Žene su impotentnog supruga mogle izvesti na sud kao zločinca, Crkva ih je podržavala

Ako muškarac nije mogao obavljati svoje bračne dužnosti, to se nekada smatralo zločinom. Zbog toga je mogao biti izveden na sud. Muška impotencija se uzimala i gotovo kao jedini opravdani razlog za razvod u vrijeme kad su razvodi bili iznimno rijetki. Nesposobnost muškarca da seksualno zadovolji svoju suprugu doživljavala se kao djelo protiv Crkve, jer je svrha braka bila ponovno stvaranje, pa je, tako, muškarac koji ‘ne može’ mogao biti kažnjen, pišu 24sata.

Tako Mary Roach, autorica knjige ‘The Curious Coupling’, piše da se muškarac koji nije imao odnose sa suprugom, u 16. i 17. stoljeću u Francuskoj se smatrao zločincem, dok je francuski povjesničar Pierre Darmon otkrio da su prvi slučajevi razvoda uzrokovani impotencijom dokumentirani još u 14. stoljeću, kada su se crkveni sudovi suočili s cijelim valom takvih optužbi žena.

Povjesničari još ne znaju kako se cijeli proces odvijao, no Darmonova fascinantna knjiga ‘Trial by Impotence’ nudi neke spoznaje: Sve bi započelo s optužbom nezadovoljne supruge, koja je tužbu morala podići pred sudom. Kasnije je optužena stranka ispitana pred svećenicima te kirurzima i primaljama.

Pregledavao se i dokazni materijal. Tako Laura Bannister piše da su liječnici pregledavali i stanje spolnog organa kod muškarca, ispitujući boju, oblika i stanje. Na temelju toga postavljali su pretpostavku oko toga može li muškarac postići erekciju, je li sposoban za ‘zdravu izvedbu’ ili je prisiljavao partnericu na neke neugodne položaje kod kojih nema jamstva da bi mogla začeti.

Pariški pamfleti (ekvivalent današnjim tabloidima) iz tog vremena rado su pisali o suđenjima koja su u tijeku, pa je i plemstvo moglo raspravljati o slučajevima, što je značilo i javno poniženje za stranu koja je optužena. Jedini način da se pobije odluka suda bilo je prijeći na takozvano ‘Suđenje pred Kongresom’.

Prema Tonyju Perrottetu, suđenje se održavalo na neutralnom teritoriju, gdje je par izlazio pred stručnjake koji su trebali donijeti odluku. Postoje dva dokumentirana slučaja o muškarcima kojima se sudilo. Jedan je markiz de Gesvers, u 18. stoljeću, a drugi markiz de Langey, u 17. stoljeću.

Prema pisanju Riley Winters za časopis ‘Ancient Origins’, supruga Mademoiselle de Mascranny optužila je markiza de Gesvera da je bio nemoćan tri godine u njihovom braku. Nije prošao suđenje, ali je zabilježeno da su mu genitalije temeljito pregledane.Ishod za njega nije bio poguban jer iako su stručnjaci vidjeli da može postići erekciju, zaključili su da nije sposoban za odnos. Zbog ograničenog medicinskog znanja, erekcija u to vrijeme nije bila znak koji isključuje impotenciju. Od razvoda ga je na kraju spasila neočekivana smrt supruge, prenosi portal The Vintage News.

Marquis de Langey, s druge strane, pretrpio je teže posljedice i morao je proći zloglasni postupak Kongresa. Nakon prvog ispitivanja proglašen je zdravim, ali je zatražio i konačno suđenje, kako bi mogao osvjetlati obraz. Nije jasno što se dogodilo, no njegova se sposobnost ‘izvedbe’ smanjila kad je morao činiti pod nadzorom. Na zadovoljstvo njegove žene, proglašen je nemoćnim i dobila je razvod.

Iako se ova ispitivanja danas čine nezamislivima, bila je to uobičajena praksa ne samo u Francuskoj, već i u Engleskoj. Jer, seksualni odnos i rađanje bili su krajnji cilj braka u srednjovjekovno doba u Europi. Tako Riley Winters piše: ‘Nemogućnost ‘konzumacije’ braka bila je razlogom i za razvod Henrika VIII, engleskog kralja, da se razvede od prve žene’.

Facebook Komentari