igrom slučaja prošao pored srca, kroz prsni koš i zaustavio se u lijevoj lopatici. Pukim slučajem Miši nisu bili ozlijeđeni vitalni organi, već je slomljeno peto rebro i lopatična kost. U strašnim bolovima uspio se mobitelom javiti tadašnjem menadžeru Denisu Kadiću koji je dozvao hitnu pomoć, pa je pjevač uspješno operiran u obližnjem KBC-u Rebro.

Bilo je to drugi put da gleda vlastitoj smrti u oči. Prvi put živu glavu je izvukao 1971. godine kad je doživio tešku saobraćajnu nesreću nedaleko Zadra. Vatrogasci su ga satima izvlačili iz smrskanog automobila, a nakon teških ozljeda glave, Mišo je u bolnici odlučio pustiti brkove da prikrije ožiljak, i od tada su brkovi njegov zaštitni znak.

Nekoliko mjeseci nakon izlaska iz Rebra i oporavka, konačno se skrasio s današnjom suprugom. Lidiju Pintarić upoznao je u jednom kafiću u Velikoj Gorici, a trogodišnju vezu su okrunili skromnim vjenčanjem kad su 2002. godine u tajnosti jedno poslijepodne jednostavno ušetali u matični ured.

Sljedeća velika bitka koju su dobili bila je borba s ovisnošću njegove kćeri Ivane. Nakon što ih je njegova bivša supruga Anita upozorila da Ivana ima problema s opijatima, Mišo se posvetio kćeri. Smjestio ju je najprije u Vinogradsku bolnicu, a zatim ju poslao na dvogodišnji tretman u komunu. Po povratku Ivana i Mišo otpjevali su duet na njegovom novom albumu, nakon čega je nastavila pjevati u sastavu ‘Magazin’. Danas je majka kćerkice Elene i nedavno je objavila album ‘Srećo i tugo’.

Posljednji put Mišo je bio na rubu života i smrti oko Uskrsa 2011. godine. Pozlilo mu je, a liječnici su dijagnosticirali lakši srčani udar kao posljedicu neurednog života. Iako je bio pod budnom paskom supruge Lidije, Mišo se nije mogao otarasiti loših navika. Godinama je pušio i po četiri kutije cigareta na dan i ispijao po dvije litre kave, što mu je oslabilo srce. Stoga prva operacija nije bila dovoljna. Dva mjeseca kasnije ponovno mu je pozlilo i ponovno je hitno prebačen u bolnicu na Rebru. Ovaj put zahvat je bio kompliciraniji. Ugrađene su mu tri premosnice i od tad je promijenio i životne navike. Prestao je pušiti, a najavio je i potpuno povlačenje iz javnog života.

Prije osam godina dobio je i veliko priznanje – Porin za životno djelo, a o njegovom fascinantnom uspjehu i turbulentnom životu, trebao se snimiti i igrani film.

– Nije mi više stalo do popularnosti. Naviknuo sam živjeti skromno, prestao sam i pušiti, ne jedem u restoranima, opisao je stil života kojim živi posljednjih desetak godina, što i ne čudi jer je tijekom 55 godišnje karijere doživio sve o čemu nije mogao ni pomisliti kad je počeo pjevati – od siromaštva i gladi, do prepunih stadiona i stotina tisuća eura zarade.

U travnju 2013. godine svjedočio je i na suđenju premijeru Ivi Sanaderu u slučaju Fimi Medie. Tijekom iskaza šetao je sudnicom i prilazio bivšem premijeru jer, kako je rekao, lošije čuje. Nakon toga saznalo se da ima problema sa sluhom, ali je rekao da ne namjerava više ići liječnicima:

– Čovjek dođe zdrav, a ode od liječnika bolestan – rekao je pjevač kojeg dalmatinski smisao za humor nikad nije napuštao. Unuka Elena mu je mezimica, a kako je rekla njegova kćer Ivana, otkako je krenula pandemija, ne viđaju se s Mišom tako često, da ga zaštite od moguće zaraze. Ali zato se svaki dan čuju telefonom, pa Mišo uživa u razgovorima s unučicom, a Ivana mu svaki dan po nekoliko puta mora slati njezine fotografije, pišu 24sata.

Facebook Komentari