Da li je zbog koronakrize pala cijena najma stanova u Zagrebu

Ana Sorić podstanarka je već 15 godina, ali je situacija prije godinu i pol kada je morala seliti iz tadašnjeg stana bila najgora do tada, kaže. Govori kako su se kao najveći problem iznajmljivačima pokazali kućni ljubimci i – djeca.

“Otprilike 80% iznajmljivača su na spomen male djece škole odmah rekli da ne primaju djecu, ako već u oglasu ne bi bilo napomenuto ‘primam samo studente’ ili ‘samo ženska zaposlena osoba bez djece“, kazala je. Kao drugi problem tijekom pronalaska stana za najam navodi visoke cijene, odnosno omjer cijene i kvalitete.

“Razumijem da moderno uređen stan u centru ima svoju cijenu, ali ne razumijem da oronuli stan s prozorima i namještajem koji se raspadaju, na periferiji, može držati visoku cijenu.

Za primjer, garaža od otprilike 20 kvadrata, improvizirano uređena u stan (u kojem je usput rečeno zahodska školjka smještena iza zastora u kuhinji jer je sve jedna prostorija) u dvorištu obiteljske kuće u Dubravi, košta oko 300 eura mjesečno”, kazala je Ana.

Nakon dva mjeseca traženja po raznih oglasima, ona i njen partner su se na koncu obratili agenciji za nekretnine gdje su im – za razumnu cijenu – našli dvosobni stan na Bukovcu, u prizemlju kuće.

Iva Marčetić, arhitektica koja radi u Pravu na grad, navodi istraživanje koje je napravila ta udruga o stanovima koji se u Gradu Zagrebu mogu naći za najam. Prateći agencije poput Njuškala u udruzi Pravo na grad gledali su kakva je ponuda na tržištu. Za cijenu najma uzeli su cijenu koja korespondira s 30 posto zagrebačke plaće i gledali koliko se može dobiti stanova za tu cijenu i gdje točno.

Ono što su prošle godine otkrili, navodi Marčetić, jest da se u tom cjenovnom razredu može naći oko 40 stanova. Za usporedbu, isto istraživanje su napravili i 2017. godine kada se u tom cjenovnom rangu (30 posto prosječne zagrebačke plaće, koja je tada bila i niža) moglo unajmiti oko 60, 70 stanova. Marčetić navodi kako samo ta činjenica ukazuje na to koliko su porasle cijene stanarina u samo dvije godine.

Na pitanje što je utjecalo na rast cijena nekretnina i iznajmljivanja, Marčetić ističe nekoliko faktora. Prvi su zasigurno turizam, Airbnb te slični servisi koji su „omogućili da se velik broj nekretnina koje su prije bile u dugoročnom najmu iznajmljuju u kratkoročnom najmu i da se s tržišta skida veliki broj stanova koji su prije bili dostupni za dugoročni najam“, kaže ona.

Kao još jedan faktor navodi i činjenicu da lokalne samouprave nisu bile voljne podići porez na takav tip kratkoročnog najma i na taj način intervenirati u tržište.

“Danas je porezno jeftinije iznajmljivati stanove u kratkoročnom, nego dugoročnom najmu, a dugoročni najam je dio stambene politike”, kaže Maretić te dodaje kako sve manji broj mladih ljudi ima mogućnost dizanja stambenih kredita, stoga na tržištu postoji velika potreba za iznajmljivanjem smještaja, što posljedično dovodi do nedostatka stanova za najam.

A što kratkoročni najam čini mladima koji stan žele dugoročno unajmiti oslikava primjer A.B.-a (podaci poznati redakciji) koji je stan također tražio prije pandemije. On nam tako priča kako su najmodavci njemu i njegovoj partnerici kazali kako žele renovirali stan te im dali mjesec dana da se isele.

“Na prvu smo bili više ljuti nego razočarani, a pravi stres je puknuo tek kad smo počeli tražiti drugi. Na kraju smo 4-5 mjeseci živjeli kod partneričine bake dok nismo naletjeli na prijatelja koji je iznajmljivao svoj stan. Nekad tijekom potrage smo naletjeli i na oglas za naš isti stan iz kojeg smo otišli, ali su ga tada davali samo dnevni i tjedni najam po nekoj suludoj cijeni”, kazao je on.

Njegovi su najmodavci, dakle, stan htjeli dati u kratkotrajan najam, a dotadašnje najmoprimce iselili su pod izlikom renovacija.

Sorić i Mislav Stilinović s kojim smo također pričali kao veliki problem ističu činjenicu da je vrlo teško naći nekoga tko će te prijaviti da legalno budeš podstanar.

“Još uvijek većina vlasnika ne prijavljuje podstanare, a bilo nam je važno da potpišemo ugovor, i zbog djece da se ne dogodi da za dva mjeseca moramo van, ali i zbog nas, ne želimo imati problema sa zakonom jer je nekome teško složiti ugovor na godinu dana (tako je najčešće) ili ne želi plaćati parsto kuna mjesečno poreza“, kazala je Sorić.

Što se najugroženijih skupina tiče, Marčetić ističe kako su to samohrani roditelji koji jednom plaćom ne mogu pokriti cijene najma koje rastu u nebo, ali su i diskriminirani pri potrazi za stanovima. Dodaje i kako su mladi među ugroženijim skupinama, jer njih preko 50, skoro 60 živi ili kod roditelja ili u nekoj vrsti najma. Oni su dakle, ugroženi “jer se ne mogu emancipirati od roditelja, a i jer nema zakonske zaštite da vas osoba ne može izbaciti iz stana ili dignuti cijenu najma za 20, 30 posto”.

No, iako je tržište nekretnina i najma tijekom pandemije koronavirusa bilo zamrznuto, do pada cijena najma nije došlo.

Potvrđuje to Stilinović koji je stan za najam tražio nakon potresa. Zbog narančaste naljepnice na njegovoj zgradi ne osjeća se ugodno u vlastitom stanu u kojem su sada krenuli i radovi. Stan je tražio dva mjeseca jer je za budžet koji je on odredio, a to je bilo 300 eura, tj. trećina njegove plaće, bilo jako teško naći nešto u tom cjenovnom okviru.

S trećinom plaće koja odlazi na najam i dodatni trošak režija, Mislav dodaje kako mu cijela plaća odlazi doslovno samo na životne troškove. Radi da plati krov nad glavom i hranu. O kreditu niti ne razmišlja te kaže kako ni ne pomišlja na to da se trideset godina svoga života obveže na tako nešto, pogotovo nakon iskustva poput pandemije koronavirusa.

Marčetić smo upitali kakve bi mjere bilo potrebno implementirati za reguliranje tržišta najma, s obzirom na to da je rješavanje stambenog pitanja i pronalazak stana za održivi najam sve veći problem građana. Ona ističe kako postoji niz mjera koje bi se mogle uvesti:

“Za početak potrebna je izmjena Zakona o najmu stanova, uvođenje instituta kontrole rente, zakonska zabrana izbacivanja iz stana bez razloga, nerealnog dizanja najma te da se vrši kontrola toga što se događa na tržištu najma”, prenosi N1.

Facebook Komentari